Od ljubavi do mržnje samo je korak: Duda od Ukrajine očekuje zahvalnost, a ne kritike. Kijev negoduje

Dudin glavni savjetnik za vanjsku politiku, Marcin Przydacz, kazao je da “Kijev ne cijeni pomoć koju dobiva od Varšave”.

Duda je izjavio: “Ovdje naši ukrajinski prijatelji kažu: ‘Hvala, hvala, hvala’. “To vrlo često čujemo od običnih ljudi i to jako cijenimo, ali očekujemo razumijevanje ukrajinskih vlasti po nekim pitanjima, uključujući naše vlastite interese i obveze.”
Poljska, iako nedvojbeni veliki saveznik Ukrajine kada je u pitanju njezin rat s ruskim invazijskim snagama, itekako u tom ratu gleda svoje interese, koji, međutim, sve češće iritiraju službeni Kijev. S jedne strane ona Ukrajini pruža veliku vojnu pomoć i primila je veliki broj ukrajinskih izbjeglica, dok se, s druge stane, na ukrajinskim bojišnicama bori i veliki broj poljskih dragovoljaca što nije nikakva tajna (prema izvješću ruskog MO s početka ove godine poljske su dobrovoljačke snage treće po brojnosti u Ukrajini, nakon kanadskih i onih iz SAD-a).

Sve to skupa ukrajinski državni vrh stavlja u neugodan položaj kada su u pitanju potezi koji se odnose na zaštitu ukrajinskih nacionalnih interesa izvan samog rata s Rusijom. Kijev, u vrijeme dok se grčevito bori za nacionalnu slobodu u krvavom ratu s ruskim snagama već gotovo godinu i pol dana, nema dovoljno niti političke snage niti volje za upuštanje u grube diplomatske borbe sa svojim zapadnim saveznicima kada za to osjeti potrebu. A osjeća je, čini se, sve češće. Barem kada je riječ o odnosima s Varšavom. O tome svjedoči i slijedeća vijest koju je u ponedjeljak, 14. kolovoza, objavila turska državna agencija Anadolu.

Poljski predsjednik Andrzej Duda izjavio je kako će Poljska uvijek podržavati Ukrajinu u ratu s Rusijom, ali očekuje razumijevanje Kijeva da Varšava mora zaštititi svoje nacionalne interese – prenosi Anadolu.

Duda je za tjednik “Sieci” izjavio kako je Poljska dužna zaštititi i svoje domaće tržište i tržište Europske unije (EU).

Upitan je li Varšava protiv ukidanja embarga na izvoz žitarica iz Ukrajine u Poljsku od 15. rujna, u skladu s odlukom Europske komisije, Duda je kazao da će poljska vlada produžiti zabranu uvoza ukrajinskih poljoprivrednih proizvoda.

“Očito je da dosljedno podržavamo obranu Ukrajine od ruske agresije, ali naša je najvažnija obveza zaštititi interese Poljske. Dakle, to je obrana unutarnjeg tržišta i tržišta EU. Također će nam biti u interesu prihvatiti povijesne činjenice u međudržavnom polju”, kazao je Duda.

Dudin glavni savjetnik za vanjsku politiku, Marcin Przydacz, rekao je da “Kijev ne cijeni pomoć koju dobiva od Varšave”. Duda je kazao:

“Ovdje naši ukrajinski prijatelji kažu: ‘Hvala, hvala, hvala’. “To vrlo često čujemo od običnih ljudi i to jako cijenimo, ali očekujemo razumijevanje ukrajinskih vlasti po nekim pitanjima, uključujući naše vlastite interese i obveze.”

Diplomatska kriza s Ukrajinom

Poljski veleposlanik u Kijevu, Bartosz Cichowski, pozvan je u Ministarstvo vanjskih poslova Ukrajine 1. kolovoza nakon Przydaczovih komentara da bi “Ukrajina trebala pokazati više zahvalnosti za potporu koju je dobila od Poljske”.

Poljsko ministarstvo vanjskih poslova također je pozvalo veleposlanika Ukrajine u Varšavi i reagiralo na situaciju.

Poljski premijer Mateusz Morawiecki također je podijelio svoje mišljenje na društvenim mrežama: “Na dan ruske invazije na Ukrajinu nije se smjelo dogoditi da poljski veleposlanik, koji je bio jedini preostali predstavnik u Kijevu, bude pozvan u Ministarstvo vanjskih poslova Ukrajine. .” – navodi agencija Anadolu.

Turski medij, očito ne bez razloga citira riječi poljskog predsjednika u navedenom intervjuu. Tema (zasad prilično prikrivenog) pogoršanja poljsko-ukrajinskih odnosa spominje se već duže vrijeme. Pojedini poljski mediji posljednjih tjedana i dana objavljuju razne, prilično neukusne karikature na račun Ukrajine i njenog predsjednika Zelenskog, a u zemlji općenito pada potpora pružanja utočišta ukrajinskim izbjeglicama. Poljska radikalna desnica otvoreno podsjeća na “povijesne poljske teritorije” na zapadu Ukrajine i ne prašta, kako ga naziva, genocid nad Poljacima u ukrajinskoj regiji Volin u Drugom svjetskom ratu, počinjen od ukrajinskih nacionalističkih snaga koje su surađivale s njemačkim okupatorskim snagama.

