Deutsche Welle/Više njemačkih investicija u Kini usprkos „de-riskingu“

Zašto se Nijemci ne mogu tek tako odreći kineskog tržišta?

I u 2023. je puno novca iz Njemačke otišlo u Kinu. Oko 10,3 milijarde eura su njemačka poduzeća investirala na Dalekom istoku samo u prvih šest mjeseci tekuće godine, stoji u analizi Instituta njemačkoga gospodarstva (IW). Samo na Kinu tako otpada 16,4% njemačkih izravnih investicija u inozemstvu u prva dva kvartala 2023. „Kina nikada prije nije bila tako važna u relaciji s ostatkom inozemstva”, kaže stručnjak IW-a Jürgen Matthes za novinsku agenciju Reuters.

Brojke su dojmljive, smatra i Johann Fuhrmann, voditelj pekinškog ureda Zaklade Konrada Adenauera, bliske stranci CDU. No, za te je brojke prije svega zaslužan angažman relativno malog broja njemačkih koncerna, posebice onih iz kemijske i automobilske branše. Samo je kemijski div BASF u 2022. investirao deset milijardi eura u jednu novu podružnicu u južnokineskoj provinciji Guangdong – i to potpuno sam, bez kineskog partnera.

„Kada se razgovara s ekonomskim udruženjima, može se čuti da su njemačka srednje velika poduzeća postala nešto rezerviranija. Taj je sektor postao nešto oprezniji zbog korona restrikcija tijekom lockdowna. A osim toga, te su firme zabrinute i zbog nesigurnosti koje prate lance opskrbe, odnosno zbog geopolitičkih čimbenika rizika.”

Što je „de-risking”?

U srpnju je njemačka savezna vlada prezentirala svoju strategiju prema Kini. Vlada njome poziva na takozvani „de-risking”. Kina teži k „stvaranju gospodarskih i tehnoloških ovisnosti, kako bi ih onda iskoristila za provođenje svojih političkih ciljeva i interesa”, stoji u obrazloženju savezne vlade. Zato Njemačka želi „smanjiti ovisnosti u kritičnim područjima, kako bi umanjila i rizike koji iz toga proizlaze”. No, savezna vlada, kako se dodaje, ne želi „de-coupling”, dakle Berlin ne želi prekid veza s Kinom. “Mi želimo održati ekonomsku isprepletenost s Kinom”, stoji u strategiji njemačke vlade prema toj zemlji.

Savezno udruženje njemačke industrije (BDI) pozdravlja tu strategiju. “De-risking da, ali ne i de-coupling! To je ispravna strategija”, objasnio je predsjednik BDI-ja Siegfried Russwurm u srpnju ove godine. “Ona (strategija, op. ur.) adresira geopolitičke rizike, ali istovremeno naglašava njemačke interese po pitanju supstancijalnih ekonomskih veza, odnosno kooperacija s Kinom s ciljem savladavanja globalnih izazova.”

„Business as usual”?

Visoka svota izravnih investicija (FDI) njemačkoga gospodarstva u Kini tijekom 2023. pokazuje da brojna njemačka poduzeća i dalje gospodarske interese promatraju izolirano od sigurnosnih aspekata, kaže Nora Kürzdörfer, ekonomistica German Institute for Global and Area Studies (GIGA) u Hamburgu. „Ta strategija dugoročno gledajući donosi visoke rizike.” Aktualna statistika po pitanju FDI-ja ipak upućuje na zaključak da brojne njemačke tvrtke poslovanje s Kinom i u Kini i dalje prakticira kao „business as usual”, dodaje Kürzdörfer.

Same kompanije svoje odluke o ulaganjima u Kini objašnjavaju dugoročnim očekivanjima, tj. tržišnim šansama u Kini. Martin Brudermüller, šef Uprave kemijskog diva BASF-a, mamutski projekt u Kini je koncem kolovoza, tijekom jedne diskusije o Kini u jednoj odvjetničkoj kompaniji, opravdao time da će „do 2030. za dvije trećine rasta u sektoru kemije biti zaslužna Kina”. Zato, kako je rekao, BASF želi participirati u tom rastu, odnosno Nijemci žele lokalno proizvoditi za tamošnje, kineske kupce. Kako bi ipak minimalizirali rizik investicijskog projekta, BASF se odlučio da u novu podružnicu na Dalekom istoku ulaže sam, da projekt realizira u vlastitoj režiji – dakle bez kineskog joint-venture partnera.

