Pred Bosnom i Hercegovinom (opet!) povijesni dani / Ili deeskalacija ili „Alijine avlije“!

Tzv. probosanci, koje personaliziraju Temeljna u Bošnjaka i nejaki (ali preglasni) DF, u skupini su onih koji promiču ideju o povratku Republike BiH. Slijedom čega se čini kako im je platforma sarajevski (ratni) grafit: „Potpiši Alija pa nek’ je i k’o avlija!“ Ako ništa, zbog toga treba podržati vladajuću koaliciju.

Nakon dramatičnog bh. summita u Konjicu gdje umalo, zbog dva temperamentna naočita momka – Milorada Dodika i Zukana Heleza, nije došlo do (nove) Bitke na Neretvi te ionako vrlo nestabilne situacije u zemlji, deeskalacija se naprosto nametnula kao politična nužnost. Nakon što je utvrđeno, a što, zapravo, i nije bilo teško, tko je psovao genocid, a tko (komu…) spominjao užu familiju, vladajuća je koalicija u najjačem sastavu odletjela u glavni grad Unije – Bruxelles. I otuda smo mimo svih očekivanja i ranijih iskustava dočekali (razmjerno) dobre vijesti.

Stašina košarica

Prijašnjih smo godina, naime, nerijetko svjedočili kako su bh. politički reprezentativci s te europske ekskurzije dolazili s različitim dojmovima. Kao da svi nisu čuli isto na tim, koji put i pravim roditeljskim, sastancima što su im ih držali europski čelnici. Istina, i ovoga je puta propuštena prigoda da BiH na sastanku Vijeća sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju progovori jednim glasom – što, dakako, EU očekuje. No, ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Staša Košarac nije prihvatio donošenje bilo kakve zajedničke izjave dok se ne kompletira Vijeće ministara. Načelno gledajući, u pravu je…

Usprkos, međutim, čak i tomu malom (…) ispadu srpske strane, ohrabruje mišljenje visokog predstavnika za vanjsku i sigurnosnu politiku i potpredsjednika Europske komisije Josepa Borrelija koji je pohvalio napore (nekompletnog) Vijeća ministara BiH jer je održan konstruktivan dijalog vezan za ubrzanje europskih reformi te jer je na nacionalnoj razini postignut određeni napredak.

„… Također cijenimo usklađivanje sigurnosne i vanjske politike s EU-om. Sada ste na 94%, što je gotovo potpuna usklađenost. Međutim, usklađenost nisu samo lijepe izjave, nije samo izražavanje želja. Usklađenost znači i djelotvorna provedba“, poručio je Borreli.

A poslije Bruxellesa ili, ako hoćete, baš zbog Bruxellesa, uslijedio je sarajevski sastanak Trojke, HDZ-a i SNSD-a. I konačno je, nakon uobičajenih sesija po lokalnim birtijama, održan gdje mu i jest mjesto – u Parlamentu BiH. Jer ako se razgovara o budućnosti države, logično je čak i u državi gdje baš logika i ne stanuje, razgovarati u zgradi državnih institucija. I u glavnom gradu… Šlagvort za tezu kako bi sarajevski dogovor, unatoč konjičkoj drami, mogao uroditi plodom, dao je onaj od koga se to možda i najmanje očekivalo.

Kad se mora, ni „mali Teheran“ nije težak

Vrlo inače napadački baždareni ministar obrane Zukan Helez svjedočio je kako je njegov konjički (umalo) sparing partner Milorad Dodik u Bruxellesu bio – drugi čovjek. Puna su mu, veli, bila usta Bosne i Hercegovine, njegove domovine… Istina, Zukanu ta „dvojica Dodika“ idu – a kome ne?! – na nerve, ali eresovski se vožd pojavio u „malom Teheranu“ na pregovorima. Pred novinarima je uoči ulaska u Parlament, doduše, to opet bio onaj stari Baja koji je relativno rezignirano kazao kako najradije ne bi bio u Sarajevu. Čime je u stanovitoj mjeri sugerirao kako je u Bruxellesu ipak bilo i (makar) malo zavrtanja ruku. Mada, to što je – baš on! – uoči toga prošlotjednoga okupljanja od Trojke i HDZ-a tražio prijedlog za deeskalaciju, djeluje bizarno. Eskalacija je, kao što znamo, počela (ako je uopće ikad i prestala) u Banjoj Luci gdje je na zasjedanju Narodne skupštine RS-a detroniziran Ustavni sud BiH, a malo zatim je i prva dama u troglavome bh. rukovodstvu Željka Cvijanović od UN-a tražila identifikaciju visokoga predstavnika u BiH Christiana Schmidta kojega u „boljem dijelu BiH“ smatraju (samo) njemačkim turistom.

Sve je to rezultiralo galamom tzv. probosanskih stranaka u Sarajevu, SDA i satelita joj Komšićeve Demokratske fronte, koji su poručivali ostalim probosancima (…) da se s Dodikom nema što više pregovarati. Što je, uostalom, impresioniralo (vladajuću) Našu stranku koja je odbila dati zeleno svjetlo za imenovanje ministra financija BiH, sve dok Dodik ne povuče antiustavne i antidejtonske zakone koje je usvojila Narodna skupština RS-a, a koji se tiču Ustavnog suda BiH i visokog predstavnika, te prestane s udarima na državne institucije.