Također i pojedini ruski državni dužnosnici posljednjih mjeseci često upozoravaju kako Poljska ima skrivene namjere u svojoj pomoći Ukrajini, a da se one prije svega odnose na želju za pripajanjem pojedinih zapadnih dijelova Ukrajine koji su nekoć pripadali Poljskoj.

Tako je dana 21. srpnja i ruski predsjednik Vladimir Putin na sastanku ruskog Vijeća sigurnosti posebno napao Poljsku, govoreći o njenim aspiracijama na zapad Ukrajine, više u kontekstu zaoštravanja poljsko-bjeloruskih odnosa i potencijalnog Poljskog napada na Bjelorusiju. Tada je kazao kako bi takav potez Varšave prema Bjelorusiji ujedno značilo i napad na Rusiju i da bi Moskva u tom slučaju uporabila sva raspoloživa vojna sredstva. Međutim nije kazao to isto i u slučaju poljskog vojnog ulaska na zapad Ukrajine.

Putin je tada otišao i korak dalje i kazao: “Ratni požar se žestoko potpiruje. Posebno oni (Zapad) koriste ambicije čelnika nekih istočnoeuropskih država, koji su mržnju prema Rusiji i rusofobiju odavno pretvorili u glavnu izvoznu robu i instrument svoje unutarnje politike. A sada žele “ugrijati ruke na ukrajinskoj tragediji.”

Ruski je vođa na istom sastanku kazao kako planovi za formiranje zajedničke poljsko-litvansko-ukrajinske vojne skupine podrazumijevaju uspostavu regularne postrojbe s definiranim ciljem “osiguranja zapadnih teritorija Ukrajine”, ali u stvarnosti “za okupaciju tih teritorija”. “… ako poljske postrojbe uđu, na primjer, u Lavov ili druga područja Ukrajine, onda će tamo i ostati zauvijek”.

U svojoj analizi od 30. srpnja (možete ju vidjeti ispod teksta), u spomenutom sam kontekstu između ostalog pisao o dvjema opcijama koje Poljskoj (ali i Mađarskoj i Rumunjskoj) idu u prilog:

prvo, ukrajinska pobjeda nad Rusijom čime bi se onda i same okoristile (Rusija je velik i bogat zalogaj);

i drugo, ukrajinski vojni poraz nakon kojeg bi se dočepale njenih zapadnih teritorija (koje povijesno smatraju svojima) kroz intervenciju svojih snaga u ime sprječavanja navodnog daljnjeg ruskog vojnog pohoda u dubinu Europe.

Najmanji interes im je da Ukrajina ostane u nekakvoj održivoj državnoj varijanti koju bi onda SAD i EU-a politički mazili, iz svojih fondova masovno financirali i vojno jačali do maksimuma, dajući joj ulogu „prifrontalne države“ s Rusijom koju sad imaju Poljska i pribaltičke zemlje. U tom bi slučaju izgubile status „miljenika“ kojeg sada uživaju kako ključne barijere budućeg „ruskog vojnog pohoda na zapad“.

Poljska će do kraja rata podupirati Ukrajinu

Kako god bilo Poljska će sigurno do kraja podupirati Ukrajinu u njenom ratu protiv Rusije s obzirom kako je Rusija za Poljsku primarni i glavni neprijatelj. Što će biti poslije za sada se ne bih usuđivao prognozirati.

U svakom slučaju primjetno je kako donedavno idilični odnosi između Varšave i Kijeva polako blijede usprkos naglašenom PR-u koji želi ukazati na suprotno. Tako Kijev najnoviji potez Varšave, vezan uz odluku o produljenju embarga na uvoz žita u Poljsku i to u kontekstu nedavne ruske blokade ugovora o izvozu ukrajinskih poljoprivrednih proizvoda, smatra „zabijanjem noža u leđa“.

S druge strane Varšava takav stav Kijeva odlučno odbacuje i promiče tezu o njegovoj nedovoljnoj zahvalnosti za sve što ona za njega čini od početka ruske invazije. Pritom nije zgorega podsjetiti kako su najprije visoki predstavnik EU za vanjsku politiku i sigurnost Josep Borrell, a nedugo potom i njemački ministra obrane Boris Pistorius prije nekoliko mjeseci javno kazali kako Ukrajina ne bi izdržala ni tri mjeseca u ratu protiv Rusije bez zapadne vojne pomoći, a što je tada također izazvalo oštre reakcije i negacije ukrajinskog državnog vrha.

Poljska je, jednostavno, u puno povoljnijoj poziciji za igranje vlastitih geopolitičkih igara u odnosu na ratom zahvaćenu i demografski, gospodarski i infrastrukturno devastiranu Ukrajinu. Osim toga (i ne manje važno), upravo se na Poljsku ponajviše oslanjaju i Sjedinjene Države u odnosu na operacionalizaciju svoje ukrajinske politike i, još šire i važnije – svoje dugoročne proturuske politike na tlu Europe, poglavito na istočnim krilu EU i NATO saveza, kao i za obuzdavanje prevelikih njemačkih apetita i ambicija.

ggeopolitika.news / Hrvatsko nebo