Samuel Charap/Sjedinjenim Državama potrebno je rat u Ukrajini privoditi kraju!

Nedavno je Samuel Charap objavio u američkom časopisu Foreign Affairs članak pod naslovom An Unwinnable War (Rat u kojem se ne može pobijediti) i podnaslovom Washington Needs an Endgame in Ukraine (Washingtonu je potrebno rat u Ukrajini privoditi kraju). Charap je politički znanstvenik u korporaciji RAND, su-autor knjige Everyone Loses: The Ukraine Crisis and the Ruinous Contest for Post-Soviet Eurasia (Svatko gubi: Ukrajinska kriza i razorna bitka za post-sovjetsku Euraziju). U mandatu bivšeg predsjednika Baraka Obame bio je dio ekipe za političko planiranje u američkom ministarstvu vanjsku poslova (U.S. Department of State). Izdvajamo iz opširna teksta, u prijevodu na hrvatski, nekoliko njegovih istrgnutih, jezgrovitih ocjena, procjena, zaključaka i preporuka – koje daju bitno novu perspektivu rusko-ukrajinskom ratu.

„Dok je zapadni odgovor (na rusku agresiju) bio razvidan od samog početka, njegov cilj – završnica ovoga rata – bio je maglovit.“

„Ukrajinci su oni koji umiru za svoju zemlju, stoga je na kraju krajeva na njima da odluče kada stati – neovisno o tomu što bi Washington mogao željeti. No sada je čas da i SAD razvije svoju viziju toga kako će rat završiti. Petnaest mjeseci borbi pokazalo je da nijedna strana nema sposobnost – pa ni uz vanjsku pomoć – ostvariti presudnu vojnu pobjedu nad drugom. Neovisno o tomu koliko mnogo teritorija ukrajinske snage mogle osloboditi, Rusija će zadržati sposobnost da bude trajna prijetnja Ukrajini. I ukrajinska vojska imat će sposobnost držati pod ugrozom ona područja zemlje što su ih okupirale ruske snage…“

„Ti čimbenici mogli bi voditi do pustošećeg, dugogodišnjeg sukoba koji ne proizvodi konačan ishod. Sjedinjene Države i njihovi saveznici stoga se suočavaju s dvojbom o vlastitoj budućoj strategiji. Oni bi mogli početi nastojati usmjerivati taj rat prema kraju do kojega bi se moglo sljedećih mjeseci doći pregovorima. Ili bi to mogli učiniti nakon što prođe više godina…. Učinkovita strategija za ono što je postalo međunarodnom krizom s najvećim konzekvencama za najmanje jedan naraštaj iziskuje stoga da SAD i njegovi saveznici okrenu oči u drugom smjeru te započnu olakšavati ulazak u privođenje rata kraju.“

„Povrh svega, zadaća davanja Ukrajincima šanse za uspješnu ofenzivu već prenapreže ono čime raspolažu zapadne države. No i u slučaju da bude uspješna, protuofenziva ne će dovesti do vojno presudnog ishoda. Uistinu, ni jako veliko pomicanje crte bojišnice ne će nužno samo po sebi dovesti do kraja sukoba… Moskva se ne će morati prestati boriti. A malo je onih na Zapadu koji očekuju takav ishod u bilo kojem trenutku, a kamoli u bližim rokovima. Naprotiv, optimistička očekivanja za sljedeće mjesece svode se na to da će Ukrajinci ostvariti neke dobitke na jugu, možda ponovno zauzeti regije Zaporižja i Herson, ili potisnuti ruski udar na istoku. Takvi mogući dobitci bit će važni, i oni su poželjni.“

„… A Rusija će (koliko ukrajinska ofenziva uspije) pretrpjeti još jedan udarac svojim vojnim sposobnostima i globalnom prestižu, čime će još više biti povećani troškovi onoga što je već strategijska katastrofa za Moskvu.“

„ U zapadnim metropolama nadaju se da će dobitci Kijeva na bojnom polju tada prisiliti Putina da sjedne za pregovarački stol…. No Putin bi mogao objaviti drugi krug mobilizacije, pojačati akcije bombardiranja ukrajinskih gradova, ili samo držati sadašnju crtu, uvjeren da će vrijeme raditi za njega, a protiv Ukrajine… Ukratko, dobitci na bojnom polju ne će sami po sebi nužno dovesti do završetka rata.“

