ZA HRVATSKU POPUT SLOVENIJE (2. dio)
Za veliki broj naših sugrađana današnja je Hrvatska daleko od idealne države kakvu su nebrojeni naraštaji Hrvata sanjali i očekivali. No, kad je već tako, može li se nešto promijeniti nabolje? Može li se išta naučiti od uspješnijih naroda, poput, recimo, Slovenaca? Razmotrimo samo dva slučaja u kojima su Slovenci postupili suprotno Hrvatima, i sigurno se zbog toga nisu pokajali!
„Najgore je biti suzdržan. Mi smo imali dilemu ili biti za ili biti protiv. Suzdržan biti po ovakvoj stvari je najgore.“ (Andrej Plenković)Prvi slučaj nesuglasja Hrvata i Slovenaca tiče se palestinskog problema, odnosno rezolucije Ujedinjenih Naroda kojom se traži humanitarno primirje u Gazi. Rezoluciju je podržala većina članica, odnosno 120 država, 40 država bilo je suzdržano, a samo 14 „pametnjakovića“, uključujući i Hrvatsku, odbilo je podržati prekid vatre.
Plenkovićeva vlada tako se našla u društvu s prijateljskim Togom, Nauruom, Papuom-Novom Gvinejom itd. Za razliku od vlade, predsjednik Milanović požurio se javno izraziti neslaganje s hrvatskim glasovanjem u UN-u, što je bilo sasvim očekivano. Čak se i dio srednjo strujaških novinara, poput T. Krasneca u Večernjem listu, usudio kritizirati hrvatsku vanjsku politiku. Neki čak tvrde da nam je vlada ovakvim postupkom nacrtala metu na čelo! Sama javnost vjerojatno je podijeljena, ali većina građana, da ih se pitalo, ipak bi podržala rezoluciju UN-a.
Predsjednik vlade zasigurno nikad neće priznati da je gadno pogriješio, i da bi Izraelci bili sasvim zadovoljni da je Hrvatska prigodom glasovanja ostala suzdržana, kao i 40 ostalih država. Ovako, dobili smo još jednu kost za glodanje, u sukobu na koji Hrvatska ionako ne može nikako utjecati. S druge strane, uvijek oprezni i proračunati Slovenci podržali su rezoluciju UN-a, dakle, nisu se čak ni suzdržali, što u samoj Sloveniji nije izazvalo nikakve unutarnje sukobe i podjele! Kako je to moguće ako je slovenska odluka, prema Plenkovićevom, potpuno pogrešna?
Kvalitetna radna mjesta u peradarstvu
Drugi slučaj tiče se nepromišljenosti i neodgovornosti naše unutarnje politike, koja uopće ne razmišlja o dugoročnim posljedicama svojih poteza. Ovih dana javnost je saznala da se na području Sisačko-moslavačke županije priprema teren za veliko strano ulaganje. Konkretno, riječ je o investiciji ukrajinskog milijardera, koji planira izgraditi golemu farmu pilića na tom području. Prema dostupnim informacijama, farma bi zaposlila 1500 ljudi, uglavnom na slabije plaćenim, neatraktivnim poslovima, koje malo koji Hrvat želi raditi.
Sličnu investiciju ukrajinski poduzetnik želio je ostvariti i u Sloveniji, ali su ga Slovenci,gle čuda, odbili, iako je „u portfelj spremio i slovensku Perutninu Ptuj, a preko nje i Pipo Čakovec. Slovenci mu nisu dali da gradi i farme pa ih je najavio u Hrvatskoj – više od 200 peradarnika, tvornicu stočne hrane, valionicu pilića, tvornicu za preradu te klaonicu…“ (Večernji list, 24.11.2023.) Domaći stručnjaci smatraju da od tog projekta neće biti velike koristi, a, uz ekološke rizike, mogao bi ugroziti i domaće peradare. Gdje će investitor pronaći toliko niskokvalificiranih radnika?
Novinar Zoran Šprajc tvrdi da se u sklopu projekta predviđa izgradnja velike zgrade za smještaj osam stotina radnika. Odakle će oni doći, kad čitava Hrvatska muku muči s nedostatkom radne snage? Kao jedino rješenje nameće se uvoz peradara iz Azije – Nepala, Indije, Pakistana,Bangladeša…, kao da ih već nemamo dovoljno u drugim djelatnostima. Osim toga, ti radnici ne dolaze privremeno, na par godina; većina će se na farmi trajno zaposliti, što bi moglo potaknuti i doseljavanje njihovih obitelji. (Da je riječ o Ukrajincima, to bi se još moglo podržati!) U demografski opustošenoj županiji masovni dolazak egzotičnih stranaca potpuno će promijeniti strukturu lokalnog stanovništva, pa možemo očekivati ubrzani egzodus Siščana u smjeru Zagreba i Njemačke.
Ukratko, riječ je o kontroverznom ulaganju, od kojega bi moglo biti više štete nego koristi. Već i sama okolnost da su Slovenci odustali od ukrajinske ponude, govori da bi i domaći političari trebali odvagnuti sve
prednosti i mane projekta, dok još nije prekasno. Isto vrijedi i za podkapacitiranu „domoljubnu“ oporbu!
Povezano
Dinko Pejčinović / Hrvatsko nebo