D. Dijanović/Protusuverenistički koncepti promjene EU-a

Što nam spremaju eurofederalisti?

Nedavno smo na ovim stranicama pisali o novome planu europskih federalista/unionista za reformom Europske unije. Odbor za ustavna pitanja Europskog parlamenta nedavno je tome tijelu predao izvješće o reformi EU-a. Ovo bi izvješće trebalo predstavljati polazišnu točku za moguće reforme u funkcioniranju Unije. Dokument, podsjetimo, predlaže 267 amandmana na Ugovor o funkcioniranju Europske unije.

Ključan je amandman onaj koji ukida mogućnost veta u Europskom vijeću te inaugurira, umjesto jednoglasnog odlučivanja, odlučivanje po kriteriju većine. Prema prijedlogu, veto bi se ukinuo u velikom broju političkih pitanja čime bi Bruxelles dobio nove ovlasti u nizu područja, od vanjske politike i sigurnosti do poreznih, socijalnih, gospodarskih, obrazovnih i kulturnih politika.

Kritičari federalizma proteklih su godina isticali da se EU pretvorila u instrument njemačke geopolitičke i ekonomske moći. Nije slučajno da federalizam i koncept „još više Europe“ promiču upravo Berlin i Pariz. No i neke druge države EU-a. Devet država članica – Belgija, Finska, Francuska, Njemačka, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Slovenija i Španjolska – prošle godine pokrenulo je Grupu prijatelja o glasovanju kvalificiranom većinom o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici EU-a kako bi se brže i djelotvornije donosile odluke.

U analizi poljskog Centra za istočne studije ističe da je za Berlin pitanje glasovanja kvalificiranom većinom o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici prioritetno pitanje. U analizi stoji da Njemačka kratkoročno želi iskoristiti postojeće mogućnosti unutar Ugovora o Europskoj uniji za postizanje tog cilja. Dugoročno, Njemačka želi provesti šire institucionalne reforme koje će zahtijevati izmjene tog ugovora. Glasovanje kvalificiranom većinom u područjima zajedničke sigurnosne i vanjske politike bio bi samo jedan element čitavog niza širih reformi.

Promjene koje su protivne suverenističkom konceptu EU-a

Nedavno je Europski parlament izglasovao spomenuto izvješće kojim se preporučuju izmjene Ugovora o Europskoj uniji. Dokumentom je predviđen prijenos više nadležnosti država članica na razinu EU-a, čime bi se zapravo smanjio njihov suverenitet. Predložene promjene protivne su suverenističkom konceptu i viziji EU-a kao zajednice suverenih država. Države članice ovime gube ovlasti pri odlučivanju u nekima od ključnih pitanja. Posebno se to donosi na manje države. Promjena načina glasovanja dovela bi do potpune dominacije velikih zapadnoeuropskih država kojima su manje države već i do sada često služile kao rezervoar jeftine radne snage i resursa.

Prilikom glasovanja 291 zastupnik bio je za, 274 protiv, uz 44 suzdržana. Hrvatski zastupnici bili su podijeljeni u glasovanju za taj dokument. Pučani Željana Zovko, Karlo Ressler, Tomislav Sokol i Sunčana Glavak bili su protiv, kao i konzervativac Ladislav Ilčić te neovisni Ivan Vilibor Sinčić i Mislav Kolakušić, dok su ga podržali socijalisti i demokrati Biljana Borzan, Predrag Matić i Tonino Picula te liberal Valter Flego. Borzan, Matić, Picula i Flego – tu treba biti posve otvoren – glasovali su za to da se nacionalnim državama do kraja oduzmu suverena prava. Ili, drugim riječima, glasovali su za stvaranje Sjedinjenih Europskih Država.

HDZ se trenutno protivi ukidanju jednoglasnosti. Andrej Plenković nedavno je izjavio da je Hrvatska u boljoj poziciji, u nekakvim potencijalnim situacijama, zaštiti nacionalne interese ako pravilo jednoglasnosti postoji. Pitanje je, međutim, što će se dogoditi ako krenu pritisci Berlina i Pariza koji će ići u pravcu toga da Hrvatska pristane na predložene reforme EU-a.

Trockistički koncept

U Hrvatskoj se o ovoj krucijalnoj temi za sada ne vodi ozbiljna javna rasprava. Zato se vodi u Poljskoj. Predsjednik Instituta Ordo Iuris, odvjetnik Jerzy Kwaśniewski nedavno je u jednom razgovoru istaknuo da se događa „nešto strašno, ono što nam govore u medijima, ono što nam govori EU samo je dimna zavjesa“.

