Lili Benčik/Plenkoviću, jedna je Hrvatska narodu u srcu, a druga tvoja vladajućima u novčaniku!

Andrej Plenković kaže: Uistinu imamo dvije Hrvatske, jednu koja radi i drugu koju vodi mržnja. To je netočno Plenkoviću, imamo dvije Hrvatske od kojih je jedna narodu u srcu, a druga vladajućima u novčaniku. I onda se vladajući hvale mrvicama koje su narodu dali!? Čije novce daju? Njihove iz proračuna koji narod svojim radom puni! Tako svoju kolumnu u virtualnom tjedniku Hrvatski fokus – pod naslovom “Plenkoviću, uistinu imamo dvije Hrvatske, jedna je narodu u srcu, a druga tvoja vladajućima u novčaniku!” – započinje Lili Benčik, pa nastavlja:

Hrvatski sinovi i kćeri su se sa svim srcem za Hrvatsku krvlju izborili, da bi vladajući i njihovi ulizice tu Hrvatsku uživali. I ne samo vladajući, nego što je još gore i njeni neprijatelji, koje vladajući obilno financiraju. I onda govoriti o mržnji? O kojoj i kakvoj mržnji? Prema komu? Pa prema vladajućima, koji prisvojili Hrvatsku, a da za nju niste ništa žrtvovali, ni dali?

Ne, nije to mržnja! To je revolt prema vama vladajućima koji licemjerno drže desnu ruku na srcu, a lijevu u džepu na novčaniku.

Da reći ćete, narod vas je birao! Je birao na koji način, po kakvom izbornom zakonu? Nije vas birao da koalirate sa SDSS-om? Nije vas birao da radite protiv njega, protivno njegovom nacionalnom biću!? I zato imamo dvije Hrvatske: imamo onu koja misli svojom glavom pa  lupa u Saboru i onu koja misli Plenkovićevom glavom, pa mu sluganski plješće!? Sam način na koji Plenković razgovara i izjave koje daje ukazuju na totalitarno razmišljanje i diktatorsko ponašanje. Svi su mu krivi samo on i njegov koalicijski partner SDSS nije. Prijeti oporbi, ministar Tomo Medved otvoreno prijeti policijskom represijom, a tko vodi zemlju i tko je odgovoran nego upravo Vlada koja pretvara Hrvatsku u policijsku državu! Kako Plenković vodi državu bahato, diktatorski, stoga drugo nije ni zaslužio.

To je odličan način da ga se ponizi, jer on nas svakodnevno ponižava. I osjećao se ponižen, pa je poslije održao monolog samohvale pred novinarima sluganskih medija. O da, bio je blijed i potresen, ali samo zato jer je povrijeđen njegov veliki ego. Možete li uopće zamisliti, kako se netko usudi bojkotirati i ne slušati Velikog Vođu?!

I poslije Tita, Tito. Tito je krenuo u socijalističku revoluciju, htio mijenjati narode, njihov nacionalni identitet, ukinuti vjeru, izgraditi novu naciju, socijalističko gospodarstvo, provodeći nacionalizaciju i eksproprijaciju, pa je njegov projekt propao i nestao u krvavom ratu.

Isto je učinio i Andrej Plenković kada je došao na vlast. Još prije izbora 9. rujna 2016. pozvao je birače da glasuju za HDZ, jer: „Moja je misija promijeniti HDZ, a nakon toga Hrvatsku“. I doista isto kao što je Tito uspio u jednom dijelu naroda, tako je Plenković uspio oko sebe okupiti podanike i poslušnike, eliminirajući prvo potencijalnu oporbu u HDZ-u.

Osvajanje svih poluga vlasti

Kada je ovladao strankom krenuo je u osvajanje institucija i medija tako da ima sve pod kontrolom. Skupio je većinu u Saboru kupnjom ruke Tomislava Sauche, bivšeg predstojnika ureda Zorana Milanovića, u vrijeme dok je Milanović bio SDP-ov predsjednik Vlade. Saucha je optužen za malverzaciju s dnevnicama za službena putovanja,  kasnije osuđen na tri godine zatvora, a  presuda je tek u  ožujku ove godine postala pravomoćna, nakon što je Vrhovni sud odbio njegovu žalbu.

U drugom mandatu Plenković je odbacio Most i uzeo je kao koalicijskog partnera SDSS Milorada Pupovca, odnosno stranku koju se nije smjelo ni registrirati u Republici Hrvatskoj.

