Izrael i Palestinski Teritoriji: Potrebno je interveniranje u sukob koji se oslanja na fanatizam!

Možda se, iz svega što se dogodilo u daljoj i bližoj prošlosti i onoga što se događa sada, može zaključiti koliko je za druge i za svijet važno priznati palestinsku državu, odustati od ekspanzivne i aneksionističke židovsko-izraelske politike i tražiti mirno rješenje za miran budući suživot. Mnoge sada vrlo ozbiljno zabrinjava mogućnost da se sukob dodatno radikalizira. To bi moglo imati negativne posljedice ne samo za Izrael odnosno Palestine Teritorije i Bliski istok, nego i šire od njih. Očekivati je da će SAD, kao glavni saveznik Izraela, iskoristiti svoj utjecaj za postizanje rješenja putem pregovora. Nije sada čas za inertnost i nezainteresiranost, nego za interveniranje u sukob koji se oslanja na fanatizam i desetljećima kumuliranu mržnju i osvetništvo i koji je ostavio duboke rane u povijesti obaju naroda.

Napad Hamasa na Izrael i protunapad Izraela zauzeli su prvo mjesto u glavnim i ostalim medijima cijeloga svijeta. Rat u Ukrajini pao je u drugi plan, a i drugi sukobi ili ozbiljne napetosti (kao na primjer između  Armenije i Azerbajdžana, Kosova i Srbije) te krizne situacije (kao na primjer migrantska kriza, otvoreni i prikriveni progon kršćana) jedva se spominju ili ih se zgoljno ignorira.

Razno-razni analitičari, političari, diplomati, stručnjaci, vjerski čelnici itd. pitaju se zašto se napad dogodio u trenutku kada je na pomolu bio sporazum između Saudijske Arabije i Izraela, kada je u Izraelu u tijeku politička kriza zbog pravosudne reforme koju pokušava nametnuti vlada Benjamina Netanyahua, tko stoji iza napada, koji se sve interesi križaju na području Izraela i Palestinskih Teritorija odnosno na Bliskom istoku, komu odgovara ovaj sukob, kako to da su zatajile izraelske i proizraelske obavještajne službe, hoće li se umiješati libanonski Hizbulah (Hezbollah) i hoće li doći do rata Izraela i SAD-a s Iranom, u kojem će smjeru ići sukob, hoće li Zapad sada ostaviti Ukrajinu „na cjedilu“, itd.

Pojmovi kao što su eskalacija, terorizam, agresija, okupacija, etničko čišćenje, diskriminacija, ljudska prava, ratni zločini itd. primjenjuju se selektivno, ovisno o interesima, predrasudama, ideološkim motivima, strahovima itd. Tko god progovara i zauzima neko stajalište o tim događajima, može biti proglašen islamofobom ili antisemitom, ovisno o tomu koga (ne) podupire ili koga (ne) kritizira. Objektivnost u ovoj situaciji nije dobrodošla. No ipak valja barem pokušati razmišljati objektivno, uravnoteženo, čak pod rizikom da nam prišiju nešto što nismo i što ne želimo.

Naravno, svaki eklatantni i masovni zločin protiv bilo koje skupine, a pogotovu protiv nedužnih i u rat neuključenih ljudi mora se najoštrije osuditi. To nije upitno. Tako svatko normalan mora osuditi i Hamasove pokolje, otmice i zlostavljanja u južnom Izraelu u subotu i sljedećih dana. Isto tako, mora se osuditi nasumično raketiranje civilnih ciljeva. No u osudama nedvojbenih zločina bilo s jedne, bilo s druge strane svi bi morali biti mnogo principijelniji, dosljedniji i uravnoteženiji nego dosad.

Trebalo bi previše prostora kako bi se otvoreno i bez predrasuda opisala situaciju na Bliskom istoku unatrag pedeset, stotinu ili dvije-tri tisuće godina. Moramo moći i smjeti bez straha govoriti i o aneksionističkoj i o segregacijskoj politici Izraela na okupiranim teritorijima i o, s druge strane, islamističkom i ekstremističkom nastojanju da se Izrael i Židove “izbriše” s tamošnjih prostora. Mora se svakako govoriti o kršenju ljudskih prava, o dubinskom sukobu koji prevladava između ekstremista obiju strana. Valja priznati, kako nedvojbene uspjehe, tako i teške probleme Izraela . Valja voditi računa i o činjenici da i u samom Izraelu brojne osobe kritiziraju vladinu i unutarnju i vanjsku politiku i da su svjesne koliko je važno tražiti mirno rješenje. Postoje dakle i ondje mnogi koji ne podupiru slijepo poteze svoje vlade, a isto tako ni poteze suprotnih strana, bio to Hamas ili Fatah, bili to vanjski neprijatelji i ugrozitelji.

Mora se otvoreno govoriti i o Pojasu Gaze, gdje većina Palestinaca živi u prenatrpanim izbjegličkim logorima i naseljima, boreći se protiv gladi, bolesti i nezaposlenosti. Ti su ljudi osjetili na vlastitoj koži svu dramu i prijašnjih nasilja sukoba i ovog sukoba, i naučili su ne vjerovati ni Izraelu ni Palestinskoj Samoupravi. Zato su mnogi od njih položili svoje nade u Hamas, islamističku oružanu organizaciju koja obećava da će izbrisati Izrael sa zemljopisne karte svijeta.

Ne može se govoriti samo o Izraelu, nego i o stvarnosti okupiranih palestinskih teritorija, o izraelskoj sigurnosnoj ogradi, koja umjesto da pruža sigurnost, hrani nasilje i neprijateljstvo, uskraćuje što hoće: od vode i energije do slobode kretanja i razmjene, o razdvojenim obiteljima i zajednicama i o ugnjetavanju koje u svojoj gorkoj svakodnevici trpe Palestinci.  I o stalnom srahu od terorizma i napada izvana u kojem žive i Židovi i drugi Izaelci, a i strani posjetitelji i hodočasnici.

Možda se u Hebronu – gradu koji je pod civilnom i vojnom okupacijom i koji se inače posebno ističe po nasilju,  jer u njemu izraelski kolonisti i domaći Palestinci žive blizu jedni drugih – najbolje vidi mržnja židovskih kolonista prema Arapima, koja izaziva protureakcije i stvara ozračje stalnog nasilja te kako nasilje često proizlazi iz frustracije i bijede, straha i pozlijeđenosti.

Možda se, iz svega što se dogodilo u daljoj i bližoj prošlosti i onoga što se događa sada, može zaključiti koliko je za druge i za svijet važno priznati palestinsku državu, odustati od ekspanzivne i aneksionističke židovsko-izraelske politike i tražiti mirno rješenje za miran budući suživot. Mnoge sada vrlo ozbiljno zabrinjava mogućnost da se sukob dodatno radikalizira. To bi moglo imati negativne posljedice ne samo za Izrael odnosno Palestine Teritorije i Bliski istok, nego i šire od njih. Očekivati je da će SAD, kao glavni saveznik Izraela, iskoristiti svoj utjecaj za postizanje rješenja putem pregovora. Nije sada čas za inertnost i nezainteresiranost, nego za interveniranje u sukob koji se oslanja na fanatizam i desetljećima kumuliranu mržnju i osvetništvo i koji je ostavio duboke rane u povijesti obaju naroda. (M. O.)

Povezano:

Z. Gavran: Do čega će sve iznenadni raketno-invazijski udar Hamasa na Izrael dovesti?

M. O./Hrvatsko nebo