„Spomenuta ograničenja na objema stranama snažno nas navode na zaključak da nijedna od njih ne će ostvariti svoje iskazane ozemaljske ciljeve vojnim sredstvima u sljedećim mjesecima, pa ni godinama… Bilo Rusija, bilo Ukrajina, a vjerojatnije i jedna i druga morat će se pomiriti s faktičnom crtom kontrole koju nijedna od njih ne priznaje kao međunarodnu granicu… Iransko-irački rat, na primjer, potrajao je blizu osam godina… i imao za posljedicu gotovo milijun poginulih u borbama te otprilike još toliko ranjenih. Nakon svih žrtava, Ukrajina zaslužuje izbjeći takav usud.“

„Dug rat između Rusije i Ukrajine bit će ujedno krajnje problematičan za SAD i njegove saveznike… Produženi sukob nosit će rizik moguće eskalacije – bilo prema ruskoj uporabi nuklearnog oružja, bilo prema ratu Rusija-NATO – na sadašnjoj povišenoj razini. Ukrajina će gotovo posvema ovisiti o ekonomskoj i vojnoj potpori sa Zapada, što će naposljetku izazvati proračunske probleme za zapadne zemlje i probleme sa spremnošću njihovih vojnih snaga… Sjedinjene Države ne će biti kadre usredotočiti svoje sile na druge prioritete, ovisnost Rusije o Kini produbit će se. Premda će dugi rat još više oslabiti Rusiju, ta korist ne će biti veća od šteta.“

„S obzirom na žilavost temeljnih razlika između Moskve i Kijiva glede sržnih pitanja kao što su granice, a i s obzirom na veliku ozlojeđenost nakon toliko brojnih žrtava i pogibija civila, mirovni sporazum ili sveobuhvatno političko rješenje kojim se normaliziraju odnosi između Rusije i Ukrajine čine se također nemogućima. Te dvije zemlje bit će neprijateljice dugo nakon što završi vrući rat.“

„Već sama dužina sadašnje crte sukoba (blizu tisuću kilometara), udari na gradove i druge ciljeve daleko od bojišnice, mobilizacija koja se provodi u objema zemljama (dijelom u Rusiji, posvema u Ukrajini) imat će sistemske – možda i gotovo za opstanak opasne – učinke na dvjema zaraćenim stranama. Teško je, primjerice, zamisliti kako se ukrajinsko gospodarstvo može obnoviti ostane li ukrajinski zračni prostor zatvoren, luke uvelike pod blokadom, gradovi pod paljbom, ljudi u radnoj dobi angažirani u borbi na fronti, dok se milijuni izbjeglih ne žele vratiti u zemlju. Prijeđena je točka na kojoj se učinak ovoga rata mogao ograničiti na određeno područje.“

„Budući da će pregovori postati nužni, a rješenje ne će biti moguće, najizgledniji završetak rata bio bi primirje… trajan sporazum o prekidu paljbe koji ne premošćuje politike podjele… Arhetipski je primjer korejsko primirje iz g. 1953., koje se donijelo isključivo mehanizam održavanja prekida paljbe, a politička pitanja gurnulo sa stola… i kojega se uglavnom do danas pridržavaju.“

„Američki predsjednik Joe Biden već je u svibnju 2022. u vanjskom prilogu The New York Times-a objasnio da njegova vlada vidi ovaj rat kako završava za pregovaračkim stolom… no u praksi ništa nije činjeno da bi se oblikovalo ono što je sljedeće na redu. Bidenova vlada trebala bi započeti popunjavati taj procijep.“

„Kratkoročno, to znači i nastavljati pomagati Kijivu pri protuofenzivi i započinjati paralelne rasprave sa saveznicima i Ukrajinom o završetku rata. U načelu, otvaranje pregovaračke linije s Rusijom trebalo bi upotpuniti, a ne protusloviti mu, zbivanje na bojnom polju… Učinkovita strategija iziskivat će i prisiljavanje (Moskve) i diplomaciju. Jedno ne može dolaziti na račun drugoga.“