Koalicija sa SDSS-om znači financirati hrvatskoga neprijatelja, financirati petu kolonu, koja neprestano ruje i potkopava suverenitet RH. Koaliranjem sa SDSS-om, najveća je radikalizacija koju je Plenković poduzeo. To je trajni izvor nezadovoljstva i frustracije hrvatskih branitelja, jer se pitaju za koga i za što su se oni borili i njihovi suborci ginuli. Ne razumije Plenković hrvatske branitelje, ne može ih ni razumjeti! Nije on sudjelovao u stvaranju i obrani Hrvatske od JNA i srbočetničke agresije, jer da je, ne bi mu bilo ni na kraj pameti koalirati sa SDSS-om, SNV-om i Miloradom Pupovcem koji je otvorena „peta kolona“, koji od 1991. godine rovari protiv Hrvatske. Pupovac javno izjavljuje da je Srbima glavni grad Beograd, javno izjavljuje da je u Oluji spaljeno 30.000 kuća, da je Oluja etničko čišćenje…

Ne misli Plenković na to kako su se osjećali hrvatski branitelji kada cijeli državni vrh dođe na komemoraciju šestero ubijenih u Gruborima za koje nema sudskog pravorijeka, a optužen je HV!? Kako se osjećaju hrvatski branitelji kada na komemoraciju u Kijevo, ne dođe nitko iz državnog vrha, a selo je spaljeno, tko se nije na vrijeme spasio bijegom, ubijen? Nije njega briga ni za 3100 hrvatskih branitelja koji su izvršili suicid iz očaja, jer nisu više mogli gledati što im radi od Hrvatske. On je od masonskoga Bruxellesa dobio „domaću zadaću“ koju mora odraditi, jer Bruxelles je „važniji“ od Hrvatske! Osiguravši tako 77 poslušnih ruku u Saboru, radi doslovno što hoće….

Plenkovićevu vladavinu obilježili su korupcija, nepotizam, klijentelizam…

U sedam godina na vlasti Plenković je promijenio 35 ministara. Neki su morali otići zbog korupcijskih afera, kaznene odgovornosti, a neki zbog političkih pritisaka. Političari se smjenjuju ne samo zbog kaznene odgovornosti, već i zbog moralne i političke odgovornosti.

Obranama svojih ministara pod svaku cijenu, često i nauštrb nekih institucija, Andrej Plenković nije dao doprinos podizanju demokratskih standarda u državi. Ustvari pokazao je da realizira svoju apsolutističku izjavu “Mogu što god hoću“.

Plenković je ignorirao pritiske i poručivao da on donosi odluke kada on želi. Pa kada je Darko Horvat kao ministar priveden što je bila politička blamaža i ozbiljno je poljuljano povjerenje građana u institucije.

Prema Plenkoviću je najopasnija priča Gabrijele Žalac. curenjem poruka u kojima se spominje AP. Plenković je Žalac dugo i gorljivo branio i kad joj je u dvorištu osvanuo Mercedes i kad je prouzročila prometnu nesreću u trenutku kada već dugo nije imala valjanu vozačku dozvolu. Tu su još Aladrović, Kuščević, Tolušić… Mnogi slučajevi nisu dobili svoj pravosudni epilog. Neki ministri su još uvijek u pravosudnim procesima. Zaredale su se korupcijske afere, koje se više ne broje u milijunima, nego u milijardama Agrokor, afera Borg, HEP, plin za cent, tko će ih sve nabrojiti?! Plenkoviću su to sve „ne teme“. Svojom bahatošću „mogu sve što hoću“ u Saboru je nasrnuo fizički obračunati se s Nikolom Grmojom, što su spriječili Miro Bulj i Milorad Pupovac postavivši se između njih. On bi se fizički obračunavao, dok istovremeno oporbu proglašava primitivnom i destruktivnom, a sebe unaprijed pobjednikom slijedećih izbora!?

Hvali se cestogradnjom, mostovima, a prešućuje svinjsku kugu, neuspješnu obnovu poslije potresa, iseljavanje i demografsku katastrofu. U mojoj župi ove godine su bila dva vjenčanja, dva krštenja i 24 pogreba! To je slika nestajuće Hrvatske!

Posebno je poglavlje Plenkovićev sluganski odnos prema EU-u, zbog kojeg je usprkos najvećem prosvjedu i nakon velikih pritisaka na sve institucije, pa čak i na Katoličku Crkvu u Saboru izglasana  Istanbulska konvencija. Istanbulska konvencija, velika je manipulacija i prijevara hrvatske javnosti i hrvatskih birača premijera Plenkovića. Agencija 2X1 komunikacije provela je telefonsku anketu na 1400 ispitanika na temu Istanbulske konvencije. Na pitanje “Podupirete li Istanbulsku konvenciju?”, 58,07 posto ispitanika je odgovorilo da ne podupire, a 41,93 posto odgovorilo je da podupire ratifikaciju Konvencije.

