Zdravko Gavran: Herceg-bosanski Hrvati pred opasnošću da budu (definitivno) „nasukani“

Vrijeme:4 min, 45 sec

 

Sve u svemu, izgledno je sljedeće: Republika Srpska skupa sa Srbijom naglo se počinje opet odmicati od Zapada i priklanjati političkom Istoku, Rusiji i Kini. Sve su veći izgledi da od BiH – u ne dugom roku, a po odnosima političkih snaga uskoro – faktično ostane samo „Federacija BiH“, i sama nefunkcionalna. U njoj pak Bošnjaci, neovisno o tomu u koje su i kakve stranke raspoređeni, nastoje sve otvorenije vratiti stvari na početak i poništiti, dapače: izokrenuti, za Hrvate kratkoročno pozitivne učinke Schmidtovih odluka od 2. listopada. Srbi jačaju Republiku Srpsku kao vlastitu tvrđavu. Bošnjaci gledaju preuzeti svu vlast u ostatku „zajedničke“ države. Herceg-bosanskim Hrvatima „najednom“ je zaprijetila opasnost da, unatoč svem Čovićevu poslovičnom optimizmu i svoj pozitivnoj „potpori“ iz Washingtona i onoj iz Zagrebu, – ostanu na suhom. Da budu (definitivno) „nasukani“.

Christian Schmidt pojasnio je 2. listopada svoju odluku

„Schmidtov model“ pospješenoga trojnog konstituiranja vlasti u BiH i u Federaciji BiH na temelju njegovih odluka od 2. listopada 2022. susreće se ovih dana s vrlo ozbiljnim i dramatičnim kušnjama. I nedavno uspješno formirana savezna koalicijska vlast i vlada Federacije BiH u pokušaju formiranja, na kocki su. I čitava država BiH suočena je ponovno s pitanjem ako ne doslovce svoje održivosti i svoga opstanka, a ono svakako s nemogućnošću međusobnog usklađivanja stajališta i interesa i nadležnosti između Sarajeva i Banje Luke.

Zloslutan i zlokoban povratak dijela „građanskih“ stranaka na pozicije SDA-e

Na saveznoj razini na provjeri je ostanak sadašnje, jedva većinske koalicije, koja bi bez Dodikove stranke prestala biti većinskom – i time bi čitava dosad dosegnuta „arhitektura“ izvršne vlasti – pala u vodu. U Federaciji na provjeri je i postupak predlaganja i postupak prihvaćanje predsjednika vlade u obama domovima, ne samo u gornjem. Dio stranaka „građanskog bloka“ odmetnuo se i stao praktički na stranu SDA-e. Čitav proces ne će se na tomu zaustaviti.

Taj povratak dijela „građanskih“ odnosno „lijevih“ stranaka nije samo taktički opasan, on je i zloslutan, i zlokoban. Traži se promjena ustava u smjeru više „građanske“ države, gdje bi se dugoročno ukinulo pravo veta u ime „vitalnog nacionalnog interesa“. A to znači da bi u nekoj sutrašnjoj situaciji Hrvati bili snagom brojnosti većinskih Bošnjaka (i ostalih) zgoljno „otplavljeni“, tj. prestali bi biti u pravom smislu konstitutivnima. Ne bi ih se ništa moralo pitati. Formalno bi doduše takvima prestali biti i srbski i bošnjački klubovi zastupnika. No Srbi ionako imaju Republiku Srpsku kao svoju bazu. A sami Bošnjaci u „građanskoj“ bi situaciji snagom broja zastupnika svojih i „građanskih“ (unitarističkih, dijelom tradicionalno protuhrvatskih više nego protusrbskih) stranaka mogli lako prevladati i nad Srbima i nad Hrvatima u donjim domovima. A gornji domovi – kao kakvi-takvi jamci zaštite vitalnog nacionalnog interesa svakoga od triju konstitutivnih naroda – više ionako ne bi bili bitni.

