Jozo Pavković: Crna Gora na raskrižju između Europe, NATO-a i “srpskog sveta”
Vrijeme:2 min, 59 sec
I Mandiću je draža svesrpska od europske države, ali iskusni politički lisac zna da u današnjoj Crnoj Gori hraniti takve nacionalne ideje i nije baš pametno.
Otkako je Milo Đukanović okrenuo leđa Slobodanu Miloševiću i njegovoj politici, traje borba prosrpskih stranaka da se vrate na vlast u Crnoj Gori. Ta borba trajala je četvrt stoljeća te je, unatoč značajnoj potpori u biračkom tijelu, bila bezuspješna. Sve do prije neki dan, kada je predsjednik Nove srpske demokratije Andrija Mandić izabran za predsjednika crnogorskog Parlamenta.
Ohrabren političkim promjenama u Crnoj Gori ili ne, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik je baš tih dana, kada je Mandić biran za predsjednika crnogorskog Parlamenta, izjavio da Srbi u ovom stoljeću trebaju formirati jedinstvenu državu. Nju bi, prema Dodiku, činili Srbija, RS i Crna Gora te bi je uspostavili demokratskim putem i političkim mjerama, a ne ratom. Dodikova vizija srpske budućnosti nije nova. Osim što je on priziva već godinama, uz manje ili veće varijacije, o njoj su govorili ili još govore i brojni drugi političari iz “srpskog sveta”. Novina je što su, prvi put od završetka rata devedesetih, u svim trima “državama” na vlasti zaljubljenici u tu ideju.
No, u odnosu na prošlo stoljeće, okolnosti su se promijenile. Srpski nacionalisti jesu na vlasti, ali u potpuno novoj situaciji. Bosna i Hercegovina, Srbija i Crna Gora na putu su u članstvo Europske unije, a Crna Gora usto je i članica NATO saveza. Stoga ne čudi što je iz Podgorice na Dodikovo prizivanje svesrpske države 21. stoljeća stigao možda i neočekivan odgovor, i to od četničkog vojvode i veterana borbe za “srpsku stvar” Andrije Mandića: “Mi smo živjeli u Jugoslaviji, u različitim republikama. Okvir u kojem ćemo sutra živjeti zajedno je EU. Svi ćemo biti zajedno, uklonit ćemo te granice i živjeti zajedno”.
Sigurno je i Mandiću draža svesrpska od europske države, ali iskusni politički lisac zna da u današnjoj Crnoj Gori hraniti takve nacionalne ideje i nije baš pametno. Uostalom, cijena je to političkog kompromisa koji je i sam morao napraviti kako bi se konačno pozicionirao u vlasti. Bez obzira na to što je redovito dobivala ogroman broj glasova na izborima, Mandićeva Nova srpska demokratija i njezini koalicijski partneri iz srpskog bloka bili su nepoželjan partner za međunarodnu zajednicu, crnogorske nacionalne i građanske stranke, ali i za stranke manjina koje u tamošnjem političkom sustavu imaju važnu, pa i presudnu ulogu u formiranju vlasti.
Barem dosad su imale, jer su, nakon Hrvata, iz Vlade “ispali” i Bošnjaci. Umjesto njih, Crnom Gorom ubuduće će vladati crnogorske, srpske i albanske stranke. To je moguće u okviru europskog, a ne “srpskog sveta”.
Unatoč svemu, ne treba zanemariti naoko nepovezane, ali posredne procese idućeg mjeseca koji će pojačati ideju “srpskog sveta”: popis kojim će se etnička slika sigurno promijeniti u korist Srba u Crnoj Gori, izbore u Srbiji koji će učvrstiti radikalne elemente, ali i virtualni prelazak mrežnih stranica Vlade RS-a na domenu Srbije. Crnogorska “Europa sad” mogla bi krenuti prema “Europa nikad”, a njezin čelnik Milojko Spajić na tom “europskom” putu – zalutati u “srpski svet”.
vecernji.ba/Hrvatsko nebo
