Vladimir Trkmić: Duša bez tišine jest poput grada bez obrane

Svaki dan moleći molitvu Anđeo Gospodnji ponavljamo Gospine riječi »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« Ponekad to činimo sa puno vjere i ljubavi, a ponekad čisto brzinski i mehanički. Veliko pitanje je: jesmo li kada razmatrali što znači riječ sluga ili službenica?

Što znači biti službenik ili službenica?

Službenik je netko tko pripada drugoj osobi. Netko tko nije sam sebi gospodar, nego ima drugoga za gospodara. Upravo zbog toga ne pripada samom sebi. Zbog toga nema svoju autonomiju, nema slobodu, sluša naredbe drugoga. Netko bi pomislio da je riječ o ropstvu, totalnoj neslobodi. No, sveti Augustin je u svojim spisima zapisao: „U Gospodinovoj kući ropstvo je slobodno. Jer ne služi se iz potrebe, nego iz ljubavi….Ljubav te čini službenikom (ES 99,7). Dakle? Što je rekla Blažena Djevica Marija izričući rečenicu »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!«? Rekla je da u potpunosti pripada Bogu jer se slobodno i dragovoljno predaje njemu iz ljubavi. Ne kao ropkinja, nego kao slobodna osoba koja voli, koja mu želi pripadati. Željela je pokazati da voli Boga svim srcem. A to bi značilo u praktičnom životu: „Tvoja sam, Bože moj. Moj je život Tvoj; moje biće, moje tijelo i moje srce – sve je za Tebe. Čini sa mnom što želiš. Volim Te svom svojom dušom i za tebe želim živjeti: kako bih Te čuvala, kako bih Ti ugodila, kako bih Te voljela, kako bih Ti uzvratila….“Neka mi bude po tvojoj riječi“ jest kao reći „neka mi bude po Božjoj volji“…Henoc Tailleau : Moja mala naučiteljica – str. 46.

Zaokupljenost Bogom

Da bi netko mogao posvema pripadati Bogu, mora Njime posvema biti zaokupljen. I to ne samo na sv. Misi. Ne samo dok se osobno ili u zajednici molimo, nego danonoćno. I onda dok radimo, i onda dok odmaramo, i onda dok smo u planiranju budućnosti. Naše misli, naši pokreti, naš rad, naš odmor treba biti prožet mislima na Boga i njegovu volju. To je, i tako je činila Blažena Djevica Marija. Sadašnjost i svoju budućnost na osobnom planu predavala je u Božje ruke. Tako su također činili sveci i svetice Božje. Za svetu Tereziju iz Lisieuxa kažu: „Primjećivalo se da je neprestano sjedinjena s Bogom. Nikada nije pokazivala rastresenost, čak ni u napornim poslovima, poput rada u praonici. Kada bi vidjela da sam previše zaokupljena poslom, govorila bi mi: „Što radiš? Moraš više ući u nutrinu, zaokupljajući se Gospodinom, čak i usred svojeg posla.“ (PA 413). Tako je u povijesti Crkve bilo i sa ostalim svecima i sveticama, slugama i službenicama Gospodnjim. Sadašnjost, prošlost i budućnost bila je prožeta Bogom.

Sluga Božji (lat.: Servus Dei)

Sluga ili službenica Božja je naslov za osobu, za koju se vjeruje da je pobožna u svojoj vjeri. U Katoličkoj Crkvi, pojam sluga označava i preminulu osobu, koja je u crkvenom procesu moguće beatifikacije i kanonizacije. U pravoslavlju, ovaj se pojam odnosi na bilo kojeg pripadnika pravoslavne vjere. Arapsko ime Abdullah; hebrejsko ime Obadija i njemačko ime Gottschalk znače “sluga Božji”. Izraz “sluga Božji” pojavljuje se osam puta u Bibliji. Po četiri puta u Starom zavjetu i četiri puta u Novom zavjetu. Naslov “sluga Božji” (lat.: Servus Dei) ne bi trebalo miješati s naslovom sluga slugu Božjih (lat.: Servus Servorum Dei). To jedan od pojmova za naslov pape.

Primanje naslova sluga ili službenica Božja

Primanje naslova “sluga Božji” prvi je od četiri koraka u procesu kanonizacije. Sljedeći korak je proglašenje “časnim slugom Božjim”. Dakako nakon službene potvrde dekreta o junaštvu i mučeništvu. Uz dokazivanje uzornog i svetog života, da bi se nekoga proglasilo blaženim, potrebno je dokazati jedno čudo koje se dogodilo nekome koji se molio tome sluzi ili službenici Božjoj. Obično se radi o čudesnom ozdravljenju ili o čudesnom spašavanju iz smrtne opasnosti. A to je sve ono što se ne može objasniti kao rezultat liječenja ili uobičajenog slijeda životnih događaja. Na primjer. Čudo potrebno za beatifikaciju Marije Petković bilo je spašavanje članova posade peruanske podmornice vojne mornarice “Pacoca”, koji su bili u smrtnoj opasnosti. Roger Cottrina, 42-godišnji poručnik zazivao je u pomoć Mariju Petković i uslišana mu je molba za spašavanjem.

