N. Šetić/ Detaljna kronologija srpske paradržavne iluzije

Paradržava Republika Srpska Krajina

Miljenko Brekalo, Paradržava Republika Srpska Krajina

Osječki izdavač Svjetla grada prošle je godine u sunakladništvu s Institutom društvenih znanosti Ivo Pilar, Ogrankom Matice hrvatske u Osijeku i Hrvatskim leksikografskim institutom Bosne i Hercegovine objavio knjigu Miljenka Brekala, voditelja osječkog centra Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, Paradržava Republika Srpska Krajina. Riječ je o impresivnom historiografskom djelu – znanstvenoj monografiji – napisanoj na 1084 stranica. Autor je u smislenu cjelinu povezao 1396 različitih pisanih izvora koje je sakupio u području društvenih i humanističkih znanosti polja prava, ekonomije i povijesti, što knjizi daje interdisciplinaran karakter.

Put do ostvarenja samostalne i suverene države Republike Hrvatske bio je dug i slojevit. Kao što znamo, proces hrvatske nacionalne integracije odvija se tijekom modernog i suvremenog razdoblja, figurativno rečeno od „proljeća naroda“ 1848. do demokratskih promjena devedesetih godina prošloga stoljeća, od bana Josipa Jelačića do prvog predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana, kada je ta ideja kao nadahnuće i nastojanje više generacija hrvatskih ljudi i ostvarena.

Istodobno, tijekom toga dugoga razdoblja razvijali su se i procesi dezintegracije hrvatske nacije onemogućavajući hrvatsko nacionalno jedinstvo i suverenost. Sjetimo se samo razdoblja Austro-Ugarske Monarhije, kada se dio hrvatskog područja (Istra i Dalmacija) nalazio pod Bečom, a dio (Banska Hrvatska) u državi s Peštom. Ili pak godine 1918, kada je dio hrvatskoga prostora okupirala Kraljevina Italija, a većina hrvatskog teritorija gurnuta u Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca, zapravo prvu Jugoslaviju. Gotovo da nema susjeda koji u tom razdoblju nije pokušao posegnuti za hrvatskim teritorijem. Upravo paradržava Republika Srpska Krajina bila je posljednji pokušaj dezintegracije hrvatske nacije i države, što je Miljenko Brekalo u ovoj knjizi u tančine prikazao. Vojnom pobjedom u Domovinskom ratu i mirnom integracijom hrvatskog Podunavlja te političkom i diplomatskom aktivnošću Republika Hrvatska ostvarila je suverenitet i samostalnost, slobodno i demokratsko društvo te integraciju u zapadnoeuropske civilizacijske vrijednosti, prije svega u punopravno članstvo u Europskoj uniji i NATO savezu.

Velikosrpske ideje od Karadžića do Domovinskog rata

Miljenko Brekalo Domovinski rat i agresiju pobunjenih Srba, paravojnih srpskih snaga, Republike Srbije i Republike Crne Gore te Jugoslavenske narodne armije (JNA) na Republiku Hrvatsku sagledava u tri etape. Prvu etapu kronološki smješta u razdoblje pobune Srba u Hrvatskoj i agresije na Hrvatsku tijekom 1990. i 1991. do Sarajevskog primirja 2. siječnja 1992, odnosno međunarodnog priznanja Republike Hrvatske; drugu etapu od toga primirja pa do svibnja 1995. te treću etapu od vojno-redarstvenih akcija Bljesak i Oluja pa do 15. siječnja 1998, kada je i posljednji dio hrvatskoga teritorija pod međunarodnim nadzorom mirnim putem vraćen u ustavno-pravni sustav Republike Hrvatske.

Sadržaj knjige uz predgovor i podatke o autoru čini čak devetnaest poglavlja. Prva dva (Uvod i Država i suverenitet) uvode nas u složenu materiju, gdje se autor posebno osvrnuo na dugu povijest velikosrpske ideje od Vuka Stefanovića Karadžića i njegova djela Srbi svi i svuda tiskana 1836. pa do suvremenog doba, kada je u Domovinskom ratu ta ideja fizički zaustavljena. Treće poglavlje posvećeno je procesu izgradnje suvereniteta Republike Hrvatske tijekom 1990. i 1991. sve do međunarodnog priznanja Republike Hrvatske i njezina primanja u punopravno članstvo Ujedinjenih naroda, a četvrto je poglavlje posvećeno tom istom razdoblju, zapravo prvoj etapi Domovinskog rata, kada je agresija na Republiku Hrvatsku do početka 1992. izazvala golema materijalna i ljudska stradanja i okupaciju gotovo trećine hrvatskoga teritorija.

S obzirom da je sadržaj knjige od petog do trinaestog poglavlja posvećen paradržavi Republici Srpskoj Krajini, trećem i četvrtom valja pridružiti četrnaesto poglavlje, koje govori o ostvarenju punog suvereniteta Republike Hrvatske. Dakle autor je dio knjige posvetio agresiji na Republiku Hrvatsku, obrani i pobjedi u Domovinskom ratu te stvaranju punog suvereniteta Republike Hrvatske, što je opisao jasno i činjenicama potkrepljeno, dok je veći dio knjige posvetio paradržavi Republici Srpskoj Krajini, što čini središte istraživanja. Petnaesto poglavlje, prevedeno na pet jezika (engleski, njemački, francuski, ruski i talijanski) zapravo je zaključak. Slijedi više priloga: zanimljiv dokument koji su izradili Gašo Mijanović, Radomir V. Lukić i Maksim Stanišić Osnovna pitanja postupka ujedinjenja Republike Srpske Krajine i Republike Srpske Beograd, jun 1993. jasno ukazujući na pravu nakanu Srba tijekom raspada socijalističke Jugoslavije. Završna su tri poglavlja popisi kratica, korištene literature i imena.

