Dio teritorija Rusiji u zamjenu za članstvo krnje Ukrajine u NATO-u?

Stalno iznova na Zapadu se čuju ideje po kojima bi se Ukrajina morala (privremeno?) pomiriti s gubitkom dijelova svog teritorija. Jednu od posljednjih izjava u tom smislu dao je bivši glavni tajnik NATO-a Rasmussen, u svoje ime. Takva razmišljanja analizira njemački mediji DW u članku pod naslovom Ukrajina: Dio teritorije za članstvo u NATO-u?, koji je napisao Teri Schultz.

NATO od 2008. obećava da će Ukrajina jednog dana postati članica vojnog saveza. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski više se puta, za sada bezuspješno, zalagao za obećanje da će se Kijev moći pridružiti NATO-u, kad se rat završi.

Sada je bivši glavni tajnik NATO-a Anders Fogh Rasmussen, koji je godinama bio plaćeni savjetnik ukrajinskih političara, izašao u javnost s prijedlogom na koji mnogi promatrači odmahuju glavom.

Kako se ne nazire kraj rata, Rasmussen kaže da bi Savez ipak trebao ponuditi Ukrajini članstvo bez vraćanja Krima, Donbasa i drugih teritorija, koje je ruski predsjednik Vladimir Putin nezakonito anektirao. Rasmussen tvrdi da bi pokrivanje Ukrajine člankom 5, koji članicama NATO-a daje kolektivne sigurnosne garancije, odvratilo Putina od pokušaja da zauzme dodatnu ukrajinsku teritoriju.

Međutim, čak i za one državnike koji snažno zagovaraju brzi pristup Ukrajine NATO-u, Rasmussenova formula neprihvatljiva je. Litavski ministar vanjskih poslova Gabrielius Landsbergis ne želi razmatrati čak ni opciju prekida vatre s Putinom, nazivajući tu ideju “sramnom”. “Svaka vrsta pregovora uvod je u Dan pobjede u Moskvi”, rekao je on na sastanku ministara vanjskih poslova Europske unije u ponedjeljak i dodao: “Davanje teritorija u suprotnosti je s međunarodnim pravom. Teritorijalni integritet je nešto što mora biti sveto.”

Protiv „kompromisa sa zlom”

U razgovoru za DW ukrajinski parlamentarac Andrii Osadčuk kaže da to nije opcija koja bi bila dobra za Ukrajinu. “Svaki prekid vatre, bilo kakvo zaleđivanje sukoba, svaki kompromis sa zlom samo će dati vremena Rusiji da ponovo napuni baterije”, rekao je on, postavljajući pitanje bi li NATO uopće razmatrao učlanjenje zemlje, koja nema punu kontrolu nad svojom teritorijom.

Osadčuk također vjeruje i da bi Rusija odbacila takav prijedlog i ostala pri svojim apetitima usmjerenima na veće dobitke. “Oni još uvijek vjeruju da mogu polako progutati cijelu Ukrajinu, poput neke velike zmije”, ističe Osadčuk. „Samo nedostatak spremnosti Zapada da se bori – ne za Ukrajinu, već za sebe – daje svim tim ‘stručnjacima’ osnove za takve ‘nevjerojatne’ ideje, koje nemaju nikakve veze sa stvarnošću”.

Probni balon?

Ovo nije prvi put da se pojavila takva ideja. Na konferenciji u Norveškoj u kolovozu je Stian Jenssen, šef ureda glavnog tajnika NATO-a Jensa Stoltenberga, izjavio da bi jedan od mogućih ishoda mogao biti da Ukrajina odustane od dijela svoga teritorija u zamjenu za članstvo u NATO-u.

Kada su ti komentari, izvorno na norveškom, dospjeli u međunarodne medije, odmah je došlo do odbijanja, kako Kijeva tako i jednog broja ukrajinskih saveznika. U roku od 24 sata Stoltenberg je morao potvrditi da NATO podržava Ukrajinu kako bi povratila svoj teritorijalni integritet, a Jenssen je morao izjaviti da se pogrešno izrazio.

Što s krilaticom ‘Krim je Ukrajina’?

Analitičar Edward Hunter Christie, bivši ekonomist za pitanja obrane u NATO-u, kaže da je ovo samo jedan primjer grješaka koje se čine naspram Ukrajini – ne samo riječima, već i postupcima.

“Postoji jaz između službenih stavova koji izražavaju idealan ishod rata u Ukrajini, odnosno vraćanja pod kontrolu cijelog njezina teritorija i aktualne razine pomoći – posebice vojne – koju su saveznici spremni dati”, kaže Hunter Christie za DW. „Prilično je neobično i, da budem otvoren, bizarno što mi i naša diplomacija zastupamo stav da je Krim Ukrajina i da Ukrajina ima pravo povratiti cijeli svoj teritorij, a u isto vrijeme stalno odbijamo Ukrajincima dati oružje većeg dometa. Njima je potreban čitav arsenal oružja kako bi imali stvarnu šansu za promjenu stanja na terenu, i tek tada možemo vidjeti kamo vodi diplomacija.”

Analitičari: Najprije tenkovi, onda razgovori

Bruno Lete iz njemačkog Marshallova fonda isto je tako zbunjen i pita se vjeruje li Rasmussen da bi sigurnosne garancije funkcionirale za Ukrajinu. “Kako ćete odvratiti Rusiju od napada na Ukrajinu kada Ukrajina bude unutar NATO-a? Znači li to da će NATO morati poslati kopnene trupe u tu zemlju? Znači li to da trebamo razmišljati o multinacionalnoj brigadi za Ukrajinu, sličnoj onoj koja je sada uspostavljena na Baltiku?”

Lete se slaže s Hunterom Christiem da put k miru vodi kroz vojnu nadmoć Kijeva. “Tek tada Ukrajina će moći pregovarati o sporazumu koji ne će ići na njezinu štetu”, smatra njemački stručnjak.

On je uvjeren da je ta opcija dio paketa ideja o kojima se raspravlja. “Mislim da je i NATO sve više pod pritiskom da ispuni svoje obećanje, dano Ukrajini 2008., kako će ona jednog dana postati članicom Saveza”, kaže Lete. On, međutim, smatra kako Rasmussenov recept „ne bi predstavljao ni pobjedu Kijeva, ni pobjedu Zapada”.

S druge strane, Hunter Christie ističe da se NATO obvezao pomoći u ponovnoj uspostavi punog teritorijalnog integriteta Ukrajine. “I strateški, i vojno, i pravno, te zbog međunarodnog ugleda i prestiža NATO-a, moramo ići do kraja”, naglasio je on.

No, s obzirom na sve više signala da potpora ukrajinskoj borbi blijedi, možda će, koliko god to sada neugodno zvučalo, predsjednik Zelenski jednom morati razmotriti opciju da se odrekne dijelova svoje zemlje i nazove to „mirovnim dealom”, zaključuje DW.

DW / Hrvatsko nebo