Jack Pandol/Hrvati u svijetu

Jack V. Pandol (1923. – 2010.)

Odavno su Hrvati u Kaliforniji poznati po uzgoju voća i povrća, posebice grožđa. Počelo je s uzgojem jabuka u Pajaro Valleyju (tijekom 1870-ih), a potom i drugih agrikultura u okolici Delana, San Joaquin Valleyja, Napa Valleyja i drugdje. Hrvatski doseljenici, posebice iz Dalmacije, teškim su naporima kalifornijsku pustinju i pijesak pretvorili u vinograde, voćnjake i povrtnjake. Možemo se samo diviti kad pročitamo da je, primjerice, jedan od njih (Petar Divizić) nekoć imao oko 5000 akera (više od 2000 hektara) vinograda!

Ulogu Hrvata u razvoju poljoprivrede (i gospodarstva općenito) u Kaliforniji trebalo bi znanstveno istražiti i objelodaniti u prikladnoj monografiji na engleskom i hrvatskom jeziku. Naime, poznate su životne priče brojnih uspješnih pojedinaca, ali nemamo cjelovitu sliku i znanstvenu analizu hrvatskih doprinosa razvoju kalifornijskoga (i američkoga) gospodarstva.

Ovdje ću upozoriti na obitelji Pandol, pobliže Jacka Pandola, najuspješnijega predstavnika ove hrvatske obitelji, poznate u Kaliforniji, ali ne i u Hrvatskoj.

Obiteljski temelji

Krajem 19. i početkom 20. stoljeća nastao je pomor vinove loze na otocima i jadranskom priobalju i mnogi su težaci, posebice s otoka, krenuli u svijet da bi pomogli sebi i svojima doma. Među njima je bio i Stipe Pandol, rođen 1891. u Brusju na Hvaru. U New York, odnosno na Ellis Island, stigao je 30. svibnja 1907. godine i uskoro potom otišao u Chicago. Ondje je, među ostalim, odslužio devet mjeseci u američkoj vojsci. Ali ga nisu privlačile čari toga velegrada, nego obala Tihoga oceana i kalifornijska klima, koja ga je podsjećala na njegov rodni kraj, kao i zov Hvarana koji su tamo pristigli prije njega.

Došao je u Clovis, nedaleko od Fresna, u kojem su već živjeli neki Hvarani. S jednim prijateljem i suseljaninom iznajmio je blizu 160 akera (oko 65 hektara) vinograda u blizini mjestanca Orosija i proizvodili su grožđice. Potom su kupili 40 akera (oko 16 hektara) zemlje, zasadili vinovu lozu i proširili uzgoj grožđa i proizvodnju grožđica.

Steve se oženio s Margaretom Visković (1903. – 1981.), koja je s Hvara k njemu došla 1922. godine. U obitelji se rodilo šestero djece, od kojih je troje prerano umrlo, a trojica preživjelih sinova postali su očevi pouzdani suradnici. Najstariji, Jacob Vladimir (poznat kao „Jack”) rođen je 20. lipnja 1923., a mlađi su bili Matt (1927. – 1998.) i Steve (1929. – 1981.).

Godine 1941. Steve se s obitelji preselio u Delano, kupio velike površine zemlje (160 akera) i otpočeo samostalno raditi. Sinovi su polako preuzimali obiteljsko poslovanje te godine 1948. utemeljili firmu „Tri brata” (kasnije Pandol Bros). Otac je umro 1961., a sinovi su nastavili širiti posjede i vrste poljoprivrednih proizvoda. Postali su poznati uzgajivači više vrsta stolnoga grožđa, a Jack je jedno vrijeme bio predsjednik američke udruge uzgojitelja i izvoznika stolnoga grožđa.

Jack – pionir globalne trgovine svježim poljoprivrednim proizvodima

Nakon završene srednje škole Jack Pandol radio je na očevu imanju. Potom je služio u američkoj vojsci (1944. – 1946.). Sudjelovao je u ratnim borbama na Filipinima, a nakon rata pripadao je vojnim postrojbama koje su držale Japan pod okupacijom. Doma se vratio kao stožerni narednik s raznim pohvalama i prestižnom medaljom Purple Heart/Purpurno srce, i pridružio se ocu i mlađoj braći Mattu i Steveu na farmi u Delanu.

Jack je odigrao važnu ulogu ne samo u širenju i jačanju poduzeća Pandol Bros, u kojem je preuzeo prodajnu i marketinšku ulogu, nego je postao vodeća osoba i inovator u globalnoj prehrambenoj industriji. Naime, otpočeo je prodaju poljoprivrednih proizvoda izravno trgovcima na malo. Time je izbjegao tradicionalnu prodaju na dražbama, a svježa roba pristizala je u trgovine brže i cijene su bile povoljnije. Potom je pokrenuo distribuciju proizvoda kamionima hladnjačama diljem Amerike. Od kontinentalnoga prešao je zatim na globalno umrežavanje tržišta. Imao je nove ideje, ulagao novac, bio neumoran i uspostavljao partnerstva u Južnoj Americi (posebice u Čileu) i Aziji, a hladnjače, zrakoplovi, kamioni i brodovi omogućili su brz protok prehrambenih proizvoda. To je pak omogućilo da nam u trgovine danomice pristižu svježi poljoprivredni proizvodi iz cijeloga svijeta u svako doba godine. Njegov doprinos na globalnom tržišnom polju bio je toliko velik da ga je svjetska organizacija Produce Marketing Association nagradila titulom „Produce Man for All Seasons“. Među ostalim, dobitnik je i prestižnoga čileanskoga odličja „Bernardo O’Higgins“ za doprinos plasiranja čileanskih poljoprivrednih proizvoda u svijetu.

Svjetski čovjek čvrstih korijena

Jack Pandol bio je „svjetski putnik”. Upoznao je ne samo mnoge poslovne ljude nego i državnike. Ali je uvijek ostao čvrsto vezan uz zemlju koju je s ocem i braćom obrađivao, svoju hrvatsku obiteljsku tradiciju i malo mjesto u kojem je živio i postigao velike uspjehe.

Uz poduzetničke poslove, Jack je bio djelatan i u političkom životu središnje Kalifornije i šire. Družio se i prijateljevao s guvernerima Kalifornije (posebice s Ronaldom Reaganom), senatorima i drugim cijenim javnim osobama. Služio je u više državnih odbora i komisija, pa i na federalnoj razini.

Jack je bio izvanredan domaćin i pripremao bi velika okupljanja cijenjenih prijatelja, ali ne samo u političke svrhe nego i na dobrobit lokalne mladeži i njihove športske i druge djelatnosti. Bio je dio lokalne katoličke župne zajednice. Davao je i prikupljao novac za karitativne svrhe. U znak zahvalnosti za njihovu velikodušnost prema bolesnima i siromašnima, Jack i brat mu Matt dobili su vitešku titulu „Reda svetog Lazara od Jeruzalema“.

Obitelj

Godine 1948. Jack se oženio s Winifred Zaninovich, djevojkom iz poznate hrvatske kalifornijske obitelji. S njom je proveo 62 godine uspješnoga bračnoga života. Imali su četvero djece, tri sina i kćer. Jack je umro 4. kolovoza 2010. godine. Ispraćen je na vječni počinak iz crkve sv. Franje u Bakersfieldu, a pokopan na groblju North Kern, Delano, Kalifornija, u kojem mu počivaju otac i majka. Supruga Winifred preminula je 2022. godine.

dr. Ante Čuvalo

hkv.hr / Hrvatsko nebo