Sveti Leopold Bogdan Mandić: Prihvatiti žrtvu kao mogućnost za osobno posvećenje

Naši životni planovi i Božji plan

Poznato je iz životopisa sv. Leopolda Bogdana Mandića da je kao mlad svećenik, redovnik, nakon svećeničkog ređenja imao osobnu želju i plan vratiti se u rodni kraj i raditi na zbližavanju katolika i pravoslavnih vjernika. Danas bismo rekli da ga je privlačio pastoralni plan ekumenizma. Bio je ekumenist u duši i intelektu prije ekumenizma. Ekumenizam kao svojevrsni pokret nastao je tek nakon II. Vatikanskog koncila. I kao što to često biva, naša volja i plan se ne uklapa i poklapa sa Božjim planom. Mi maštamo, sanjarimo planiramo svoje ciljeve i planove, a Bog nas priprema za nešto drugo. Ima neki drugi plan s nama.

Odluka redovničkih poglavara L.B. Mandića

Redovnička odluka poglavara sv. L.B. Mandića bila je suprotna potajnim željama koje je u sebi nosio sv. Leopold. Redovnici u zajedništvu sa mjesnim biskupom daju dekrete svećenicima. Dakako da mjesni biskup obično potvrđuje odluke redovničkih poglavara kada je u pitanju pastoralno djelovanje redovnika. Jedni postaju župnici, drugi kapelani, neki poglavari samostanskih zajednica – gvardijani. Ti dekreti su privremeni, na nekoliko godina, ili u dva, ili tri mandata po četiri godine. Prema životopisu sv. Leopolda Bogdana Mandića, vidljivo je da to pravilo nije bilo u njegovom slučaju. On nije bio župnik, gvardijan, ili neka „faca“ od vlasti ni u jednom samostanu. Kod redovnika je rijetkost da netko ostane u jednom samostanu, u istoj funkciji desetljećima. Sv. L. B. Mandić je bio izuzetak od tog pravila. Godinama je bio u istom poslanju, u istom mjestu, u istom samostanu, i istoj ispovjedaonici.

Prihvaćanje žrtve i Božjeg plana

Možemo si zamisliti kako je sv. L.B. Mandiću „pala odluka“, želja, dekret poglavara da bude u Padovi ispovjednik, a želio se vratiti u svoje krajeve sa ciljem pastoralnog rada na zbližavanju katolika i pravoslavnih. Ja želim jedno, a poglavari sasvim drugo. Bog sa mnom planira nešto drugo preko odluke poglavara. U toj poziciji sv. L. B. Mandić je morao „odustati od svoga plana“. To je vjerojatno bila velika žrtva u osobnosti sveca. Ali sveti ljudi u takvim trenucima ne mrmljaju, ne bune se, ne protestiraju. Oni ostaju razumni i mudri. Tako je bilo i sa sv. L.B. Mandićem. Ispovjedaonicu i ispovijedanje prihvaća kao žrtvu. Ali ne kao nesnosnu žrtvu, žrtvu koja bi parala duhovno njegovu nutrinu, bacila ga u nezadovoljstvo, potištenost. Službu ispovjednika i ispovijedanje prihvaća kao svojevrsno žrtvovanje za one koji bi se trebali zbližavati zbog različitosti i sličnosti. Mislio je dakako na pravoslavne i katolike u njegovom rodnom kraju. Dan za danom, žrtvu za žrtvom namijenio je Bogu za njih. A Bog mu je nakon prihvaćanja njegove i redovničke volje danomice davao velike milosti i darove. Žrtvovanje sv. L. B. Mandića rađalo je duhovnim plodovima. Ispovjedaonica i ispovijedanje kao nešto neplanirano postalo je mjesto osobnog posvećenja. Služeći Bogu i onima koji su se ispovijedali zadobio je mnoge darove. Pogotovo veliku osobnu poniznost i milosrđe. Kažu da pokornicima nije davao veliku pokoru. Bio je blagi ispovjednik. Postao je izuzetno skroman, jednostavan, ponizan redovnik. Do te mjere, da u hladnoj ispovjedaonici nije želio imati čak ni neku grijalicu u hladnim danima.