Govoreći o izmjenama Ugovora o funkcioniranju Europske unije Kwaśniewski je istaknuo: „Riječ je o pravnom aktu koji ima vrlo specifično ugovorno značenje. Pripreme su do sada tekle, a sada je prvi put pokrenuta službena procedura izmjene ugovora. Ova rezolucija Europskog parlamenta označava formalni i obvezujući početak procesa izmjena Ugovora, koji vodi do sljedećih koraka. Sada više nema povratka, postupak se mora provesti. To ne znači da će svi amandmani biti prihvaćeni“. Autori predloženih promjena, na čelu s Belgijancem Guyem Verhofstadtom, „otvoreno podsjećaju na Spinellija i Ventotenski manifest. Otvoreno se pozivaju na radikalno revolucionarni, trockistički koncept, po kojemu u Europi treba uvesti diktaturu revolucionarne stranke, koja treba potisnuti nacije, ukinuti granice, stvoriti novog čovjeka i tek onda mu dati demokraciju. Oni to izričito spominju u svom dokumentu, u drugoj uvodnoj izjavi dokumenta s amandmanima na ugovore“.

Predsjednik Ordo Iurisa je dodao: „Guy Verhofstadt je iskusan političar. Nije bez razloga na stol stavio knjigu od 267 amandmana i veliko obrazloženje. Ima toliko amandmana da bi svaka vlada mogla nešto postići. Svaka vlada će moći ostvariti ‘svoju pobjedu’ i reći: zahvaljujući nama izbrisano je 20 amandmana koji napadaju nacionalni suverenitet. Mi smo pobjednici“. Prema odvjetniku Jerzyju Kwaśniewskom, samo 20 amandmana zapravo je dovoljno da se stvori „europska država s glavnim gradom u Bruxellesu“. Ova država bi preuzela mnoge nacionalne nadležnosti, ne bi priznavala načelo veta, te bi preuzela kompletnu vojsku i vojske pojedinih zemalja; bila bi centralizirana u mnogo većoj mjeri nego Sjedinjene Američke Države. Ta bi država zapravo kontrolirala mnoge elemente svakodnevnog života građana zemalja diljem Europe.

Zanimljivo, Kwaśniewski je kritičan i prema dosadašnjoj vladavini desno-konzervativnog PiS-a. On tako podsjeća da je vlada Mateusza Morawieckog pristala na vrlo konkretna ograničenja poljskog suvereniteta. To se prvi put dogodilo 2019. Tada je Poljska prihvatila mehanizam uvjetovanja. Bio je to prvi mehanizam koji je Europskoj komisiji dao stvarno pravo uskraćivanja europskih sredstava državama članicama. To je bio početak odustajanja od suvereniteta. Do tada Europska komisija nije imala autonomne ovlasti; bila je samo pomoćno tijelo država članica. U 2021. predane su nove nadležnosti Europskoj komisiji. Tijekom drugog mandata PiS-a, poljska vlada poticala je razvoj europskog Levijatana, opskrbljujući ga oružjem i streljivom koji se mogu ispaliti protiv poljskog suvereniteta, zaključio je odvjetnik Jerzy Kwaśniewski.

Hrvatska je, čini se, konsenzualno odustala od svoga suvereniteta pa se o ovoj temi ne vode gotovo nikakve rasprave. A ne bi trebalo biti tako jer predložene promjene primarno su usmjerene protiv manjih europskih naroda.

Nekadašnji rektor Sveučilišta u Zagrebu Stjepan Horvat u svojoj je knjizi „Pisma hrvatskim intelektualcima“ zapisao da „mali narodi nemaju posebnog razloga zagrijavati se za one međunarodne sustave, u kojima nisu sadržana i prava malih naroda i koji ne vode brigu o njihovim pravednim potrebama. Što će malim narodima takva svjetska sigurnost, u kojoj će se izgubiti njihov opstanak. Zašto da prihvate namisli velikih gospodarskih zajednica, u kojima će nestati njihove možda male gospodarske samostalnosti, a sami će postati od gospodara sluge“.

Na žalost, čini se da su hrvatski političari odlučili biti sluge. A tko odluči biti sluga, kasnije se ne može tužiti što ga gaze.

Davor Dijanović / Hrvatski tjednik

hkv.hr / Hrvatsko nebo