Glavnina i težina novonastalog problema izražena je u komentaru Zorana Krešića od 18. travnja:

Zoran Krešić: Schmidtov izbor – slom Hrvata ili SDA

Srbski protuudarac Sarajevu iz Banje Luke

Jaki udarci saveznoj koaliciji i ukupnim političkim odnosima u BiH, pa i samom opstanku BiH, dolaze pak iz Banje (tj. Bajne) Luke. Dodik, koji je na vlast došao kao antipod Karadžićevoj stranci i secesionističkoj politici, inzistira u petak, 21. travnja uz punu potporu ne samo svog SNSD-a , nego i (nekoć Karadžićeva) SDS-a na pravu Republike Srpske na državnu imovinu. Dan prije toga isticao je da će se boriti za „samostalnost“ Republike Srpske „u okviru BiH“. Ide se u iznesenih stajalištima na jačanje granice između RS-a i „ostatka“ BiH, ide se na sve veće razdjeljivanje ovlasti i nadležnosti, ide se u smjeru faktično što veće samostalnosti RS-a. I vjerojatno se ovaj put od tog puta ne će odustati. Neka je nova srbska odlučnost vidljiva. O čemu je sve riječ, vidi se iz izvješća o sastanku održanom u Banjoj Luci u petak, 21. travnja.

https://www.slobodnaevropa.org/a/stranke-dodikov-dokument-samostalnost-rs-u-bih/32372391.html

Iznenadni udarac SAD-u i Zapadu iz Beograda

Treći moment jest najnovije zaoštravanja i negativna kampanja vlasti u Srbiji prema zapadnim silama, a (navodno) u prvom redu zbog Kosova. I tu se čuju mnogo tvrđi tonovi nego dosad, i iz Vučićevih i iz Dačićevih usta. Poruka glasi: Svaka čast vama Amerikanci i Europljani, ali mi smo vašim ponašanjima glede Kosova razočarani, europske su integracije ionako na jako dugom štapu, i nama ne pada na pamet udovoljiti vašim zahtjevima da sankcioniramo Rusiju ili da ne jačamo suradnju s Kinom ili, općenito, da plešemo kako vi svirate.

Najnoviji kurs, uoči još jednog sastanka Vučić-Kurti, 2. svibnja u Bruxellesu, od kojega nije realno ama baš ništa novo ni pozitivno očekivati, najbolje se vidi po najnovijim izjavama Ivice Dačića, srbijanskog ministra vanjskih poslova:

https://www.politika.rs/sr/clanak/549096/srbija-kosmet-zso-dacic

Srbi jačaju Republiku Srpsku kao vlastitu tvrđavu, a Bošnjaci gledaju preuzeti svu vlast u ostatku „zajedničke“ države

Sve u svemu, izgledno je sljedeće: Republika Srpska skupa sa Srbijom naglo se počinje opet odmicati od Zapada i priklanjati političkom Istoku, Rusiji i Kini. Sve su veći izgledi da od BiH – u ne dugom roku, a po odnosima političkih snaga uskoro – faktično ostane samo „Federacija BiH“, i sama nefunkcionalna. U njoj pak Bošnjaci, neovisno o tomu u koje su i kakve stranke raspoređeni, nastoje sve otvorenije vratiti stvari na početak i poništiti, dapače: izokrenuti, za Hrvate kratkoročno pozitivne učinke Schmidtovih odluka od 2. listopada. Srbi jačaju Republiku Srpsku kao vlastitu tvrđavu. Bošnjaci gledaju preuzeti svu vlast u ostatku „zajedničke“ države. Herceg-bosanskim Hrvatima „najednom“ je zaprijetila opasnost da, unatoč svem Čovićevu poslovičnom optimizmu i svoj pozitivnoj „potpori“ iz Washingtona i onoj iz Zagrebu, – ostanu na suhom. Da budu (definitivno) „nasukani“.

 

Zdravko Gavran, Hrvatsko nebo