„Što saveznici i Ukrajina idu duže bez razvijanja diplomatske strategije, teže će to biti ostvariti… kako se to ne bi protumačilo kao politički preokret ili odustajanje Zapada od potpore Kijivu. Ima smisla odmah započeti priprave, pa i zato što će trebati tjedni ili možda mjeseci da se usklade stajališta saveznika i Ukrajine spram pregovaračke strategije – a još više da dođe do dogovora s Rusijom kada pregovori započnu. U korejskom slučaju, trebalo je 575 sastanaka tijekom više od dviju godina da bi se privelo kraju 40 stranica sporazuma o primirju.“

„…Ti mehanizmi (po iskustvima u sukobima između 1946. i 1997.) uključuju uređivanje demilitariziranih zona, jamstva trećih strana, održavanje mira ili mješovita povjerenstva za rješavanje prijepora… Ti mehanizmi osnažuju načela reciprociteta i odvraćanja koja omogućuju zakletim neprijateljima dosegnuti mir bez razrješenja njihovih bitnih razlika u stajalištima.“

„Iako će primirje kojim bi se imalo završiti ovaj rat biti bilateralni sporazum, SAD i njegovi saveznici trebaju pomagati Ukrajini u njezinoj pregovaračkoj strategiji. Povrh toga, oni trebaju razmatrati koje mjere mogu poduzimati da se bilo kakav sporazum o primirju ne uruši… S moskovskoga gledišta, članstvo Ukrajine u Sjevernoatlantskom savezu imalo bi preobraziti Ukrajinu u poligon za američko raspoređivanje vlastitih snaga i vojne opreme. Stoga ako bi i bila postignuta suglasnost među saveznicima po kojoj bi se Kijivu ponudilo članstvo (a nje nema), jamčenja Ukrajini sigurnosti posredstvom članstva u NATO-u moglo bi mir učiniti za Rusiju toliko neprivlačnim da bi Putin odlučio nastaviti borbe. Izračunavanje kvadrature kruga bit će izazovno i politički bremenito…“

„Izbjegavanja rata (SAD-a) s Rusijom treba ostati prioritet.“

„Zapad će uz ostalo trebati biti otvoren za razgovor o pitanjima šire europske sigurnosti kako bi smanjio na minimum izglede da slična kriza s Rusijom izbije (drugdje) u budućnosti.“

„Rasprave srodne modelu kontaktne skupine tijekom balkanskih ratova… trebaju započeti podalje od javnosti, kao što su započeli prvi kontakti SAD-a s Iranom o nuklearnom programu, završeni potpisivanjem g. 2015.“

„Takvi napori mogli bi, naravno, i ne dovesti do dogovora…“

„Završnica rata pod  uvjetom sporazuma o primirju ostavila bi Ukrajinu – u najmanju ruku privremeno – bez svega njezina ozemlja. No ta bi zemlja mogla imati šansu obnoviti se ekonomski, a pogibanje i razaranje zaustavili bi se. Ona bi ostala u mrtvoj trci za područja koja je zaposjela Moskva, no sukob bi se prometnuo u političke, kulturalne i ekonomske domene, u kojima bi, uz zapadnu potporu, Ukrajina bila u prednosti… U međuvremenu, rusko-ukrajinskim primirjem ne bi prestala ni sukobljenost Zapada s Rusijom, no rizici izravnoga vojnog sukoba dramatično bi se smanjili, a globalne konzekvence rata bile bi ublažene.“

„Mnogi komentatori nastavit će inzistirati na tomu da ovaj rat mora biti odlučen jedino na bojnom polju. No takvo gledanje ne uzima u obzir to kako nije izgledno da se ratne strukturne stvarnosti promijene čak ni ako se fronta premjesti, a takav ishod daleko je od toga da bi bio zajamčen. SAD i njegovi saveznici morali bi biti sposobno pomagati Ukrajini simultano na bojnom polju i za pregovaračkim stolom. Sada je čas da se u tom smjeru krene.“

Odabrao i preveo: Z. G.

Povezano:

Zdravko Gavran: Dublji smisao naoko besmislene i brutalne agresije na Ukrajinu

Samuel Charap / Foreign Affairs / Hrvatsko nebo