Tijelovo – čuda, procesije i svjedočanstva

Tijelovo, punim nazivom Svetkovina Presvetoga Tijela i Krvi Kristove, koja se slavi u Katoličkoj crkvi, svetkovina je na spomen ustanovljenja Euharistije na Veliki četvrtak. Slavi se u četvrtak nakon svetkovine Presvetoga Trojstva. Za cijelu Crkvu kao obaveznu svetkovinu uveo ju je papa Urban IV. godine 1317. Ubrzo se na taj dan počela održavati svečana procesija (Tijelovska procesija), uz ophodnju po cijelome mjestu. U procesiji svećenik u „monstranci“ (pokaznici) nosi posvećenu hostiju, dok puk pjeva, moli, a djeca, najčešće prvopričesnici, u bjelini po putu posipaju latice cvijeća. Obično se zastane na četiri unaprijed pripremljena stajališta (sjenice), četiri kapelice, na kojima se naviješta evanđelje na četiri strane svijeta i podjeljuje blagoslov cijeloj župi i svijetu s Presvetim.

Procesija (od lat. Processio – napredovanje, povorka, ophod), vjerski je obred i vjerska povorka u kojoj skupina ljudi prema određenim pravilima uglavnom pješice ide s jednog mjesta na drugo ili obilazi određena mjesta. Tijekom procesije nosi se neki sveti znak (relikvije mučenika i slično), a na čelu povorke uvijek se nosi križ. Ophodi se u katoličkoj liturgiji održavaju na blagdan Tijelova, Velike i Male Gospe, u župnim zajednicama na spomendan sveca zaštitnika župe te u selima i gradovima na spomendan sveca-zaštitnika. Svečano misno slavlje i ophod tada prati i pučko sajamsko slavlje, „proštenje”. U Hrvatskoj je poznat ophod Gospi Sinjskoj o blagdanu Velike Gospe, te ophod u sklopu svetkovine Majke Božje od Kamenitih vrata, zaštitnice Grada Zagreba. Riječ je o moćnom katoličkom obredu procesije, koji je tijekom povijesti Katoličke crkve okupljao milijune u jedinstvu. Procesijama su se nekoć rušile zidine, zaustavljali potresi, tsunamiji, epidemije, ratovi, suše, rješavali su se brojni problemi čovječanstva. A sve zbog vjerne djece ujedinjene u molitvi, svjesne da o Bogu ovisi baš sve. Danas je moć procesije nekako skrivena, što je žalosna potvrda da Božji narod ponovno zaboravlja i vjeru svojih otaca i čudesna djela koja učini Gospodin na putu čovječanstva tijekom povijesti.

Kako je rekao papa Benedikt XVI. „Marijin pohod Elizabeti prva je euharistijska procesija u povijesti ”.

Početci slavlja Tijelova

Blagdan se počeo slaviti u 13. stoljeću, a veže se uz svetu Julijanu Liješku, rođenu 1193. Imala je oko pet godina kad je ostala bez roditelja. Redovnicom je postala 1206. Godine 1207. u Liègeu u Belgiji posvetila se skrbi za bolesnike. U šesnaestoj godini života, 1209., imala je ukazanja u kojima je Bog upozorio da ljudi premalo slave Presveti oltarski sakrament Svetoga Tijela i Krvi Kristove (Tijelovo) i da u liturgijskom kalendaru nedostaje taj blagdan. Tada je sveta Julijana ukazanja zadržala za sebe. Godine 1230. ukazanja su se ponovila. Od tada je sveta Julijana činila sve kako bi se uspostavio blagdan Tijelova, unatoč mnogim protivljenjima. Ipak, na njezin nagovor biskup Robert iz Lütticha uveo je 1246. u svojoj biskupiji blagdan Euharistije. Sveta Julijana umrla je 1258., ne dočekavši uspostavu blagdana Tijelova u cijeloj Katoličkoj crkvi.

Brašančevo – Tijelovo

Naziv Brašančevo za Tijelovo u Hrvata datira iz 18. stoljeća, a nastao je od riječi (brašance – brašno) od kojeg se pravi kruh, a kruh se u Euharistiji pretvara u Tijelo Kristovo. Nekoć su vjernici u požeškom kraju koristili naziv Brašančevo za blagdan Tijelova.

Neka čudesa u svezi s Pretvorbom

1. Godine 1263. u Bolseni u Italiji dogodio se čudesan događaj. Dok je svećenik koji je sumnjao u pretvorbu za vrijeme svete Mise lomio hostiju, iz nje je po oltaru prokapala krv.

