Koliko je EU jedinstven po pitanju Bliskog istoka?

Reakcija na teroristički napad Hamasa bila je kaotična: prvo je povjerenik EU-a požurio i sam objavio da će razvojna pomoć palestinskim autonomnim područjima biti obustavljena. Satima je trajalo dok taj solo potez Mađara nije bio ispravljen. Naravno, humanitarna pomoć građanima će biti nastavljena, moglo se čuti potom u Bruxellesu.

Nedugo potom i sama predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen našla se na udaru kritika – u svakom slučaju onih koji su bliži Palestincima nego Izraelcima. Njihova optužba: predsjednica Komisije je prilikom svog posjeta Izraelu, u znak solidarnosti, naglasila pogrešne stvari, naveli su njeni kritičari. Pri tome se radilo o samo nekoliko riječi, točnije o riječima koje nisu bile izgovorene. “Izrael ima pravo na samoobranu”, rekla je Ursula von der Leyen na zajedničkoj novinskoj konferenciji s premijerom Benjaminom Netanyahuom i dodala: „Izrael čak ima dužnost braniti svoj narod.”

Ovdje su kritičari očekivali da će predsjednica EK izreći i jedno ograničenje: samoobrana da, ali u granicama međunarodnog humanitarnog prava. S obzirom na brutalnost islamističkog terora Ursula von der Leyen se odlučila za oprezniju formulaciju i rekla: “Znam da će način na koji će Izrael odgovoriti pokazati da je on demokratska zemlja.” To da je francuski predsjednik Emmanuel Macron prethodno izrazio skoro isto, rekavši da Izrael ima pravo na samoobranu i uzvraćanje „snažno i pravedno”, u Bruxellesu skoro nitko nije uzeo u obzir.

Nema jedinstvenog stava EU-a

Von der Leyen je u Izraelu govorila o slikama zlostavljane djece, o mladim roditeljima koji su sakrili svoje bebe prije nego što su ih ubili islamistički teroristi. Iz krugova bliskih šefici Komisije se saznaje da je u osobnom razgovoru zamolila Netanyahua da ublaži svoju reakciju.

Je li to njemački stav? U svakom slučaju je stav koji ne slijedi zajedničku liniju EU-a, prebacuju joj kritičari. Irski predsjednik Michael Higgins je najglasniji. Prema pisanju Independenta on je rekao da Njemica “ne govori u ime Irske”. Irska je država koja tradicionalno stoji na strani Palestinaca.

Pri tome predsjednica EK nije oklijevala Netanyahuu ukazati na tešku situaciju Palestinaca. Ali drugačije nego što su njeni protivnici željeli. “Užas koji je Hamas izazvao samo donosi više patnje nedužnim Palestincima”, rekla je ona. I oni su, dodala je, ugroženi. Palestinci su žrtve Hamasovih terorista – slično se čulo i od njemačkog kancelara.

Uzavrele emocije više nije mogla smiriti ni činjenica da se predsjednica Komisije, nakon povratka iz Izraela, više puta pozivala na međunarodno pravo kao okvir za izraelsku reakciju. Upravo je šef europske diplomacije, Španjolac Josep Borrell, kritizirao šeficu Komisije. Već sama izraelska naredba o evakuaciji ljudi iz Gaze predstavlja kršenje međunarodnog prava, rekao je on. Političari španjolske vlade to vide na isti način, neki čak pozivaju na prekid vatre, što bi zapravo predstavljalo odbijanje prava Izraela na samoobranu.

Konkurencija između Michela i Ursule von der Leyen

Predsjednik Europskog vijeća Charles Michel u svemu vidi i osobni izazov. Iz krugova bliskih njemu se može čuti da za europsku vanjsku politiku nije odgovorna von der Leyen, nego države članice. To je u skladu sa statutom, ali ostavlja otvorenim pitanje zašto šefica Komisije ne bi otputovala u posjet Izrael u znak solidarnosti. U svakom slučaju, takve se optužbe nisu čule tijekom njezinog posjeta Kijevu.

Michel već dugo vidi Ursulu von der Leyen kao konkurenciju. Ona je žena koja skuplja bodove na međunarodnoj sceni, dok je njemu očito teško briljirati. Michel je drhtavim glasom najavio da bi ministri vanjskih poslova zemalja članica sada trebali uzeti krizu na Bliskom istoku u svoje ruke. „Pod stalnim nadzorom i razmjenom informacija”, rekao je on.

Nejedinstvo među državama članicama

No osobni sukobi između njih dvoje nisu jedini izvor nemira zbog kojeg EU izgleda tako slabo u novoj eskalaciji sukoba na Bliskom istoku. Vlade država članica također su podijeljene. S jedne strane su zemlje koje su tradicionalno bliske Palestincima, poput Belgije i Luksemburga, ali i veće zemlje poput Španjolske i Irske.

Francuska je također dugo bila dio ove skupine. U pozadini islamističkih zločina u francuskim gradovima, a vjerojatno i zbog zabrinutosti zbog rasta popularnosti ekstremne desnice, čini se da se francuski predsjednik preorijentirao. Nakon nedavnog ubojstva učitelja od strane radikalnog islamista francuski ministar unutarnjih poslova žali se na “atmosferu džihadizma” u zemlji.

Mnogi Francuzi strahuju od takozvanog uvoza sukoba u vlastitu zemlju, dok drugi navode da on postoji već duže vrijeme. Francuska ima najveću židovsku zajednicu u Europi, u toj zemlji živi oko 500.000 Židova. Nakon što su počeli napadi Hamasa, koji Njemačka, SAD, EU i neka druge zemlje klasificiraju kao terorističku organizaciju, Macron je uvjeravao: “Naša je najvažnija dužnost zaštititi Židove u našoj zemlji.”

EU mora pronaći zajedničku kurs

Na čelu zemalja EU-a koje izričito i nedvosmisleno podržavaju Izrael su Njemačka, Austrija i Mađarska. Sveukupno, ova grupa zapravo predstavlja većinu, tvrde njemački diplomatski krugovi. No kod europske bliskoistočne politike ne radi se o većini, nego o donekle ujednačenoj liniji koju svi mogu podržati.

Nju sada trebaju pronaći ministri vanjskih poslova EU-a. Njemačka resorna ministrica Annalena Baerbock prethodno je također sudjelovala na bliskoistočnom summitu u glavnom gradu Egipta Kairu i naglasila dvije stvari. Još jednom je Izraelu zajamčila punu solidarnost u borbi protiv terorizma Hamasa i pozvala međunarodne partnere da pruže više pomoći ljudima u Pojasu Gaze.

Njemačka kratkoročno povećava pomoć Gazi za 50 milijuna eura – pitanje je samo koliki će dio te pomoći stvarno stići do onih kojima je potrebna s obzirom na međusobne napade iz Pojasa Gaze i Izraela.