Baltičko more postaje NATO-ovo more

Švedska i Finska imaju moderne i dobro opremljene oružane snage. U objema zemljama postoji obvezni vojni rok i moćna industriju naoružanja. Kao rezultat njihove dugogodišnje neutralnosti, nikada nisu izgubile iz vida nacionalnu obranu kao Njemačka ili druge zapadne zemlje. Finsko topništvo, primjerice, jedno je od najvećih u Europi.

Ako nakon Finske i Švedska postane članicom NATO-a, to će imati važne strateške posljedice u Europi – koje ne će ići u prilog Putinu, piše njemački Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) u komentaru Nikolasa Bussea „Duga crvena crta za Rusiju“ od 13. srpnja.

Finska je članica NATO-a od 4. travnja ove godine, a sada bi to trebala postati i Švedska. Više od godinu dana dugi pregovori koje je turski predsjednik Erdogan zahtijevao od saveza suprotni su brzom pristupu kojem su težile dvije kandidatkinje i većina drugih članica. Ali ako se pristup Švedske realizira, to će imati važne posljedice na stratešku situaciju u sjevernoj Europi – u korist Zapada, a na štetu Rusije. Kao prvo, dva nova saveznika vojno će osnažiti NATO. U prošlim krugovima proširenja uglavnom su se pridružile manje države u srednjoj istočnoj i jugoistočnoj Europi, zadnje su bile Crna Gora i Sjeverna Makedonija. Bio je to geopolitički dobitak za NATO, jer je te zemlje uklonio od ruskog utjecaja. Ali u pravilu te su zemlje tražile više sigurnosti nego što je same mogu pružiti.

Dobro opremljene oružane snage

S druge strane, Švedska i Finska imaju moderne i dobro opremljene oružane snage. U objema zemljama postoji obvezni vojni rok i moćna industriju naoružanja. Kao rezultat njihove dugogodišnje neutralnosti, nikada nisu izgubile iz vida nacionalnu obranu kao Njemačka ili druge zapadne zemlje. Finsko topništvo, primjerice, jedno je od najvećih u Europi. Ukrajina je pokazala koliko to oružje može biti važno.

Strateški gledano, NATO će pristupom dviju država prije svega dobiti na obrambenoj sposobnosti na području koje njegovi vojni planeri godinama vide kao moguće poprište sukoba s Rusijom. Smatra se da je baltičke države, koje su nekada pripadale Sovjetskom Savezu, teško obraniti jer nemaju zaleđe i s ostatkom područja Saveza povezane su samo uskim pojasom zemlje između Poljske i Litve (tzv. Koridor Suwalki). S Finskom i Švedskom u NATO-u stvaraju se dodatne rute opskrbe putem zraka i mora, koje su kraće od onih iz Poljske ili Njemačke.

Baltičko more postaje NATO-ovo more

Savez će također konačno postati dominantna pomorska sila u regiji. Osim Rusije, sve zemlje koje s njom graniče pripadat će Savezu, a Baltičko more zapravo će postati NATO-ovo more. Važnu ulogu imat će i švedski otok Gotland s kojeg se mogu kontrolirati morska područja pred Baltičkim morem. Bivši general NATO-a Heinrich Brauss naziva ga „nepotopivim nosačem zrakoplova“. To znači da bi ratne mornarice Švedske, Finske i Njemačke ubuduće mogle koristiti taj otok protiv ruske Baltičke flote, stacionirane u Kalinjingradu.

Pristupom Finske produljila se kopnena granica NATO-a s Rusijom za 1340 kilometara. Već sama ta činjenica mogla bi pridonijeti učinku odvraćanja, jer značajno produljuje rusku potencijalnu crtu bojišnice u slučaju napada na teritorij Saveza. Crvena crta koju je Savez povukao Putinu sada se proteže Europom, od Sjevernog rta do Crnog mora.

Veća težina na Arktiku

Osim toga, u slučaju rata, NATO će imati dodatne mogućnosti na sjevernom krilu. Ruska vojna postrojenja na poluotoku Kola povezana su s ostatkom Rusije dugom kopnenom vezom koja se može ometati iz Finske. Ruska Sjeverna flota stacionirana je na poluotoku u Barentsovu moru sa sjedištem u Severomorsku. Tamo se, među ostalim, nalazi velik dio strateških nuklearnih podmornica zemlje.

Članstvo Švedske i Finske povećava težinu NATO-a i na Arktiku. Obje su države članice Arktičkog vijeća, u kojem osam susjednih država, uključujući Rusiju, razmjenjuju ideje. Važnost područja stalno raste s klimatskim promjenama. Sjeverni prolazi, koji nude kraće pomorske putove iz Azije u Europu i Ameriku, već su bolje plovni. Otapanje polarnog leda također će poboljšati pristup arktičkim resursima. Putin je jednom izjavio da on „nema problema“ s ulaskom dviju zemalja u NATO, ali je ipak najavio vojne protumjere ako savez tamo stacionira trupe ili infrastrukturu. Ministar vanjskih poslova Lavrov također je nedavno najavio „odgovarajuće mjere“ za zaštitu ruskih sigurnosnih interesa. Moskva je kao moguću reakciju već spominjala stacioniranje nuklearnog oružja u Kalinjingradu, koje je, prema zapadnim procjenama, ondje vjerojatno već duže vrijeme. Na početku procesa pristupa prošlog ljeta NATO je priopćio da nema namjeru širiti svoju prisutnost u dvjema zemljama. „Obje zemlje imaju izvrsne nacionalne snage, mogu se braniti“, rekao je zamjenik glavnog tajnika Mircea Geoana. Pa ipak, obje te zemlje pregovaraju s Washingtonom o bilateralnim obrambenim sporazumima koji bi američkoj vojsci trebali osigurati bolje mogućnosti za slanje trupa, zaključuje Busse.

Frankfurter Allgeimeine Zeitung/Hrvatsko nebo