Miljenko Brekalo razložio je sadržaj i smisao oblikovanja paradržave Republike Srpske Krajine. Govori o teritorijalnom ustroju Republike Srpske Krajine, o zakonodavnoj vlasti, o sudbenoj vlasti, o fiskalnom sustavu i vlasti RSK. Deseto poglavlje govori o monetarnoj aktivnosti, vlasti i integraciji RSK sa Saveznom Republikom Jugoslavijom i Republikom Srpskom. Raspravlja o vrelima financiranja Republike Srpske Krajine, donosi kazneno-pravni aspekt egzistiranja te paradržave. Trinaesto poglavlje posvetio je glavnom arhitektu i utemeljitelju te paradržave Slobodanu Miloševiću.

Paradržava bez pravnog kontinuiteta

Ovako opsežno djelo nije moguće sažeto prikazati, svakako valja ga pročitati. No valja zaključiti da je autor u potpunosti uspio u nakani da s povijesno-pravnog stajališta prikaže strukturu vlasti paradržave RSK. U tome je i osobita vrijednost te znanstvene monografije jer sada imamo na jednome mjestu strukturu zakonodavne, sudbene, izvršne, fiskalne i monetarne vlasti RSK. Isto tako, autor je u tančine razložio ratnu monetarnu uniju Savezne Republike Jugoslavije, Republike Srpske i Republike Srpske Krajine, koja je egzistirala na području Republike Srbije, Republike Crne Gore te na okupiranim dijelovima Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine, dviju suverenih, međunarodno priznatih država, tada punopravnih članica Ujedinjenih naroda.

Ta monetarna unija, monetarna integracija Srba, bila je dosad druga najveća u Europi nakon Drugoga svjetskoga rata, nakon ratne monetarne unije Reichsmarke za nacističke Njemačke i Trećega Reicha. Srpska monetarna unija egzistirala je pod patronatom Narodne banke Jugoslavije, koja je bila isključivo ovlaštena emitirati novac, novi dinar na tom monetarnom prostoru, kao i osiguravati monetarnu stabilnost i financijsku disciplinu na tom monetarnom novom području. Tu kompliciranu materiju autor je u tančine objasnio, zaključivši da je ta monetarna unija bila ilegalna, kao produkt političke i vojne prisile režima Slobodana Miloševića na okupiranom državnom teritoriju Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, jer je jednostrano isključen njihov monetarni suverenitet na okupiranom prostoru bez parlamentarne procedure. O tim činjenicama dosad se malo znalo.

Miljenko Brekalo nedvojbeno je utvrdio kako su normativne aktivnosti pobunjenih Srba kao i ustrojavanje srpskih autonomnih oblasti i paradržave RSK na okupiranom području Republike Hrvatske bili nelegitimni, za što nisu postojali normativni uvjeti u ustavima SFRJ i SR Hrvatske, kao ni u Ustavu Republike Hrvatske. Uostalom glavnina zakonskih i podzakonskih akata RSK donesena je dok je Republika Hrvatska bila međunarodno priznata i članica Ujedinjenih naroda (1992–1995). Velik broj zakona ta je paradržava izravno preuzela i kompilirala iz zakona Republike Srbije i Savezne Republike Jugoslavije, za što je autor naveo više primjera (primjerice zakon o Srpskoj vojsci Krajine donesen 20. travnja 1993. u Kninu).

Umjesto zaključka citiram autorovu ocjenu glavnih obilježja paradržave RSK: „… protuustavno stvorena na okupiranom području Republike Hrvatske; nedostatak demokratskoga legitimiteta; nepostojanje pravnoga kontinuiteta niti s jednom državom; etničko čišćenje okupiranih područja Republike Hrvatske od nesrpskog puka, odnosno stvaranje etnički čiste srpske države u kojoj je svaki pripadnik srpske nacionalnosti na području Republike Hrvatske, upisan u evidenciju državljana SFRJ-a ujedno i njezin državljanin; izravno financiranje samoproglašenih vlasti na okupiranom državnom teritoriju Republike Hrvatske od strane Republike Srbije; kontinuirana materijalna, vojna, kadrovska i potpora u ljudstvu u obliku ratnih ‘dobrovoljačkih’ postrojbi iz Srbije i Crne Gore; nikada nijedna država nije de facto i de iure priznala njezino postojanje, odnosno nisu joj priznate kvalitete suverene države u smislu međunarodnoga prava, tj. međunarodnopravni subjektivitet.“

Doista, paradržava Republika Srpska Krajina i velikosrpska agresija nanijela je Republici Hrvatskoj i hrvatskim državljanima goleme ljudske i materijalne gubitke protivno svim ljudskim, međunarodnim i civilizacijskim standardima. Valja dobro promisliti kada i kako nadoknaditi te gubitke, s tim činjenicama treba suočiti srpski svijet.

Nevio Šetić / Vijenac

hkv.hr / Hrvatsko nebo