DW/Zašto nema sankcija za rusku nuklearnu tehnologiju?

Dok se EU oslobađa ruskog plina i nafte, to joj nikako ne polazi za rukom kad je u pitanju ruska nuklearna tehnologija. Za neke zemlje rusko nuklearno gorivo je nezamjenjivo. Zato ovaj sektor i nije pod sankcijama, piše Ashutosh Pandey u članku DW-a Zašto nema sankcija za rusku nuklearnu tehnologiju? od 21. srpnja.

Nekoliko dana nakon što je prvi ruski tenk ušao u Ukrajinu prošle godine, jedan teretni avion Iljušin II-76 preletio je Bjelorusiju i Poljsku, te naposljetku sletio u Slovačku.

Ljubitelji letenja, koji prate javno dostupne radarske podatke, bili su iznenađeni. Kako jedan avion može letjeti iz Rusije u Europsku uniju, kad je Bruxelles zatvorio zračni prostor za ruske prijevoznike i privatne zrakoplove?

No, spomenuti let je izuzet od zabrane jer je dostavljao nuklearno gorivo za četiri reaktora u Slovačkoj koje su projektirali Rusi. Mjesec dana kasnije, sličan let obavljen je do Mađarske.

Ti letovi bili su još jedan pokazatelj ovisnosti Europe od ruske energije. Nuklearno gorivo državne ruske agencije Rosatom omogućava gotovo polovinu struje koju proizvode Slovačka i Mađarska, i više od trećine u Češkoj i Bugarskoj.

EU je krenula putem oslobađanja od ruskog plina, nafte i ugljena, ali to mnogo teže ide kad je u pitanju potreba za atomskom energijom. I danas se zato stotine milijuna eura slijevaju u rusku blagajnu.

Unutar Europske unije je bilo nemoguće progurati sankcije protiv ruskog civilnog nuklearnog sektora. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski tražio je da se barem sankcionira Rosatom, koji je prisno povezan s vojnim aparatom i preuzeo je upravljanje divovskom ukrajinskom nuklearkom Zaporožje koju su Rusi okupirali.

„Prije godinu dana sam mislio da će za EU biti najteže da se otarasi ruskog plina, ali sada izgleda da je to ipak nuklearna energija”, kaže Niclas Poitiers iz briselskog trusta mozgova Bruegel koji se bavi ekonomijom.

„Na tom polju postoji mnogo ovisnosti. Stvar je vrlo tehnička i komplicirana, a tu su i pitanja standarda i sigurnosti”, kaže Poitiers za DW.

Div u proizvodnji nuklearnog goriva

Rusija drži oko 45 posto svjetskih kapaciteta za obogaćivanje uranija te isporučuje atomsko gorivo u brojne zemlje, uključujući i Sjedinjene Američke Države. Usprkos sankcijama, SAD i dalje kupuju gorivo od Rosatoma za milijardu dolara godišnje.

Iz Rusije stiže skoro petina sirovog uranija koji se uveze u EU,a više od petine stiže iz Kazahstana gdje Rosatom također vodi glavnu riječ. Iz Rusije stiže i veliki deo gorivnih štapova za europske elektrane.

„Rosatom je jedna od svega nekoliko kompanija na svijetu koje su ovladale cijelim ciklusom korištenja nuklearnog goriva, obogaćivanjem, proizvodnjom i reciklažom”, kaže Sonja Schmid, profesorica na Tehnološkom sveučilištu Virginia i autorica knjige o sovjetskoj nuklearnoj industriji.

Od ruskog goriva posebno ovise zemlje bivšeg istočnog bloka, ali ne samo one. U EU-u su Rusi postavili ukupno 18 reaktora u Slovačkoj, Bugarskoj, Mađarskoj, Češkoj i Finskoj. Svi danas koriste isključivo rusko gorivo i tehnologiju.

Rosatom ima dugu tradiciju suradnje i s francuskim EDF. Ova dva poduzeća su 2021. potpisala „sporazum o dugogodišnjoj suradnji”.

U njemačkom gradiću Lingenu povremeno se održavaju prosvjedi protiv planova Rusa i Francuza da baš tamo zajednički proizvode gorivne štapove za reaktore u istočnoj Europi. Niti jedna od ovih tvrtki nije odgovorila na upit DW-a.

Orbanov veto na sankcije

Između ožujka i prosinca prošle godine su Rusi izvezli nuklearnu tehnologiju i materijale vrijedne preko milijardu dolara, procjenjuje britanski Kraljevski institut za obrambene studije.

„Ne samo da se vrijednost ruskog nuklearnog izvoza nije smanjila od veljače 2022., nego podaci sugeriraju da izvoz možda čak i raste uz nekoliko vjernih mušterija koje su i dalje odlučna da vode poslove s ruskim nuklearnim sektorom”, piše u analizi tog instituta.

Među vjernim mušterijama je Mađarska. U kolovozu prošle godine je službena Budimpešta čak odlučila da Rusi nastave gradnju još dva nuklearna reaktora u Mađarskoj.

Nije onda iznenađenje da je upravo vlast Viktora Orbana bila najglasnija kad je ovog lipnja u Bruxellesu spriječeno da nuklearna tehnologija postane dio novog paketa sankcija protiv Moskve, jedanaestog po redu.

Iako je Orban kritiziran širom Europe, njegov potez ima logike. Naime, kako kaže Niclas Poitiers iz Bruegela, ogromna ovisnost od Rosatoma znači da bi nuklearne sankcije donijele Europi više štete nego koristi.

„Niti jedna pojedinačna mjera sankcija ne bi donijela materijalnu razliku na bojištu”, dodaje Poitiers.

Kako podsjeća, svježe devize do kojih Moskva dolazi prodajom nuklearne tehnologije i goriva ipak su samo djelić od desetina milijardi eura koje su Rusi ranije zarađivali izvozom nafte i plina u EU.

Ima li alternative?

Ipak, zemlje poput Češke, Slovačke i Bugarske opipavaju teren u pokušaju zamjene ruskog nuklearnog goriva.

Westinghouse, američki pandan i konkurent Rosatoma, već isporučuje nuklearno gorivo za ukrajinske nuklearke koje su se ranije oslanjale na rusku tehnologiju. Ta američka kompanija se nudi i drugim zemljama istočne Europe.

U svibnju je Finska jednostrano raskinula ugovor s Rosatomom za izgradnju nove atomske centrale.

Stručnjaci pak kažu da se sirovi uranij lako može uvesti i iz drugih dijelova svijeta, ali da bi potrajalo godinama da se zamijene ruski kapaciteti za njegovo obogaćivanje.

„Jednostavno drugi dijelovi svijeta nemaju kapacitet da brzinski prekinu ove veze s Rusijom”, kaže profesorica Schmid i dodaje: „Nije u pitanju neka tajna tehnologija, ali to je tehnologija koja podrazumijeva kapitalne investicije. Uz sve neizvjesnosti koje obavijaju budućnost nuklearnog sektora, teško je potaknuti privatnu industriju da ulaže u to.”

Naslovna fotografija: Nuklearna elektrana u Zaporižju, najveća u Ukrajini i jedna od najvećih u Europi

DW/Hrvatsko nebo