Predstavljena knjiga mons. Batelje o ulozi bl. Stepinca u zbrinjavanju ratne siročadi u zagrebačkim bolnicama
Vrijeme:9 min, 40 sec
U dvorani “Vijenac” Nadbiskupskoga pastoralnog instituta Zagrebačke nadbiskupije predstavljena je u utorak 6. lipnja knjiga “Uloga blaženoga Alojzija Stepinca u zbrinjavanju ratne siročadi i njihovo liječenje u zagrebačkim bolnicama od 1. lipnja 1942. do 1. kolovoza 1943. godine”. Priredio ju je postulator za proglašenje svetim blaženoga Alojzija Stepinca mons. Juraj Batelja. Izlaganja su imali izv. prof. dr. sc. Vlatka Vukelić, prof. dr. sc. Ilija Kuzman, Igor Vukić te mons. Batelja. Sudjelovali su apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj Giorgio Lingua, sisački biskup Vlado Košić, dr. sc. Ante Čorušić, dr. sc. Davor Vagić, zagrebački poduzetnik židovskoga podrijetla Marko Danon i drugi. Preuzimamo od Tiskovnog ureda Zagrebačke nadbiskupije sažet prikaz izlaganja i obraćanja te, na kraju, cjelovitu uvodnu riječ nadbiskupa Dražena Kutleše.
U uvodnim riječima zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša rekao je da knjiga “uvodi u događanja iz ne tako daleke povijesti koja je bila opterećena Drugim svjetskim ratom, prodorom bezbožnih ideologija i mržnjom koja je trovala ljudska srca i opterećivala ljudske savjesti. Nažalost, nakon završetka Drugog svjetskog rata te su činjenice popisivane i prikazivane tako da idu u prilog političkih odrednica, a ne na temelju stvarnog činjeničnog stanja. Zato je ova knjiga prilog objektivnom prikazivanju zbivanja u Drugom svjetskom ratu koja su desetljećima nakon rata bila iskrivljavana, prešućivana, a njihovo je spominjanje bilo kažnjivo.”
Ističući lik bl. Alojzija Stepinca nadbiskup Kutleša rekao je da je svojim “kršćanskim posvjedočenjem i pastirskom odgovornošću počinio djela ljubavi kojima se upisao ne samo u ljudsku povijest, nego ponajprije u povijest spasenja u kojoj Isus Krist svojom ljubavlju nadahnjuje milosrđe, potiče opraštanje i činjenje djela ljubavi prema Bogu i bližnjemu.” Na kraju je zahvalio mons. Batelji za sve što je učinio kako bi se promovirao put bl. Alojzija Stepinca i nadodao da vjeruje “da će i ovo djelo doprinijeti da se naš blaženik što prije proglasi svetim.”.JPG)
Povjesničarka s Fakulteta Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu izv. prof. dr. sc. Vlatka Vukelić predstavila je knjigu “Uloga blaženoga Alojzija Stepinca u zbrinjavanju ratne siročadi i njihovo liječenje u zagrebačkim bolnicama od 1. lipnja 1942. do 1. kolovoza 1943. godine” s povijesnog aspekta. “Knjiga mons. Batelje podijeljena je na dva dijela. Prvi je sadržajno koncipiran kao jedna opća historiografska studija koja analitički obrađuje te vrlo korektno i ispravno činjenično i logički povijesno kontekstualizira temom definirano kronološko razdoblje Nezavisne Države Hrvatske s posebnim naglaskom na društvene i socijalne aspekte unutar određenih političkih okvira. Drugi dio ove jedinstvene monografije sadrži precizan popis izbjegličke djece liječene po zagrebačkim bolnicama i koncipiran je u zasebnu studiju”, istaknula je prof. Vukelić i nadodala da je to izniman informacijski doprinos jer “po prvi puta objelodanjuje transkript dokumenata iz bolničkih arhiva što omogućuje preciznu analizu zdravstvenog stanja izbjegličke djece – siročadi te razloge njihovog bolničkog liječenja, tijek liječenja te njihov konačan ishod.”