Bog se proslavljao i proslavlja preko njegovog životnog lika i osobnosti

Već za života sv. L. B. Mandić je postao duhovno utočište mnogima u njihovim životnim mukama. To je bilo popraćeno sa čudima vezanim uz njega. Sv. L. B. Mandić je bio svojevrsni prorok. Predvidio je strašno ratno razaranje Padove u drugom svjetskom ratu. Bog se i u tom ratu čudesno proslavio. Razorena je padovanska crkva, ali ne i ispovjedaonica u kojoj je ispovijedao svetac. Zar se Bog nije proslavio i do dandanas neraspadnutog tijela sv. L. B. Mandića? Proslavlja se po mnogima koji se mole i zagovaraju sv. L. B. Mandiću. To je pokazatelj da je Bog uz one koji su sveti. Neki bi rekli da je u ratu slučajno ostala nerazorena Leopoldova ispovjedaonica. Kod Boga nema slučaja, slučajno. Sve što se dogodilo je Božji plan. Plan koji je ponekad teško shvatiti, ali na kraju rađa velikim plodovima.

Naš odnos prema žrtvi, muci, „čudnim Božjim planovima“

Mi mrmljamo, kud je baš mene zapala ta služba? Kud baš meni Bog daje tu žrtvu? Ja neću imati snage nositi se sa tim teškoćama. Postajemo frustrirani, potišteni, nezadovoljni. Ja sam ipak zaslužio lakši život sa manje žrtve i teškoća. To je tako u startu naših muka. Tada nam često nije u svijesti prisutan duhovni pristup poteškoćama starozavjetnog Joba. On je rekao rečenicu „Bog dao, Bog uzeo“. Ljudski govoreći Bog nam nešto uzme, naš plan, našu želju, našu sigurnost, a onda nam u svojoj volji i dobroti podari nešto sasvim drugo. U trenutku kada nam nešto uzima, oduzima, trebalo bi ostati strpljiv i ustrajan. Prema onoj uzrečici: „Ako nam Bog na jednoj strani zatvori vrata, ma drugoj nam otvara prozor.“ To je realnost života svakog vjernika. Bog nas ljubi, želi da budemo sretni. Želi da se ostvaruje njegova volja i plan sa nama. Nitko od nas nije rođen, i ne živi igrom slučaja. Svi mi imamo svoju narav, svoju originalnost, darove, talente, koje Bog želi da razvijamo. Ne samo na svoju osobnu korist, nego na dobrobit više ljudi: obitelji, župe, domovine, Katoličke crkve.

Žarka molitva Isusu za oslobođenje i ozdravljenje

O vječno živi Isuse, evo me pred Tobom. Vjerujem u Tebe i ljubim Te iznad svega! Vjerujem da me čuješ, da me primaš ovakva kakav jesam i da me želiš i hoćeš ozdraviti. Znam da mi jedino Ti možeš pomoći. Imaj samilosti prema meni! Smiluj mi se! Pogledaj sve moje rane i sve što me opterećuje i ozdravi me! Reci samo jednu riječ i ozdravit će duša moja, tijelo moje, psiha moja! Isuse, žarko Te molim, dođi sada u moje srce i kraljuj u njemu kao moj jedini Spasitelj i Otkupitelj! Usrdno Te molim, dođi u moj život i oslobodi me od svih životnih ovisnosti! Dođi, Isuse, i imaj samilosti sa mnom grješnikom i budi mi milosrdan. Operi me u svojoj Presvetoj Krvi i oslobodi od mojih grijeha! Sakrij me u svoje svete rane! Budi moja snaga i jakost! Vodi me sigurnim putem spasenja! Milosrdni Isuse! Predajem ti potpuno svoj život: prošlost, sadašnjost i budućnost. Uzmi, Gospodine, sve što imam, kako bih mogao Tebi posve pripadati. Uzmi sve moje slabosti i daj da iskusim spasenje i oslobođenje! Od ovoga trenutka budi ti gospodar i spasitelj moga života zauvijek! Predajem se Tebi posve, da se volja Očeva na meni ispuni! Spreman sam na sve što Bog od mene hoće i želi! Učvrsti me u vjeri! Izlij svoga Duha na mene i na sve one za koje Te molim. Vodi me putem koji mi je providnost dodijelila. Učini me spremnim ovoga trenutka učiniti sve što od mene Otac nebeski očekuje! Budi hvaljen i slavljen, Isuse, u svima koji Ti se predaju. Proslavi ime svoga Oca u svakome od nas! Sve nas spasi! Amen

Vladimir Trkmić/Hrvatsko nebo