Može (i) Bajin ministar

Rečeni resor, inače, pripada najjačoj srpskoj stranci koja na ovome mjestu vidi svoga Srđana Amidžića. A da je i ovaj problem nakon razgovora na Marijin Dvoru skinut s dnevnog reda, svjedoči i izjava Amidžićeva stranačkoga šefa koji je kazao kako će na sjednici Zastupničkog doma 22. kolovoza biti imenovan i novi ministar financija te najavio i potvrđivanje dvaju sporazuma iz Berlinskog procesa u odgovarajućim procedurama u institucijama BiH. I ne samo to, kazao je ono što uistinu od njega vjerojatno nitko – nikad! – ne bi očekivao: „Izlazimo iz razdoblja velike galame i imamo dogovor!“

To što je (konačno) usuglašen „Bajin ministar“, dobra je vijest jer će Vijeće ministara raditi u punom sastavu. Ali puno je važnije to što su predsjednici stranaka koje predvode parlamentarnu većinu na državnoj razini postigli dogovor o usvajaju seta zakona bitnih za europski put BiH te i usuglasili procese koji bi trebali rezultirati deeskalacijom krize u kojoj se država trenutačno nalazi. Slijedom čega su stvoreni uvjeti da spomenuta srpanjska bh. delegacija u listopadu svijetla obraza ponovo pokuca na briselska vrata. Tada će, naime, na dnevnom redu biti procjena napretka ove zemlje na europskome putu. U prijevodu, u ranu jesen će se znati jesmo li zreli za europsku kandidaturu.

E, kako čitatelj ne bi pomislio da je, eto, Bosna napaćena preko noći postala zemlja smiješka, jer to naprosto k tomu nije tako, treba imati u vidu da oporba – kako bošnjačka, tako i srpska – nije baš zadovoljna aktualnim pozitivnim raspletom jedne od, u žestokoj konkurenciji, ozbiljnijih političkih kriza.

Dodik – sarajevski kadar

Tako, primjerice, lider PDP-a Branislav Borenović drži kako Trojka spašava Dodika i tako usput pravda najbesmisleniju i najkatastrofalniju vlast u postdaytonskoj BiH. Usput, drži i kako je to i logično budući da ga je, veli, ionako političko Sarajevo dovelo na vlast. A iz (toga) Sarajeva lider pomalo zaboravljene Platforme za progres Mirsad Hadžikadić misli kako se optimizam federalnih stranaka temelji na dojmu da će RS povući sporne zakone te kako će Dodik odustati od povlačenja stranih sudaca iz Ustavnog suda BiH. Uz to, vjeruje taj nekadašnji kandidat za Predsjedništvo BiH i kako će Čović odustati od izmjena Izbornog zakona na način koji će definitivno podijeliti BiH. A onda… „Meni izgleda da ćemo na kraju ovoga procesa dobiti Bosnu i Hercegovinu krojenu po receptu Dodika i Čovića. To je država bez moći, bez Bošnjaka i Hrvata u RS-u, sa srpskim i hrvatskim programima u školama, s dvije škole pod jednim krovom, s getima na svim stranama i potpuno zatrtim bosanstvom“, skeptičan je Hadžikadić.

Nije (još) utvrđeno, ali čini se kako je i taj oporbeni političar na crti onih bošnjačkih oporbenjaka koji su – naročito poslije odluka eresovskoga Parlamenta – tražili moratorij na bilo kakve razgovore s „manjim entitetom“, pa čak i da se pregovara o zakonima koji BiH značajno približavaju Uniji. Uz snažnu potporu pripadajućih im medija, promovirali su štoviše ideju kako bi taj, uistinu (već) fantomski, probosanski blok trebao formirati vladu nacionalnog jedinstva i proglasiti BiH – republikom?!

Dayton je mrtav, živjela republika…

Drugim riječima, zalažu se za vraćanje ustava koji je važio prije Daytonskog sporazuma. Ne vele, istina, kako bi se taj zbogom Daytonu mogao realizirati. Ne vjerujem, međutim, da istodobno ne znaju kako bi to značilo i zbogom Bosno, jer bi to – da sad rat ne spominjemo! – vodilo i do države sastavljene od triju (mitskih) fildžana. Budući da je izvedba ovog projekta nejasna, bošnjački dnevnik Avaz sugerira kako „probosanci“ podrazumijevaju da se političari iz samo jednog naroda okupe na livadi i kažu: Dayton je mrtav, odsad važi Republika BiH!

Treba li uopće govoriti na kakvu bi to reakciju naišlo u ostala dva fildžana. Ili – možda?! – rečeni, koje personaliziraju Temeljna u Bošnjaka i nejaki (ali preglasni) DF, kao svoju platformu koriste mitski sarajevski (ratni) grafit: „Potpiši Alija pa nek’ je i k’o avlija!“ Avlija/, fildžan(i)… dođe (mu ga) na isto. Ako ništa, zbog toga treba podržati aktualnu vladajuću koaliciju koja se usprkos kompliciranim okolnostima, drži načela kako samo dijalog, uvažavanje, konsenzus i poštivanje ustavnih nadležnosti dovode do reda (i mira!) u državi. Svakoj, a ne samo ovoj – našoj.

Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

nedjelja.ba / Hrvatsko nebo