Mala Gospa

Gospa viđena u snu sv. Ivana don Bosca

Mala Gospa je blagdan rođenja Blažene Djevice Marije. Slavi se svake godine 8. rujna. Marijino rođenje je pretskazano i naviješteno u Starom zavjetu. Nakon pada Adama i Eve u grijeh, Bog im se ukazuje, prekorava ih i tjera ih iz zemaljskog raja. Bog govori zmiji: “Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu” (Post 3,15). Drugi Vatikanski sabor naučava, da je Marija proročki označena u tome obećanju o pobjedi nad zmijom. Mariju je porodila njezina majka, sveta Ana oko 20. godine prije rođenja Isusa Krista. Očuvana je od svake mrlje ili ljage istočnoga grijeha od trenutka svoga Bezgrešnog začeća. To je ujedno i bit blagdana Rođenja BDM, ili blagdana kojeg u Hrvatskoj zovemo još Mala Gospa.

Na Malu Gospu kao dan rođenja BDM možemo u duhovnom smislu riječi gledati pod različitim aspektima. Kao ženu koja je od svog tjelesnog začeća bila bezgrešna, ali i na ženu, Bogorodicu, Majku Isusovu, Majku Crkve, našu Majku. Njezin lik, njezina uloga u povijesti spasenja, te njezina uloga u životu Katoličke crkve može se promatrati kroz niz teološko vjerničkih vidika. Slaveći svetu misu na dan rođenja Blažene Djevice Marije ili Male Gospe Crkva predlaže da se pjeva njezin hvalospjev Veliča. S razlogom da slaveći blagdan njezina rođenja postanemo svjesni svega onog što je Gospa bila i što jest za nas, od samog njezinog začeća, njezinog rođenja, života i uloge u povijesti spasenja ljudskog roda.

Veliča (Hvalospjev Marijin)

Veliča duša moja Gospodina
i klikće duh moj
u Bogu mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje:
odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
Jer velika mi djela učini Svesilni,
sveto je ime njegovo.
Od koljena do koljena dobrota je njegova
nad onima što se njega boje.

Iskaza snagu mišice svoje,
rasprši oholice umišljene.
Silne zbaci s prijestolja,
a uzvisi neznatne.
Gladne napuni dobrima,
a bogate otpusti prazne.

Prihvati Izraela, slugu svoga,
kako obeća ocima našim:
spomenuti se dobrote svoje
prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.

Slava Ocu i Sinu
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova. Amen.

Ovaj predivni himan ili hvalospjev Marijin često se pjeva po našim marijanskim svetištima. U njemu se Marija veseli što će postati majkom Isusovom i tumači njegovo začeće kao primjer kako Bog uzdiže ponizne i ponizuje ohole, moćne i bogate, i o tome kako Bog postupa prema Izraelu. Himan se moli u časoslovu kojeg mole svećenici, redovnici i redovnice, a u liturgiji mise pjeva se često na marijanske blagdane.

Proročanski san sv. Ivana don Bosca

Sveti Ivan don Bosco je 1862. godine ispričao svojim učenicima san koji je usnuo prije par noći. Opisao ga je kao alegoriju s dubokom duhovnom porukom. Kao i kod mnogih nadnaravnih snova svetaca, sadržaj sna ne mora nužno biti primjenljiv na određeno vremensko razdoblje, ali služi kao opći podsjetnik na ono što je uistinu važno za vrijeme bilo kakve krize u svijetu: Don Bosco je pripovijedao: „Želim vam ispričati jedan san koji sam usnuo prije nekoliko dana. Zamislite da ste na obali mora ili na izdvojenom morskom grebenu i da ne vidite nikakav drugi komadić zemlje osim onoga ispod svojih nogu.

Na cijeloj prostranoj vodenoj površini vidi se beskrajno mnoštvo lađa spremnih za borbu, čiji su pramci ojačani oštrim željezom u obliku strijele, koje ondje gdje je gurnuto sve ranjava i probada. Te su lađe naoružane topovima, opskrbljene puškama i svakovrsnim drugim oružjem, zapaljivim tvarima i knjigama. Usmjerene su prema jednoj lađi, koja je mnogo veća i viša od svih drugih. Nastoje ju udariti brodskim kljunom, zapaliti ili joj nauditi na neki drugi način. Tu veličanstvenu, svim i svačim opremljenu lađu prate mnoge lađice koje od nje primaju zapovjedne signale i kreću se kako bi se obranile od protivničke flote. Puše njima suprotan vjetar. Čini se da uzburkano more pomaže neprijatelju.

Usred beskrajne morske pučine uzdižu se dva snažna vrlo visoka stupa, jedan nedaleko od drugoga. Na jednome je kip Bezgrešne Djevice, pod čijim se nogama nalazi velika ploča s natpisom: ‘Marija Pomoćnica’, a na drugome, koji je mnogo viši i veći, nalazi se hostija čija je veličina proporcionalna stupu, a pod njom drugi natpis sa sljedećim riječima: ‘Spas vjernika’. Crkvu čeka vrlo teška kušnja. Ono što smo do sada trpjeli gotovo je beznačajno u odnosu na ono što će se dogoditi. Neprijatelje Crkve simbolizirali su brodovi koji nastoje potopiti veliku lađu. Samo dvije stvari mogu nas spasiti u tako teškom trenutku: pobožnost prema Mariji i česta pričest. Učinimo što možemo da najbolje iskoristimo ova dva sredstva i da ih drugi koriste svugdje.“

Proročanstvo ili proroštvo

Proročanstvo ili proroštvo je nadahnuta poruka, otkrivenje božanske volje i namjere. Proročanstvo može biti (predskazivanje), proricanje nečega što će doći, nadahnuta moralna pouka ili izraz božanske zapovijedi ili suda. Riječ proročanstvo potječe od grčke riječi „propheteía“, što znači izgovarati ili govoriti u ime nekog drugog. U općem smislu, “proročanstvo” obično znači predskazujuću izjavu o događajima u budućnosti. Koncept proročanstva u biblijskom smislu ima šire značenje od pukog predviđanja budućnosti. Takvo ‘proročanstvo kroz usta proroka’ može biti utješne, opominjuće ili osuđujuće prirode, a ponekad se također odnosi na događaj u bliskoj ili daljoj budućnosti. Mnoga starozavjetna proročanstva pozivala su na obnovu ili provođenje Zakona i najavljivala presude ako je savez s Bogom prekršen.

