Intervju s kardinalom Mullerom o nadolazećoj Sinodi

Ovog listopada započet će završna faza Sinode o sinodalnosti. Kako ćete joj pristupiti?

Kardinal Müller: Molim da sve ovo bude blagoslov, a ne šteta za Crkvu. Također se zalažem za teološku jasnoću kako Crkva okupljena oko Krista ne bi postala politički ples oko zlatnog teleta agnostičkog duha vremena.

Papa Franjo Vas je uvrstio na popis sudionika koji će imati riječ i glas na Sinodi. Kako ste primili vijest?

Kardinal Müller: Želim učiniti najbolje što mogu za dobrobit Crkve kojoj sam do sada posvetio sav svoj život, misao i rad.

Jeste li razmišljali o poruci koju ćete uputiti tijekom sjednice sinode?

Kardinal Müller: Iznad svega želim reći, Crkva koja ne vjeruje u Isusa Krista, Sina Boga živoga, više nije Crkva Isusa Krista. Svaki sudionik treba najprije proučiti prvo poglavlje Lumen gentium, koje se bavi otajstvom Crkve u trojedinom Božjem planu spasenja. Crkva nije igralište ideologa “bezbožnog humanizma”, niti lobista za neku agendu.

Univerzalna Božja volja za spasenjem, koju susrećemo u Kristu, jedinom Posredniku između Boga i čovjeka, a koja se povijesno i eshatološki ostvaruje, budući je program Njegove Crkve, a ne Veliko Resetiranje ateističko-globalističke “elite” milijardera i bankara koji svoje nemilosrdno osobno bogaćenje skrivaju iza maske filantropije.

Što mislite o odluci da novinarima bude onemogućeno praćenje događaja [na Sinodi] uživo?

Kardinal Müller: Ne znam koja je namjera iza ove mjere, ali 450 sudionika sigurno neće tajiti stvari. Mnogi će iskorištavati novinare za vlastitu korist ili obrnuto. Ovo je veliki čas manipulacije, propagiranja agende koja Crkvi čini više štete nego koristi.

Raste li broj biskupa i vjernika koji izražavaju zabrinutost zbog onoga što bi se moglo dogoditi tijekom ove Sinode? Treba li se nečega bojati?

Kardinal Müller: Da, lažni proroci (nebulozni ideolozi) koji se predstavljaju kao progresivci najavili su da će Katoličku Crkvu pretvoriti u organizaciju za pomoć Agendi 2030. Po njihovom mišljenju, samo Crkva bez Krista pristaje u svijet bez Boga. Mnogi mladi ljudi vratili su se iz Lisabona razočarani jer fokus više nije bio na spasenju u Kristu, već na nauku o svjetovnom spasenju. Navodno ima čak i biskupa koji više ne vjeruju u Boga kao ishodište i svršetak čovjeka i Spasitelja svijeta, nego na pannaturalistički ili panteistički način takozvanu Majku Zemlju smatraju početkom postojanja, a klimatsku neutralnost cilj planeta Zemlje.

Mislite li da se promjene u pitanjima vjere i doktrine mogu odobriti, kao što tvrde neke skupine i pokreti unutar Crkve?

Kardinal Müller: Nitko na zemlji ne može promijeniti, dodati ili oduzeti Riječ Božju. Kao nasljednici apostola, Papa i biskupi moraju poučavati narod ono što im je zapovjedio zemaljski i uskrsli Krist, jedini Učitelj. I samo u tom smislu vrijedi ”Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga 20 i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio! I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta’‘ (Mt 28,19).

Ljudi brkaju – što ne čudi s obzirom na nedostatak osnovne teološke naobrazbe čak i među biskupima – sadržaj vjere i njezinu nenadmašnu puninu u Kristu, s progresivnim teološkim promišljanjem i rastom crkvenog razumijevanja vjere kroz crkvenu tradiciju (Dei Verbum 8-10). Nepogrešivost Učiteljstva proteže se samo na čuvanje i vjerno tumačenje otajstva vjere koje je jednom zauvijek povjereno Crkvi (depositum fidei [polog vjere] ili zdrav nauk, nauk apostola). Papa i biskupi ne primaju novu objavu (Lumen Gentium 25, Dei Verbum 10.)