Naslov sluga Božji

Naslov “sluga Božji” ne smatra se kanonskim naslovom u strogom smislu od strane Katoličke Crkve (kao što je na primjer naslov časni sluga Božji ili blaženi), već je samo tehnički izraz koji se koristi u procesu beatifikacije. Prema tome, svatko od vjernika može biti imenovan “slugom Božjim” u širem kontekstu značenja. Postoji više od četrdeset Hrvata, koji nakon smrti nose naslov “sluga Božji”. Među njima su: kardinal Franjo Kuharić, misionar Ante Gabrić, nadbiskup Josip Stadler, franjevci Ivo Peran, Ante Josip Tomičić i drugi.

Duša bez tišine jest poput grada bez obrane

Ovu divnu misao izrekla je sv. Terezija iz Lisieuxa. Ona u cijelosti glasi: „Duša bez tišine jest poput grada bez obrane; tko čuva tišinu, čuva svoju dušu“ (PA 359). Vjerujemo da je Blažena Djevica Marija znala čuvati tišinu. Da je u tišini razmatrala događaj Navještenja hodajući u posjet rođakinji Elizabeti. Da je u tišini promatrala dijete Isusa u betlehemskoj štalici. Da ga je pratila u tišini njegova djetinjstva. Da ga je pratila kao zrelog muškarca u muževnoj dobi. Da je slušajući njega u sinagogi i kod javnog djelovanja bila zaokupljena Njime. U tišini, sa bolom u srcu bila je na kalvariji. A također u tišini prisutna pod križem slušajući riječi: „Ženo, evo ti sina. Sine, evo ti majke!“ Zar nije u tišini također bila prisutna u društvu sa apostolima, te na Duhove, na rođendan Crkve? Posvema pripadati Bogu može onaj tko zna cijeniti tišinu. Tko zna u ostvarenom dobru i u raznim teškoćama prepoznavati volju Božju. Za svetu Tereziju iz Liseuxa kažu: „Voljela je samoću i skrovitost, kako bi svoju dušu držala u kontaktu s Bogom“ (PA 25).

Tvoj odnos prema tišini i skrovitosti

Kakav je tvoj odnos prema tišini i skrovitosti? Želiš li biti sluga ili službenica Božja? Želiš li u životu ispunjavati samo svoju volju ili prvenstveno Božju volju? Voliš li molitvu u samoći, ili samo u zajedništvu s drugima? Izgledaš li frustrirano i nezadovoljno poput grada i građana bez obrane, ili se držiš hrabro i čvrsto u svim životnim nedaćama? To je doista niz frapantnih osobnih pitanja. Pitanja vezana uz tvoj svakodnevni duhovni život. Pitanja duše koja zna meditirati u tišini, u samoći Pitanja na koja ne smiješ ostati hladan, na koja moraš davati osobne odgovore. Jer ako ih ne postavljaš, riječ je o površnoj, nezreloj katoličkoj duhovnosti. Duhovnosti po kojoj pripadaš samo djelomično ili polovično Isusu. Ako želiš sebe zvati poput Gospe slugom ili službenicom Božjom, moraš činiti bitne korake prema dubini svoje duše, srca i uma. U sebi moraš pronalaziti čvrstu, postojanu, nepokolebljivu vjeru i ljubav prema Isusu, prema Blaženoj Djevici Mariji. Ljubav po kojoj osobno stojiš uspravno i ponosno kada ti Božja volja puno daje, ali i kada ti se čini da ti nešto oduzima. I onda kad si sav sretan i ponosan, ali i onda kada ti se čini da si obavijen mrakom, patnjom, bolešću. Znaj slaviti Boga kada si u skrovitosti kutka svoje sobe, kada nešto radiš, kada odmaraš tijelo i dušu. Neka ti tvoja namjerno postignuta tišina u samoći molitve bude blagoslov.

Jutarnji prinos

O moj Bože! Prikazujem Ti sva djela ovog dana u slavu Presvetog Srca Isusova. Želim posvetiti svaki otkucaj svog srca, svaku misao, svaki, pa i najmanji čin, ujedinjujući ih s Njegovim beskrajnim zaslugama; želim dati zadovoljštinu za svoje grijehe, ubacujući ih u peć Njegove milosrdne ljubavi. O moj Bože! Za sebe i sve one koji su mi dragi molim Te milost savršenog vršenja Tvoje volje, da iz ljubavi prema Tebi prihvaćamo sve radosti i žalosti ovog prolaznog života, tako da jednog dana budemo sjedinjeni s Tobom u raju, u vijeke vjekova. Amen.
Sv. Mala Terezija

Hrvatsko nebo