Odgađanje ulaska u brak – trend?

Je li doista sve lako kad si mlad? (4./10.): Odgađanje ulaska u brak – trend?

U današnje je vrijeme sve više mladih osoba koje odgađaju ulazak u brak i osnivanje obitelji, što se ne može pripisati samo trendu modernoga vremena, nego i mnogim drugim konkretnim okolnostima kao što su nezaposlenost ili slabo plaćen posao, nemogućnost stambenog zbrinjavanja (kreditna nesposobnost zbog ugovora o radu na određeno vrijeme), poslovno-financijska nesigurnost (posebice mlade žene!), loša društvena klima i besperspektivnost i sl. U razgovoru s demografom prof. dr. Stjepanom Štercom, predsjednikom Odsjeka za demografiju i hrvatsko iseljeništvo na Fakultetu hrvatskih studija u Zagrebu, progovorit će se o aktualnom stanju, ali i nastojati ponuditi optimistične prijedloge i zaključke kako postojeće stanje poboljšati.

Prema nedavno objavljenim statističkim podatcima u Hrvatskoj je sve manje sklopljenih brakova. Imate li najnovije podatke, s koliko godina u prosjeku muškarci, a s koliko žene ulaze u brak?

Svaki novo objavljeni podatak demografske statistike potvrđuje veliku silinu demografskog nestanka Hrvatske i ubrzavanje negativnih trendova koji ostavljaju vidljive negativnosti praktički u svim segmentima hrvatskog društva. Egzaktnu neumoljivost potvrdili su i najnoviji podatci za 2022. godinu, prema kojima je u samo pet godina (2018. – 2022.) broj rođenih smanjen s 36.945 na 33.883, broj umrlih povećan s 52.706 na 56.979, dok je broj sklopljenih brakova smanjen s 19.921 na 18.074. Kasnije stupanje u brak, sve kasnije rađanje i sve duži ostanak djece u roditeljskom domu hrvatska je stvarnost, dok se prosječna dob stupanja u brak približila kod muškaraca gotovo 34. godini, a kod žena 31.

Koliko je društvena klima čimbenik koji utječe na kasniji ulazak u brak?

Društvena, politička i općenito gospodarska, financijska i sigurnosna klima te ukupna uređenost društva i prostora izravno utječu na kasniji ulazak u brak. Posebno u takvim okolnostima ima značenje vrijednosni sustav i pomak od tradicionalnih civilizacijskih vrijednosti prema neoliberalnim, globalnim i interesnim postavkama, promicanim kao novi modernizam s mnogo sloboda bez odgovornosti prema drugima u okružju i općenito zajednici.

Sudjeluju li mediji u stvaranju takve negativne klime?

Većina medija klimu novog modernizma jednostavno nameće na javnoj sceni i to ponajviše odgovara interesnoj ideologiji i njezinoj kontroli vladanja nad populacijom. Uklapanje u opće programirane forme u službi političke i financijske dominacije za posljedicu ima gubitak osobnosti i općenito vrijednosnog sustava, na kojima bi trebalo počivati svako društvo, pa kad toga nema ili je u isklinjavanju pojedinačne sebičnosti i životne lagodnosti počinju prevladavati. Brak se u takvim okolnostima smatra kao posebna i nepotrebna obveza, a mjerljivost samostalnosti u odnosu na bračnu zajednicu u neuređenom društvu postaje važnost u društvenom i svakom drugom vrednovanju.

Koliko nemogućnost stambenog zbrinjavanja utječe na odgodu ulaska u brak?

Stambeno zbrinjavanje ide u red primarnih čimbenika bračnog zajedništva i kad se nemogućnosti stambene sigurnosti povećavaju, odgoda ulaska u brak se mladima čini veća povoljnost od kreditnog zaduživanja u dugoročnom životnom razdoblju.

Kasnije stambeno zbrinjavanje znači i produženi život s roditeljima. Rezultira li to i manjkom inicijative za preuzimanje odgovornosti?

Preuzimanje odgovornosti primarno ovisi o uređenosti društva. U društvima u kojima dominira interesna politička ideologija praktički u svemu oko mladih i selekcija bez standardnih vrijednosnih kriterija, ne samo da se teško preuzima odgovornost, već se životne borbe traže u drugim uređenim sredinama izvan Hrvatske.

U Hrvatskoj je i dalje dosta mladih zaposleno na određeno vrijeme što rezultira i kreditnom nesposobnošću. Utječe li i ovaj čimbenik na vrijeme ulaska u brak?

Prevladavajuće zapošljavanje mladih na određeno vrijeme izravno im pojačava društvenu nesigurnost, a posljedično i stambenu i financijsku i kreditnu i svaku drugu pa su im brakovi, odgovornosti, obiteljske brige i općenito brige za djecu i druge u okružju nebitnosti na koje nije potrebno trošiti životne izazove.