Što je s automobilskom branšom?

I njemački proizvođači automobila žele prodavati više vozila u Kini, oni se žele oduprijeti konkurenciji kineskih proizvođača e-automobila. U prvoj polovici ove godine svaki treći Volkswagen proizveden u svijetu, svaki treći Mercedes i svaki treći BMW prodan je u – Kini. Po službenim statistikama njemački su proizvođači vozila u 2022. u Kini imali tržišni udio od 19,5% – odnosno nešto malo veći udio od japanskih proizvođača. No, to je i 6,5% manji dio tržišnog kolača od onog koji su imali u 2021. I on nastavlja opadati. Već odavno su kineski proizvođači vodeći u segmentu e-mobilnosti. To je na dosta impresivan način pokazao i nedavni sajam IAA, koji se početkom rujna održao u Münchenu. Broj kineskih izlagača tamo se naime udvostručio.

„Razlog za daljnje investicije njemačkih proizvođača automobila u Kini je prije svega iznimno važan utjecaj Kine kao tržišta za plasman proizvoda, ali i energetska tranzicija, te proklamirani kraj proizvodnje motora s unutarnjim izgaranjem”, tvrdi se u studiji Instituta njemačkoga gospodarstva iz rujna ove godine.

Ekonomisti IW-a su uvjereni da se trenutno još uvijek premalo zna o rizicima gospodarskih veza. Potencijalne rizike i posljedice moguće ovisnosti o Kini se mora nastaviti istraživati, dodaje se. „Hitno su potrebne informacije o tome jesu li neki proizvodi doista nužni, kakvu ulogu oni imaju u lancima opskrbe samih kompanija, odnosno može li ih se u odgovarajućoj količini i dovoljno kratkom razdoblju zamijeniti proizvodima iz drugih zemalja ili vlastitom proizvodnjom. U tom kontekstu važnu ulogu ima i pitanje je li know-how u Europi još uvijek raspoloživ”, tako glasi zaključak studije.

Kina protiv “protekcionizma”

U samoj Kini pozorno se prati rasprava oko „de-riskinga” koja se vodi u Njemačkoj, kaže Nora Kürzdörfer. Kineska vlada kritično gleda na njemačke rezerve prema toj zemlji. Istovremeno Kina po pitanju konjunkturnog razvoja karte polaže ne samo na izvoz, već i na domaću potrošnju. Vladajuća Komunistička partija je 2020. prezentirala svoju strategiju „Dva krvotoka”.

Jedan krvotok se eksplicitno odnosi na domaću potrošnju, a drugi se veže uz međunarodnu robnu razmjenu. Tako bi se trebalo potaknuti domaću potrošnju, te smanjiti ovisnost Kine o izvozu. No, slično kao i kod nedavne inicijative „Made in China 2025″, i tu se zapravo radi o jednom većem cilju: “Te strategije ne bi trebale samo ojačati Kinu kao poslovnu lokaciju, već kreirati i gospodarske ovisnosti”, napominje Kürzdörfer.

Peking odbacuje „de-risking” baš kao i „de-coupling”, te ih smatra politiziranjem privrednih veza, kaže Johann Fuhrmann iz pekinškog ureda Zaklade Konrada Adenauera. I dodaje kako to Kinezi smatraju protekcionizmom, odnosno suprotstavljanje globalizaciji. „U Kini se trude predstaviti svoje vlastitu strategije poput ‘Made in China 2025’, strategiju kojom se potiče što je moguće veću neovisnost te zemlje, kao nešto što se znatno razlikuje od onoga što rade u Njemačkoj. Ali to zapravo u stvarnosti nije slučaj.”

Kersten Knipp / Deutsche Welle

hkv.hr / Hrvatsko nebo