.JPG)
Okupljenima se zatim obratio prof. dr. sc. Ilija Kuzman specijalist infektolog koji ih je uveo u vrijeme događanja, zbrinjavanje djece, moguće medicinske skrbi, postupanja i dostignuća medicine u tome vremenu, odnosno “ljudski profesionalnih etičkih napora koje su ulagali brojni liječnici prethodnih generacija, medicinske sestre posebno časne sestre pri prihvatu, zbrinjavanju i njezi te nesretne djece”. Istaknuo je da su djeca dolazila s ratnim zaraznim bolestima transportima iz prisavskih prihvatilišta u razne ustanove, u nekoliko velikih prihvatilišta, a i u brojna manja. “Najveća prihvatilišta bila su u Jastrebarskom i Sisku gdje su organizirane posebne bolnice.” Profesor Kuzman naglasio je da je Zagrebačka nadbiskupija “uz civilne vlasti organizirala prihvat te djece praktički u svim župama tadašnje velike Zagrebačke nadbiskupije pod patronatom bl. Alojzija Stepinca. Potkraj 1942. godine Ministarstvo zdravstva u najvećem prihvatilištu u Zagrebu, a to je Zavod za odgoj gluho-nijeme djece osniva privremenu epidemiološku bolnicu za ratnu siročad jer je broj djece u tadašnjoj i sadašnjoj zaraznoj bolnici bio toliko veliki da se nisu mogla više smjestiti ni zagrebačka djeca. U tu bolnicu se detaširaju liječnici iz zarazne bolnice i ona radi kao ispostava matične zarazne bolnice u Zagrebu. Zaključak, način liječenja tadašnje medicine u tadašnjim uvjetima bio je jednak za izbjegličku djecu bez obzira na podrijetlo, vjeru i bilo što drugo kao i domicilne zagrebačke djece.”
.JPG)
Novinar i publicist Igor Vukić u svom izlaganju istaknuo činjenice koje, kako navodi, temelji na dokumentima i istraživanjima koja su ranije spomenuta. “Centralnu ulogu u zbrinjavanju ratne siročadi imala je onodobna Hrvatska država. Nezavisna Država Hrvatska je bila ta koja je svojim resursima organizirala prihvat i prihvatilišta, prijevoz i na kraju liječenje te djece. To ne znači da je uloga nadbiskupa Stepinca ili Caritasa bila nevažna, ali ona se savršeno nadopunjavala s onim što je radila Hrvatska država. Posebice je to važno razmotriti kad se gleda taj najosjetljiviji dio tog izbjegličkog vala koji je nastao 1942. godine nakon protupartizanskih vojnih operacija osobito na planini Kozari.” Nastavio je govoreći o tome da su se kozaračka djeca, djeca srpskih roditelja zbrinjavala jednako kao i djeca muslimana i drugih te da je “ta država radila jednako bez diskriminacija. Nitko ne bi mogao organizirati vlak ili autobus da tu srpsku djecu poslije slaganja pobunjeničke tvorevine na Kozari preveze u Zagreb ili u Sisak i da im se tamo pomogne, da ih se liječi. Nitko ih ne bi mogao smjestiti u bolnice već prvih dana kad se saznalo o događajima na terenu.(…) Ministarstva organiziraju liječnike koje šalju i koji odlaze na taj teren i oni pomažu tim ljudima najviše što mogu, ali diskriminiranja, zanemarivanja i nastojanja da se nekome učini nešto nažao nije bilo.”
.JPG)
Okupljenima se kratko obratio i zagrebački poduzetnik židovskoga podrijetla Marko Danon. Plod njegova upornoga višegodišnjega istraživanja jest i povijesna činjenica da je nadbiskup Stepinac spašavao Židove i u zagrebačkoj bolnici sestara milosrdnica u suradnji s tamošnjim milosrdnicama, liječnicima i ostalim zdravstvenim djelatnicima. On je mons. Batelji dao brojne dokumente kako bi ih detaljno provjerio, istražio i obradio te pretvorio u knjigu.
