Šiljo: Što to Hrvati u eri masovnog iseljavanja svakako (ne) trebaju znati?!
Vrijeme:6 min, 55 sec
Zašto sve to ovdje iznosimo? Pa zato što i budala zna za onu narodnu: „Dok se jednomu ne smrkne, drugomu ne svane!“ Može nam i treba nam biti žao gospodarskog nazadovanja i drastičnog odljeva kapitala iz Njemačke. Ona je i tolikim Hrvatima davala i daje posao, pristojne plaće i solidnu socijalnu zaštitu te im isplaćuje tolike mirovine i doznake za zdravstveno osiguranje i doplatke za djecu. No ako je Njemačka prisiljena premještati dijelove svoga kapitala i svoje industrije u druge zemlje, zar u tomu i Hrvatska ne bi mogla vidjeti šansu za sebe? Toliki naši ljudi ionako rade tamo; zašto se s njemačkim ulaganjima u Hrvatskoj ili BiH – ako bismo samo mali dio njih privukli – ne bi i naši ljudi vraćali i radili u njihovim ili mješovitim tvrtkama u vlastitoj domovini? Misli li itko u ovoj otupjeloj Hrvatskoj na to? Čija je to briga?
U Njemačku su posljednjih desetljeća i posljednjih godina otišle stotine tisuća Hrvata – tamo raditi, živjeti, rađati i podizati djecu. Iz Njemačke je za to vrijeme došao u Hrvatsku raditi i živjeti samo pokoji Nijemac, uglavnom u ime njemačkih tvrtaka koje su kupile u Hrvatskoj, ili Bosni i Hercegovini, većinske udjele u domaćim tvrtkama.
„Ima još Hrvata koje treba iseliti!“
To svi znamo. To demografi i publicisti i drugi stručnjaci i političari često govore. To konstatiraju. Vladajući se unatoč tomu bezočno hvale kako smo „ostvarili sve svoje strateške ciljeve“. Nismo još sve – dodali bi zlobnici: Ima još Hrvata koje treba iseliti!
Opozicionari u pravedničkom bijesu nemoćno sikću na vladajuće. Ekonomisti i poneki demografi eventualno kažu da bi se moglo ili moralo kod nas učiniti ovo ili ono da se trend preokrene, da Hrvati koji nisu otišli ostaju u domovini, a oni koji su otišli da se mognu vraćati. Troši se i novac iz europskih takozvanih „kohezijskih“ i drugih fondova, čija je glavna svrha da smanje razlike u gospodarskoj razvijenosti između jednih i drugih regija po državama EU-a. Učinak na zaustavljanje iseljavanja Hrvata? Gotovo nikakav.
I to je sve što se govori i čini.
Pa ipak, povijest se nikada dosad nije zaustavila niti je bezuvjetno tekla „samo u jednom smjeru“, iako su migracije uglavnom išla s istoka na zapad i s juga na sjever. No pokazalo se više puta da je moguće i obrnuto. Tako i sada. Samo treba dočekati pogodan čas.
No kada se pogodan čas pojavi, nitko od Hrvata ne primjećuje ga. Svi se bave nekim svojim mentalnim, privatnim ili javnim „športovima“. Tko će uočiti prigodu da se što učiniti, upozoriti na nju, i stvarno učiniti da se ona i iskoristi – čim se ukaže?
Investicijski preokret u Njemačkoj: najveći godišnji odljev kapitala u povijesti te zemlje
Tako i ovih dana. Po nekim njemačkim medijima i po američkim i globalnim medijima na engleskomu ’vrti’ se već danima vijest o investicijskom preokretu u Njemačkoj. Ta vijest stigla je i do Beograda, pa ju je i njihova „Politika“ objavila, pozivajući se na uglednu američku ili globalnu poslovno-istraživačku i medijsku kuću „Forbes“. No u Zagrebu nitko za tu vijest ne zna. Ili onaj tko zna – ne mari. Koga briga za nacionalne brige? Imamo mi svojih privatnih, političkih, stranačkih, ekonomskih, socijalnih i drugih briga napretek. A i svojih zabava i ’gušta’. Imamo i turizam, ah, ah.
Što dakle kaže ta iznimno važna vijest. Pogledajmo kako ju na temelju vijesti središnje njemačke tiskovne agencije „dpa“ prikaza MarketScreener, na engleskom jeziku.
https://www.marketscreener.com/quote/stock/BASF-SE-6443227/news/Survey-Germany-s-attractiveness-declined-Fewer-investments-44213521/
Njemačko gospodarstvo izgubilo je privlačnost kao lokacija za poslove i ulaganja. Zbog nepovoljnih okolnosti nastalih tijekom „pandemije“ Covida-19, zatim zbog poskupljenja energije te zbog drastičnog smanjenja ili izostanka planiranih isporuka jeftinoga ruskog plina, strane tvrtke drastično su prošle godine smanjile ulaganja u Njemačku, a njemačke tvrtke počele su sve više ulagati u biznise u drugim zemljama. Nepovoljna je okolnost i ta što su Trumpova i Bidenova vlada uvele povlastice odnosno subvencije na američkom tržištu za tvrtke koje su registrirane u SAD-u, pa njemački kapital odlazi i onamo, registrira tvrtke u Americi tvrtke kako bi mogao konkurirati američkima na tamošnjem tržištu.