U biblijskim vremenima ljudi su bili pozvani na zemaljsko kraljevstvo (kao što su Šaul, David), ili na crkvene službe putem proročanstva (npr. Dj 13,2). Biblijski proroci nisu sami od sebe prorokovali (usp. Amos 3,7, Jeremija 23,18). Apostol Petar je o tome napisao: „jer nikada proroštvo ne bî ljudskom voljom doneseno, nego su Duhom Svetim poneseni ljudi od Boga govorili.” (2 Pt 1,21).

Alegorijsko tumačenje sna sv. Ivana don Bosca

Svima nam je poznato kako se Katolička crkva često opisuje kao brod-lađa. Sa tom usporedbom želi se pokazati kako je Crkva putnica koja putuje, koja plovi mirnim i uzburkanim morem. Putuje kroz vrijeme i prostor koji je nekad mirno, a nekad olujno more. A to znači da je Katolička crkva plovilo, lađa koje prima jake udarce valovlja i vjetra na svojoj plovidbi. Papa Benedikt XVI. je napisao kako je Crkva „lađa koja pušta na sve strane.“ Tom je usporedbom želio aludirati i pokazati kako je Crkva u sebi ponekad problem samoj sebi. Kako unutar njezinog bića postoje pukotine, rupe kroz koje prodire more. Katolička crkva u sebi ima pukotine koje propuštaju vodu, te se čini da je postala nesigurna lađa za plovidbu. San sv. Ivana don Bosca o lađi, moru, protivničkim lađicama koje su neprijateljski raspoložene prema velikoj lađi, te o dva stupa je zapravo realnost Crkve.

Katolička crkva kao zajednica vjernika proživljava često krizu unutar sebe, i osjeća neprijateljstva izvan sebe. Žele ju potopiti, žele vidjeti njezin pad, njezino potonuće. Tako nešto u odnosu na Crkvu nije ništa novo. Svako stoljeće kršćanstva imalo je svoje hrabre svjedoke, mučenike, ali i žestoke neprijatelje. Crkva se rađala i nastajala u mukama tijekom prva tri stoljeća kao „ilegalna organizacija“. Ono što je inspirativno u snu sv. Ivana don Bosca je činjenica dva stupa. Sadašnjost i budućnost Katoličke crkve ne ovisi o snazi napadača, malih brodova koji ju konstantno napadaju. Sadašnjost i dakako budućnost Crkve ovisi o ta dva temeljna stupa. A to su Euharistija i Marija Pomoćnica.

Slavlja marijanskih blagdana – Mala Gospa

Znamo da su kroz povijest hrvatskog naroda uvijek Marijina svetišta bila snažni centri okupljanja svih generacija Hrvata. Svaka biskupija u Hrvatskoj ima „svog favorita“, svoje snažno marijansko svetište. Ne treba ih nabrajati, jer su poznata svima nama. Jedno je sigurno, a to je da su ta marijanska okupljališta bila i jesu u duhu sna sv. Ivana don Bosca. U svim Marijinim svetištima u Hrvatskoj BDM se shvaćalo, o njoj propovijedalo, vjerovalo i slavilo kao Mariju Pomoćnicu. Osobne, obiteljske i narodne nevolje ispovijedale su se u tim svetištima, a duboke rane koje su krvarile liječile su se pred Marijinim kipom.

Tko bi danas mogao pobrojati milijune osobnih ispovijedi u Marijinim svetištima tijekom samo jedne godine? Tko bi mogao opisati sve nevolje, muke, suze milijunskih brojeva ispovijedi, podijeljenih svetih pričesti? Oh, kako su moćna ta duhovna središta diljem Hrvatske? Danima i mjesecima se u Marijinim svetištima redovito ispovijeda, slavi euharistija. Neki hodočasnici biraju u svetištima dane velikih vjerničkih okupljanja, a neki tišinu i duhovni mir svetišta. Ali rijetko tko od svih tih hodočasnika prolazi kroz hrvatska marijanska svetišta duhovno nedotaknut. Dva stupa, euharistija i Marijina Pomoćnica u svim hrvatskim marijanskim svetištima su lječilišta sadašnjosti i nada budućnosti. I to bez obzira slavi li se Velika ili Mala Gospa, ili neki drugi Marijin blagdan.

Molitva sv. Ivana Bosca Mariji Pomoćnici kršćana

Marijo, moguća Djevice!

Marijo, moguća Djevice!
Ti velika i slavna obrano Crkve!
Ti osobita pomoćnice kršćana!
Ti koja obraćaš neprijatelja,
ti koja uklanjaš krivovjerja,
ti nas prati svojom majčinskom zaštitom,
priteci nam u našim potrebama,
a u času naše smrti primi nas u vječnu slavu
Očeva kraljevstva. Amen.

Vladimir Trkmić / Hrvatsko nebo