.JPG)
Autor knjige mons. Juraj Batelja, postulator za kauze beatifikacije i kanonizacije Zagrebačke nadbiskupije koji je zahvalio svima koji su na bilo koji način sudjelovali u realizaciji izdavanja knjige, kao i svima koji su doprinijeli događaju njena predstavljanja. Zatim je u prigodnoj prezentaciji prikazao prikupljene dokumente i zaključke istraživanja.
Predstavljanje knjige pjesmom je obogatio Muški vokalni sastav Borsa iz Draganića pod ravnanjem vlč. Ivana Bingule.
.JPG)
Nadbiskup Kutleša: Ni pred kojom ljudskom silom nije uzmicao
Poštovani gospodine nuncije,
poštovana gospodo, draga braćo i sestre!
U ovo smo se predvečerje okupili radi predstavljanja knjige mons. Jurja Batelje „Uloga blaženog Alojzija Stepinca u zbrinjavanju ratne siročadi i njihovo liječenje u zagrebačkim bolnicama od 1. lipnja 1942. do 1. kolovoza 1943. godine”. Ta knjiga uvodi nas u događanja iz ne tako daleke povijesti, koja je bila opterećena Drugim svjetskim ratom, prodorom bezbožnih ideologija i mržnjom koja je trovala ljudska srca i opterećivala ljudske savjesti. Nažalost, nakon završetka Drugoga svjetskog rata te su činjenice opisivane i prikazivane tako da idu u prilog političkih odrednica, a ne na temelju stvarnog činjeničnog stanja. Zato je ova knjiga prilog objektivnom prikazivanju zbivanja u Drugome svjetskom ratu koja su desetljećima nakon rata bila iskrivljivana i prešućivana, a njihovo spominjanje kažnjivo.
.JPG)
Glavni lik u novoj knjizi mons. Batelje jest blaženi Alojzije Stepinac. On se u vrijeme Drugoga svjetskog rata svojski zauzimao za to da svaki ljudski život bude poštivan, da se u skladu s kršćanskim naukom poštuje život i da se svakom ljudskom biću jamči pravo na život i život dostojan čovjeka, da se nijednom čovjeku – osobito djeci – ne nanosi bol ili nepravda, a imovini i privatnom vlasništvu da se ne nanosi šteta. To je činio predan u volju Božju, ne stavljajući nikada sebe na prvo mjesto, nego je uvijek djelovao kao ponizni sin Crkve i pastir Božjega naroda.Osim toga, drago mi je što zajedno s vama večeras mogu odati priznanje svima onima koji su svoju kršćansku ljubav, ljudsku solidarnost te stručno medicinsko znanje upotrebljavali u zbrinjavanju i spašavanju 27.162 djece, ratne siročadi iz gotovo svih krajeva zahvaćenih ratom i nacionalnom netrpeljivošću, od kojih je 891 dijete liječeno u bolnicama. I ova nas knjiga uvjerava da je blaženi Alojzije Stepinac jasnom riječju, u pravi čas izgovorenoj, s jasnom porukom u obrani kršćanskih načela branio ljudska i božanska prava. Da bi to mogao učiniti, oslanjao se na suradnike, osobito na Caritas Zagrebačke nadbiskupije i državne ustanove kojima je zadaća brinuti za pravedan socijalni poredak te promicati i čuvati ljudska prava i dostojanstvo.
Njegova suradnja s ustanovama ondašnje države nije značila njezino podupiranje ili odobravanje njezinih postupaka, nego je ta suradnja bila očitovanje one ljubavi kojom je sveti Pavao naviještao radosno Evanđelje svakom stvorenju – u dobro vrijeme i u nevrijeme.