Ukratko, prošle je godine – po izračunima vrlo uglednoga Njemačkoga ekonomskog instituta (IW) – došlo iz Njemačke do odljeva golemog iznosa od 125 milijarda eura kapitala. (Za usporedbu: predviđeni ovogodišnji izdatci hrvatskoga državnog proračuna iznose 26,7 milijarda eura.) Tolika je naime razlika, negativna razlika, između kapitala koji je izvana plasiran u Njemačku i onoga koji se u obliku ulaganja odlio iz Njemačke u druge zemlje. To je najveći jednogodišnji odljev kapitala ikada dosad zabilježen u povijesti te zemlje, koja je desetljećima uživala ugled gospodarskog „motora“ gotovo čitave Europe.
Njemački institut vidi taj pokazatelj kao „loš znak za Njemačku kao poslovnu lokaciju“. On je do takvih zaključaka došao na temelju ankete što ju je provela industrijska udruga VDMA. Tako se Njemačka po nepovoljnom smjeru kretanja kapitala izjednačila s Velikom Britanijom, koja već godinama ima gospodarskih teškoća, a koje su još pojačane s izlaskom iz EU-a, tj. s Brexitom.
„Njemačka bi mogla stagnirati godinama“; glavni razlozi: starenje društva i premalo radne snage
To nije sve. Šef jednoga drugog instituta, IFO – sjetite se!, onoga instituta iz Münchena koji je za HDZ izradio nešto što je tadašnji predsjednik te stranke lažno nazvao naručenim stranačkim „predizbornim programom“, a koji je bio zaboravljen istog trena čim je HDZ s Mostom formirao Oreškovićevu vladu! – Clemens Fuest iznio je za renomirano glasilo „Spiegel Online“ crnu prognozu. Ona glasi: „Njemačka bi mogla stagnirati godinama.“ To znači: ne razvijati se, tapkati na mjestu. Dapače, ove godine i kretati se gospodarski unatrag, utonula u recesiju.
A šef ekonomskih istraživanja u Institutu IfW, kojeg je sjedište u Kielu, Stefan Kooths, izjavio je za „Spiegel“ da su glavni razlozi starenje društva i premalo radne snage kao posljedica starenja društva. Jedan drugi istraživač, Haeusgen, izjavio je pak ovo: „U Njemačkoj, nedostaje duha optimizma.“
E sad, što njemačke tvrtke već čine? Otprilike svaka peta gleda kako bi otvorila biznis ili proširila proizvodnju na teritoriju SAD-a. A svaka šesta to isto gleda učiniti u dalekoj Indiji. Privlači ih veličina tržišta, blizina kupcima i manji porezi. Uvjeti poslovanja u Njemačkoj pokvarili su se, postali su nepovoljni za poduzetnike. Njemačka je previše birokratizirana, što otežava i usporava ulaganja, a i infrastruktura joj je uvelike stara i dotrajala. Kina i Brazil uložili su prošle godine svega 10,5 milijarda eura (prethodne godine uložili su 44 milijarde) u udjele i pokretanje tvrtaka u Njemačkoj.
Vlada pozvana da hitno poduzme „protumjere“
Ekonomist iz IW-a Christian Rusche zato poziva njemačku vladu da hitno poduzme „protumjere“, kako bi se poslovni uvjeti poboljšali i kako bi se privuklo više stranog kapitala. No, rekoše već drugi, nije problem samo u kapitalu i uvjetima poslovanja, nego ponajprije u starenju stanovništva i manjku radnika.
U velikim je nevoljama, najviše zbog izostanka jeftinoga ruskog plina, i njemački industrijski div BASF. Njegov u njemačkom gospodarstvu i posredno u politici iznimno moćni šef, Michael Vassiliadis, boji se odljeva proizvodnje u kemijskoj industriji iz Njemačke. Upozorava na rizik „de-industrijalizacije“ Njemačke, osobito u tvrtkama koje gutaju mnogo energije. A tada će i novi „zeleni biznis“, o kojemu svi toliko klafraju, „uskoro postati farsa“, smatra on. Gašenje nuklearki u ime „zelenih“ fisk-ideja dodatno je otežalo stanje u njemačkoj energetici.
Predsjednik Federacije njemačkih industrija (BDI), Siegfried Russwurm, nedavno je upozorio da sve više njemačkih tvrtaka premješta djelomice proizvodnju izvan Njemačke.
Zašto sve to ovdje iznosimo? Pa zato što i budala zna za onu narodnu: „Dok se jednomu ne smrkne, drugomu ne svane!“ Može nam i treba nam biti žao gospodarskog nazadovanja i drastičnog odljeva kapitala iz Njemačke. Ona je i tolikim Hrvatima davala i daje posao, pristojne plaće i solidnu socijalnu zaštitu te im isplaćuje tolike mirovine i doznake za zdravstveno osiguranje i doplatke za djecu. No ako je Njemačka prisiljena premještati dijelove svoga kapitala i svoje industrije u druge zemlje, zar u tomu i Hrvatska ne bi mogla vidjeti šansu za sebe? Toliki naši ljudi ionako rade tamo; zašto se s njemačkim ulaganjima u Hrvatskoj ili BiH – ako bismo samo mali dio njih privukli – ne bi i naši ljudi vraćali i radili u njihovim ili mješovitim tvrtkama u vlastitoj domovini? Misli li itko u ovoj otupjeloj Hrvatskoj na to? Čija je to briga?
Povezano:
Šiljo/Hrvatsko nebo