Kad je u pitanju odluka o ulasku u brak, čini se da i oni koji su financijski zbrinuti kalkuliraju. Koliko je odluka o ulasku u brak i vrijednosne prirode?

Financijski, stambeno i radno zbrinuti u društvenom i političkom okružju promicanja isključivo pojedinačnih sloboda kao vrijednosnih kategorija i potvrda društvenih pozicija temeljem toga, jednostavno izabiru lagodniji životni put u uvjerenju vlastite uspješnosti u odnosu na druge s obiteljskom svakodnevnicom. Politički im sustav izravno pomaže u tome svojim primjerom pozicijskog selektiranja prosječnosti i mirnoćom promatranja rastakanja tradicijskih vrijednosti na kojima je kroz cijelu povijest počivao odmak od dekadencije.

Možemo li zaključiti da kod dijela ljudi postoji strah od ulaska u brak? Ima li tu utjecaj i zdravlje ranijega obiteljskog okružja?

Strah od ulaska u brak postoji i uglavnom je malog reda veličine značenja, kao uostalom i životne okolnosti odrastanja u obiteljskom okružju, ali i po tom su pitanju društvena, politička i prostorna uređenost prevladavajući čimbenici straha od stupanja u brak i imanja djece.

Prirodni pad stanovnika uz snažno iseljavanje rezultira i manjkom radne snage. Što sadašnji trendovi donose u budućnosti?

Prirodni je pad stanovništva i najveći mogući vrijednosni demografski i ukupno gubitak za Hrvatsku, jer iseljeni to i ne moraju biti ako se prema njima matična država postavi u obostranom funkcionalnom razvojnom smislu. Projekcijska je znanstvena najava temeljena na parametrima i trendovima već prije više desetljeća potvrđivala ovo što sad gledamo praktički u cijeloj Europi i Hrvatskoj – nedostatak radne snage, inače najvažnijeg čimbenika u svakoj djelatnosti i u svim razvojnim koncepcijama.

Budućnost se neće moći temeljiti samo na stihijskom dohvatu strane radne snage, a pogotovo ne na temelju prisilne migracije, već će se i sve zemlje useljavanja i svi racionalni ekonomski planeri morati osloniti na demografske zakonitosti i logiku planiranja najvažnijeg radnog i razvojnog čimbenika – ljudske populacije i to po oba revitalizacijska modela. Povratak planiranju radne snage po klasičnom populacijskom modelu poticanja rađanja postat će nužnost, koja će uz selektivnu i racionalnu imigracijsku politiku postaviti demografsku problematiku u središte strateškog razvojnog i sigurnosnog interesa.

Kako ocjenjujete do sada donesene demografske strategije vezano uz temu ulaska u brak? Postoje li promišljene strateške politike?

Demografske strategije vezane za rađanje i migriranje stanovništva danas u Hrvatskoj nema niti se ta problematika još uvijek postavlja na stratešku nacionalnu razinu značenja. Nema tu prevelikog mudrovanja u uvjetima podignutog uvjetno rečeno europskog i svjetskog modernizma, već postoji potreba za političkom voljom i razumom s temeljima u znanstvenoj logici.

Statistika jasno potvrđuje kako se i u uvjetima spomenutih modernizama još uvijek rađa više od 80 % djece u brakovima pa je upravo poticanje mladih stupanjem u brak važnost s kojom treba početi. Poticajno stambeno zbrinjavanje, kreditiranje, radna sigurnost i slično prema mladima koji stupe u brak trebao bi biti početak, a otpisivanje povratka poticaja ovisno o broju djece iz takvih brakova logičan nastavak.

Kako bi se mlađe ljude moglo stimulirati da se ranije i hrabrije odluče za brak, obitelj i djecu?

Država i društvo trebaju shvatiti kako se cijeli složeni problem depopulacije i nestanka ne može rješavati političkom mirnoćom i inercijom pa se u čekanju ukupne uređenosti (koje će potrajati) treba shvatiti kako je upravo demografska problematika osnova svih razvojnih i inih planiranja.

Nisu više u Hrvatskoj u ovakvoj silini demografskog nestanka nužni samo klasični demografski poticaji, već su nužne i ostale temeljne promjene ovisne o političkom izvršnom usmjeravanju. Početak neka bude poticanje stupanja u brak po prethodno naznačenom modelu.

Razgovarao: Davor Dijanović

Tekst je dio niza „Je li doista sve lako kad si mlad?“, a objavljen je na Portalu HKV-a u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti u 2023. godini Agencije za elektroničke medije. Prenošenje sadržaja dopušteno je uz objavu izvora i autorova imena.

Povezano

Je li doista sve lako kad si mlad? (1./10.): Suficit i deficit na tržištu rada

Je li doista sve lako kad si mlad? (2./10.): Suficit i deficit na tržištu rada (2.)

Je li doista sve lako kad si mlad (3./10.): Kako pronaći (prvi) posao