Martens u FAZ-u: Da je postojao Haaški sud, Tito bi bio optužen za ratne zločine na Bleiburgu
Vrijeme:2 min, 57 sec
Večernji list donio je prikaz opširnije kolumne Michaela Martensa objavljene u FAZ-u 25. svibnja (na službeni Titov rođendan!), a u kojoj razmatra temu Blebiburga i Križnog puta te pokazuje da je Tito bio kriv za najveće masovne zločine u Europi poslije II. svjetskog rata, počinjene 1945. nad zarobljenima u Austriji te slijedom “Križnog puta”, velikom većinom Hrvatima. U ostatku teksta Martens daje prikaz odnosa prema ’Bleiburškoj tragediji’ i ’Križnom putu’ u Hrvatskoj i austrijskoj Koruškoj, opovrgavajući ljevičarske tvrdnje i opravdavanja tada počinjenog genocida te među ostalim citira književnika i publicista Miljenka Jergovića i Martinu Grahek Ravančić s Hrvatskoga instituta za povijest, autoricu knjige „Bleiburg i križni put 1945.“, koja zastupa tvrdnju o ukupno 70.000 tada pobijenih. Prenosimo ključne dijelove prikaza.
“Dok je u Europi službeno vladao mir”, piše Martens, “desetke tisuća bespomoćnih ljudi ubili su jugoslavenski partizani Josipa Broza Tita tijekom ‘bleiburške tragedije’, kako je često nazivaju u Hrvatskoj, i pokopali ih u masovne grobnice u Sloveniji i Hrvatskoj. Da je tada postojao međunarodni sud za ratne zločine za Jugoslaviju, kakav je poslije osnovan u Haagu, Tito bi na njemu morao biti optužen za te zločine i kao vrhovni zapovjednik počinitelja i kao politički odgovorna osoba. Prema sudskoj praksi tribunala, bio bi osuđen na doživotni zatvor. Ali 1945. vrijedila su drugačija mjerila, barem za pobjednike u Drugom svjetskom ratu, među kojima je bio i Tito.”
Opisujući zbivanja iz svibnja 1945., Martens piše da su deseci tisuća Hrvata i nekoliko tisuća Slovenaca, Srba i Crnogoraca pobjegli pred partizanima u Korušku, gdje su se predali britanskim trupama. Među izbjeglicama bilo je i mnogo ustaša, “pristaša hrvatskoga fašističkog režima koji je kao saveznik Nijemaca od 1941. do 1945. ubio oko 350.000 ljudi”. Žrtve ustaša, objašnjava njemački novinar, “bili su uglavnom Srbi, Židovi i Romi, ali i politički nepodobni Hrvati koji su bili komunistički nastrojeni”. Samo u hrvatskom logoru Jasenovcu ubijeno je više od 80.000 zatočenika, pa su među onima koji su pobjegli u Bleiburg bili i bivši čuvari jasenovačkog logora i drugi ustaški zločinci.
Nadali su se da će ih Britanci zaštititi od osvete partizana, ali Britanci, koji su željeli biti u dobrim odnosima sa svojim tadašnjim saveznikom Titom, poslali su izbjeglice, uključujući žene i djecu, natrag u Jugoslaviju. Mnogima je to bio put u smrt, pogubljeni su bez suđenja. Točne brojke, piše Martens, nisu dostupne jer su počinitelji u socijalističkoj Jugoslaviji imali gotovo pola stoljeća da prikriju tragove i suzbiju svaku raspravu o zločinima.
“Hrvatski nacionalistički povjesničar i kasniji predsjednik Franjo Tuđman pisao je 1989. o oko 30.000 ljudi ubijenih u bleiburškoj tragediji, ali kad je to napisao, masovne grobnice još su bile zatvorene. Stručnjaci se sada slažu da je Tuđmanova brojka premala. Prema posljednjim istraživanjima, najmanje 70.000 ljudi postalo je žrtvama masovnih ubojstava u svibnju i lipnju 1945. godine. Leševi su bacani u kraške špilje, zatrpavani u protutenkovske rovove ili su odvoženi u napuštene rudnike i zazidani”, objašnjava Martens i napominje da se o zločinima u Sloveniji i Hrvatskoj moglo otvoreno govoriti tek nakon raspada Jugoslavije. Tek tada otkrivene su stotine masovnih grobnica.
Žarko Ivković, Večernji list
Povezano:
OGLEDI IZ PROŠLOSTI Dr.Ivo Korsky: “Bleiburg je kruna jugoslavenstva”
Večernji list/Hrvatsko nebo