2. Godine 1411. u Ludbregu, u kapelici Svetoga Križa u dvorcu Batthyany, svećenik je za vrijeme bogoslužja posumnjao u riječi Pretvorbe „Ovo je tijelo moje“ i „Ovo je krv moja“. Nakon lomljenja hostije na tri dijela u kalež je potekla prava krv. Iznenađen i uplašen, brzo je završio Misu, a svetu tekućinu iz kaleža spremio je u staklenu posudu i sakrio. O tome je do pred kraj života šutio. Na samrti je otkrio što se dogodilo, a staklenu je posudicu s posvećenom tekućinom (Krvlju Kristovom) predao na čuvanje subraći svećenicima u župnoj crkvi Svetog Trojstva. To se ubrzo pročulo te su brojni vjernici počeli hodočastiti u Ludbreg. Dogodila su se brojna svjedočanstva po zagovoru Presvete Krvi. Papa Julije II. (1503. – 1513.) osnovao je povjerenstvo koje je istražilo čudesna ozdravljenja te je dopustio štovanje te relikvije. Jednako je nastavio papa Lav X. (1513. – 1521.), koji je 19. ožujka 1513. godine izdao bulu kojom potvrđuje brojna čudesa u Ludbregu po zagovoru Presvete Krvi, te je Ludbreg proglasio svetištem i prošteništem. U župnoj crkvi Presvetoga Trojstva u pokaznici izgrađenoj 1721. godine čuva se ampula s Predragocjenom Krvi Isusovom.

Procesije i komunističke vlasti

Od 1945. do 1952. godine jugoslavenske su vlasti zahtijevale traženje odobrenja za održavanje procesije. Često su te zahtjeve odbijale ili su dopuštenje davale sa zakašnjenjem. Od godine 1952. zabranile su sve procesije izvan crkvenog prostora. Tako su tijelovske procesije mogle biti samo u cintoru, crkvenom prostoru oko crkve, ako je takav prostor postojao. Nakon demokratskih promjena u Hrvatskoj ponovno su dopuštene procesije kroz župu, po gradu u kojemu je to moguće ostvariti

Veliko pitanje – Tijelovske procesije – odraz žive vjere ili tradicije

Svjedočanstvo – sveti Ivan Vianney, arški župnik, o tijelovskim procesijama

„Da, kršćani, radujte se! Vaš Bog pojavit će se među vama. Ovaj vjerni Spasitelj posjetit će vaše trgove, vaše ceste i vaše kuće. Svugdje će raspršiti obilje blagoslova. O, sretnih li kuća ispred kojih će proći! Sretnih li ulica kojima će kročiti njegova sveta stopala! Što radi Isus kad ga nosimo u procesiji? On je kao dobri kralj među svojim podanicima ili kao dobri otac okružen svojom djecom, ili dobri pastir koji posvećuje svoje stado. Pođimo za njim sa živom vjerom, čvrstom nadom i otkupiteljskom ljubavlju. Zamislimo tijekom procesije odlazak Spasitelja na Kalvariju. Neki ga udaraju, neki gomilaju na njega ozljede i uvrede. Koliko je blaćenja i oskvrnjivanja pretrpio tijekom procesije duge devetnaest stoljeća, od ustanovljenja Presvete Euharistije do danas. Ponašajmo se kao prijatelj koji je tužan zbog nevolja svojeg prijatelja i iskažimo mu iskreno prijateljstvo… Ovo je predivan dan za nas. Ova će zemlja uistinu postati slika neba. Nebeska gozba i veselje spustit će se na zemlju. Isus će hodati kroz naš grad. Ne možemo si pomoći, a da si to ne kažemo kad opet prolazimo istim putem; ‘Ovuda je prošao moj Bog, ovim putem je išao kad je izlio svoj blagoslov na ovu župu’. Kako bismo dobili milosti koje Isus dijeli na taj dan slavlja, poslušno ga slijedimo slušajući njegovu riječ, s najdubljim poštovanjem i čitavom nebeskom radošću.“

Euharistic Meditations of the Cure D’Ars (Euharistijske meditacije Arškog Župnika, str. 55 – 57.)

Molitva Predragocjenoj Krvi Kristovoj – najmoćnijoj zaštiti protiv zla i bolesti

Gospodine Isuse, s vjerom u tvoje zasluge, zazivam Tvoju presvetu Krv i prelijevam je preko sebe i svoje obitelji. Prelij me od vrha glave do tabana mojih nogu. Proglašavam potpunu slobodu svoga života i svoje obitelji.

Gospodine Isuse, čuvaj me danas od Zloga, grijeha, napasti, sotonskih napada i iskušenja, straha od tame, straha od ljudi, mučnina, bolesti, sumnja, srdžbe i svih nesreća i od svega što nije Tvoje Kraljevstvo.

Ispuni me, Gospodine Isuse, darom svoga Svetog Duha i daj mi dar mudrosti, znanja, vjere, razumijevanja i razlikovanja duhova, tako da danas živim u milosti tvoje prisutnosti i djelujem tako da ispunim tvoju volju u svom životu.

Slavim te, Isuse, zahvaljujem ti, Isuse, volim te, Isuse i klanjam ti se.

(preporuča se molitvu moliti polako… razmišljajući nad svakom izrečenom riječi molitve)

Vladimir Trkmić/Hrvatsko nebo