Ni pred kojom ljudskom silom nije uzmicao, pred prijetnjama nije se kolebao, pred poteškoćama i žrtvama nije ostao bešćutan i rezerviran, nego je i u vrijeme progona do smrti ostao vjeran svjedok Evanđelja ljubavi koji je Gospodin Isus sažeo u riječi: „Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste”.
Tako ga je doživjela i gospođa Diana Budisavljević, a to i knjiga mons. Batelje potvrđuje, da je u spašavanju i zbrinjavanju djece nadbiskup Stepinac učinio sve što je bilo u njegovoj moći. Dapače, donio je konkretnu odluku da će djeca biti smještena u ženske samostane. Svi samostani, svi dječji domovi, svi internati će preuzimati djecu i sve što može, stavit će na raspolaganje. Svjedok tome su 34 doma ili prihvatilišta u kojima su časne sestre zbrinjavale djecu te 14 zagrebačkih bolnica, klinika i dispanzera.Knjiga mons. dr. Jurja Batelje hvalevrijedan je prinos još boljem poznavanju bl. Alojzija Stepinca i neoboriv dokaz o njegovu zalaganju u zbrinjavanju djece – ratne siročadi i svih ugroženih ljudi zbog rasne, nacionalne ili socijalne razlike te izvorno dokumentiran povijesni presjek događaja kojima je on bio protagonist, suvremenik i Samaritanac.Svojim kršćanskim osvjedočenjem i pastirskom odgovornošću učinio je djelo ljubavi kojima se upisao ne samo u ljudsku povijest, nego ponajprije u povijest spasenja u kojoj Isus Krist svojom ljubavlju nadahnjuje milosrđe, potiče opraštanje i činjenje djela ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Iz ove knjige i njezine opreme proizlazi snažan duhovni lik bl. Alojzija Stepinca, katoličkih redova i družbi časnih sestara te Caritasa. Svi su oni, iz ljubavi prema Bogu, pružali i ostavili snažno svjedočanstvo kršćanske ljubavi prema stradalnicima Drugoga svjetskog rata, na čemu im zahvaljujemo i čime se ponosimo.Čitajući ovu knjigu, doznajemo i za hvalevrijedan doprinos zagrebačkih bolnica i bjelovarske bolnice u zbrinjavanju i liječenju ratne siročadi, ali i odraslih Srba, Židova, muslimana i drugih narodnosti iz ratom zahvaćenih područja, o požrtvovnosti liječnika, medicinskog osoblja i javnih ustanova.
Drago mi je što će svaki čitatelj ove knjige moći još bolje upoznati život i djelo bl. Stepinca i Katoličku Crkvu kroz primjenu evanđeoskih načina ljubavi prema bližnjemu te poželjeti da i on čini slična djela ljubavi prema bližnjemu i prema svojoj braći i sestrama. Naime, blaženi Stepinac nam je, uz konkretna djela ljubavi, ostavio i nauk koji će trajno odzvanjati, svjedočeći njegovu čistu savjest i ukorijenjenost u Evanđelje.
Katolička Crkva ne pozna rase koje gospoduju i rase koje robuju. Katolička Crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine Božje. Ako koga više cijeni, to je onaj koji ima plemenitije srce, a ne jaču pesnicu. Naš bližnji, zvao se kako mu drago, nije šaraf u državnoj mašini, bila ona obojena crveno ili crno, sivo ili zeleno, nego slobodno dijete Božje i brat naš u Bogu. Zato bližnjemu moramo priznati pravo na život, na imetak i na čast.
Na kraju, još jedanput zahvaljujemo mons. dr. Jurju Batelji za ovo djelo kojeg večeras predstavljamo, kao i za sve što je učinio kako bi se promovirao kult bl. Alojzija Stepinca. Vjerujemo da će i ovo djelo doprinijeti da se naš blaženik što prije proglasi svetim.
Tekst i fotografije: Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije
Povezano:
Zagrebačka nadbiskupija/Hrvatsko nebo
