Posjet misijskoj zemlji u kojoj je 1995. bilo 14 katolika, a sada 1 500

Papa Franjo je od 31. kolovoza do 4. rujna boravio na apostolskom putovanju u Mongoliju, zemlju u kojoj je 1995. bilo svega 14 mongolskih katolika. Prema najnovijim podatcima iz 2023., trenutno ih je u osam župa oko 1 500, od ukupne populacije od oko 3,5 milijuna stanovnika…

Kršćanstvo je najprije stiglo u Mongoliju preko nestorijanskih kršćana drevne sirijske tradicije između 7. i 10. stoljeća. Rimokatoličanstvo je došlo u 13. stoljeću, za vrijeme Mongolskog Carstva. Prema svjedočenju talijanskog franjevca Giovannija di Piana del Carpinea, kojeg je papa Inocent IV. poslao na kanski dvor 1245., drevna carska prijestolnica Karakorum bila je kozmopolitski i multireligijski grad, a u njemu su bili prisutni i nestorijanci.

Nestalna prisutnost
Kako donosi Vatican News, prvi katolički misionar kojemu je dopušten ulazak na to područje bio je francuski dominikanac Barthélémy de Crèmone koji je stigao u Karakorum 1253. tijekom diplomatske misije u ime francuskog kralja.

Kršćanstvo je nestalo s prestankom mongolske dominacije na Dalekom istoku, a ponovno se pojavilo kada su misionarske aktivnosti započele u Kini sredinom 19. stoljeća.

Papa Pio X. ustanovio je 1922. misiju sui iuris Vanjske Mongolije. Teritorij je pokrivao današnju Republiku Mongoliju, a dijelom je preuzet s teritorija Apostolskog vikarijata Središnje Mongolije u Kini (aktualno Biskupija Chongli-Xiwanzi), preimenovana 1924. u misiju sui iuris Urga.

Iste godine uspostavljena je prosovjetska Mongolska Narodna Republika te je eliminirana sva kršćanska prisutnost. Nakon kraja komunističkog režima i tranzicije Mongolije u demokraciju početkom 1990-ih, uspostavljena je vjerska sloboda što je omogućilo povratak katoličkih misionara u zemlju.

Povratak katoličkih misionara 1992.
Godine 1992. novostvorena Republika Mongolija, nastala iz Demokratske revolucije 1990., uspostavila je diplomatske odnose sa Svetom Stolicom, a misija sui iuris Ulan Batora je utemeljena i povjerena Misionarima Bezgrješnog Srca Marijina (CICM, poznati kao Misionari iz Scheuta).

Misiju je od početka vodio pokojni filipinski misionar CICM-a p. Wenceslao Padilla (koji je preminuo 2018.). Njega je papa Ivan Pavao II. 2002.imenovao apostolskim vikarom, a potom i apostolskim prefektom Ulan Batora 2003.

Mala ali životna Crkva
Kada su prva tri misionara stigla u glavni grad Mongolije 1992., u toj zemlji nije živio niti jedan katolik, a rad za implantatio Ecclesiae (uspostavu Crkve) morao je započeti iz početka usred jezične i kulturne poteškoće.

Njihovo apostolsko djelovanje, kao i djelovanje drugih redovničkih družbi koje su uslijedile, financijski je poduprla korejska Crkva i urodilo je plodom, kao što je naznačeno polaganim, ali stalnim porastom obraćenika na katoličanstvo u većinski budističkoj zemlji, te zanimanjem sve većeg broja mladih katolika Mongola za svećeništvo i posvećeni život.

Godine 1995. bilo je samo 14 mongolskih katolika. Prema najnovijim podatcima iz 2023., trenutno ih je u osam župa oko 1 500, od ukupne populacije od oko 3,5 milijuna stanovnika.

Služi im jedan biskup, 25 svećenika, uključujući dva Mongola, šest sjemeništaraca, 30 redovnica, pet redovnika (koji nisu svećenici), 35 kateheta, a pripadnici su 30-ak različitih nacionalnosti.

Kako je objasnio trenutni apostolski prefekt Ulan Batora talijanski kardinal Giorgio Marengo, povijest Crkve u Mongoliji u ova tri desetljeća može se grubo podijeliti u tri faze.

Prvo razdoblje, od 1992. do 2002. (kada je Sv. Ivan Pavao II. misiju uzdigao na razinu Apostolskog vikarijata), obilježeno je malim, ali značajnim napretkom, prije svega na području ljudskog razvoja.

U drugom desetljeću formirane su prve lokalne kršćanske zajednice, dok je treće desetljeće obilježeno ređenjem prvog etničkog mongolskog svećenika o. Josepha Enkhee-Baatara 2016.

Djelovanje Crkve u Mongoliji
Misionarski rad Crkve u Mongoliji usmjeren je na socijalno, zdravstveno i obrazovno područje.

Prema podatcima iz 2020., postoji Katolički tehnički zavod, dvije osnovne škole i dva dječja vrtića, ambulanta koja pruža liječenje i lijekove za siromašne, centar za osobe s invaliditetom i dva instituta za napuštene i siromašne starije osobe.

Svaka je župa također započela dobrotvorne projekte koji se nadovezuju na one Caritasa Mongolije, otvaranjem pučkih kuhinja i praonica, te održavanjem tečajeva za žene.

Dobri odnosi s vlastima i drugim religijama
Lokalne vlasti cijene rad Crkve koja je pridonijela učvršćivanju dobrih odnosa između Ulan Batora i Svete Stolice.

Njihovi dobri odnosi potvrđeni su sporazumom koji su potpisali mongolski veleposlanik pri Svetoj Stolici i nadbiskup Paul Richard Gallagher, vatikanski tajnik za odnose s državama i međunarodnim organizacijama, o intenziviranju suradnje na kulturnom polju otvaranjem Vatikanskog tajnog arhiva mongolskim istraživačima.

Međureligijski odnosi
Odnosi s drugim religijama također su dobri, posebice s budističkim vjerskim vlastima. Prvi službeni posjet Vatikanu izaslanstva mongolskih budističkih dužnosnika upriličen je 28. svibnja 2022. u pratnji kard. Giorgija Marenga.

Prema podatcima zaklade papinskog prava Aid to the Church in Need (Pomoć Crkvi u nevolji), budisti čine nešto više od polovice stanovništva, 3% čine muslimani, 3% šamani i 2% protestanti.

Pastoralni izazovi
U tom kontekstu, glavni pastoralni izazov za mongolsku Crkvu je pomoći mongolskim vjernicima da prodube svoju vjeru i učine ju relevantnijom za njihov svakodnevni život.

Drugi izazov je promicanje zajedništva i bratstva među misionarima različitih kongregacija, te s drugim kršćanskim zajednicama u zemlji, uglavnom protestantima.

Na kraju, Crkva u Mongoliji ima izazov naviještati evanđelje mongolskom društvu gdje se 40% stanovništva izjašnjava ateistima.

nedjelja.ba / Hrvatsko nebo