Sabor je već donio niz Zakona upravo na temu zaštite obitelji i diskriminacije. Istanbulska konvencija dakle ne donosi ništa novo što Hrvatska ne bi već imala u svojim aktima o zaštiti žena i obitelji. I nemoguće je da Vladi RH to nije poznato! Ni to što je poljska vlada pokrenula inicijativu za istup svoje države iz te Konvencije, nije uzbunilo saborske zastupnike, da tu nešto ne valja. Ni svi ti podaci nisu pobudili sumnju kod saborskih zastupnika je li IK uopće potrebna Hrvatskoj. Ta i takva pitanja u raspravi se nisu čula! Ni jedan zastupnik nije Velikom Vođi postavio pitanje svrsishodnosti ratifikacije IK! Plenkovićevi poslušnici u Saboru spremno su za nju digli ruku! O Interpretativnoj izjavi i tvrdnji Plenkovića da „Nema nikakve pravne obveze koji bi Hrvatska u vezi toga preuzimala” u sve zakone ugrađena je rodna ideologija. Time Plenković i dalje obmanjuje javnost i proglašava nas neznalicama.

Plenković tvrdi da nije HDZ odvukao u lijevo, da je HDZ demokršćanska stranka? S ovakvim zakonima nakon izglasavanja Istanbulske konvencije predsjednik HDZ-a i Vlade izravno se suprotstavio hrvatskom narodu kojemu je ideološki ta konvencija neprihvatljiva, jer je protivna njegovom katoličkom identitetu!

Izjava HBK o ratifikaciji “Istanbulske konvencije”

„Protivimo se ratifikaciji Konvencije i smatramo da Republika Hrvatska svojim zakonskim okvirom i provedbom može sama – i učinkovitije od mjera i načina predviđenih Konvencijom – urediti pitanja suzbijanja nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.

Dužni smo izravno i jasno napomenuti ponajprije svim članovima Katoličke Crkve, bez obzira kojoj političkoj stranci ili opciji pripadali, koji trebaju dati svoj glas ZA ili PROTIV ratifikacije Konvencije da u njoj postoje ideološki elementi sukladni ‘rodnoj teoriji’ odražavajući rodnu ideologiju na temelju koj se gradi takozvana ‘gender kultura’, strana kršćanskim i općeljudskim vrjednotama te protivna nauku Crkve. Dati svoj glas ZA ratifikaciju Konvencije značilo bi, između ostaloga, otvoriti vrata nečemu što je u suprotnosti s ljudskom stvorenošću, s naravnim zakonom i s temeljnim vrijednostima kršćanske vjere i kulture, a što smatramo pogubnim za obitelji, za demografsku obnovu naroda i za odgoj novih naraštaja. Stoga, pozivamo da se narodni zastupnici u Hrvatskom saboru izjasne protiv ratifikacije Konvencije” to i potvrđuje.

Za nametnuti Istanbulsku konvenciju po preporuci EU-a, Plenković je uložio svo svoje umijeće i moć, a za Rezoluciju Europskoga parlamenta o osudi komunističkog režima ni jednu riječ, ni jedno slovo, kao da ne postoji. Veliki Europejac kada je o osudi komunizma riječ ostaje neučinkovit i nijem, ali je veoma rječit i djelotvoran kada je riječ o pjevanju starih hrvatskih pjesama, koje proglašava ustaškim.

Vraćanje Titova lika i djela

Upravo zbog prešućene Rezolucije EP-a od strane Vlade RH, ponovno oživljava obilježavanje i slavljenje Titova imena i djela! U Kumrovcu i cijelom Hrvatskom zagorju od Tite rade turistički brend. Raditi turistički brand od zločinačkog komunističkog režima i njegova predsjednika, znači podržavati i propagirati zločin! Što je u glavi tim ljudima? Podržavati i reklamirati zločine? Što rade DORH i hrvatsko pravosuđe? Zarađivati novac na stotinama tisuća ubijenih ljudi, je krajnje nemoralno, neetično i neljudski!? Ne obaziru se kreatori tog brenda na nikakve deklaracije i rezolucije o osudi zločina komunizma. Glavno je zaraditi novac, pa i na promidžbi zločina i zločinaca!? Nevjerojatno, ali nažalost eto u Hrvatskoj i to je moguće! Užas!

Verbalni delikt je vratio iz Jugoslavije. Tada se nije smjelo pjevati hrvatske pjesme i sada ih proglašava ustaškim, pa i pjesmu “Marširala, marširala, Jelačića vojska!“

Lili Benčik

Povezano:

Šiljo/Protiv vladavine postkomunista Hrvati nespremni složno politički ustati

Hrvatski fokus/Hrvatsko nebo