Pakistan naručio prve količine ruske nafte. Tko dobiva, a tko gubi u globalnom energetskom kaosu?

Ono o čemu se nerado govori je da Rusija izvozi svoje naftne derivate i u zemlje za koje se to nikad ne bi reklo – Saudijsku Arabiju i UAE koje su i same veliki proizvođači nafte. Naime, one ruske derivate dobivaju po nižim cijenama, dok svoje – skuplje, prodaju na europskom tržištu koje se ruskih derivata dragovoljno odreklo

Nastavljaju se dinamični globalni energetski procesi, koje najviše karakteriziraju nestabilnost i potpuno poremećeni opskrbni putovi ključnih energenata – prije svega nafte i prirodnog plina, kao i njihove cjenovne manipulacije i „lov u mutnom“ od strane onih igrača koji su u tome tradicionalno vješti, ali i mnogih koji to upravo postaju i na čemu itekako zarađuju.

Ruska vojna intervencija u Ukrajini „okrenula je svijet naglavce“, a njene konačne posljedice još dugo neće biti vidljive iako se konture budućih globalnih odnosa i omjera snaga ključnih igrača sve snažnije uočavaju.

O tome nedvojbeno svjedoči i najnovija vijest energetskog karaktera.

Pakistan je dao prvu narudžbu za isporuku nafte iz Rusije, kazao je ministar energetike te zemlje Musadik Malik u izjavi za britanski Reuters.

Precizirao je kako se radi o nafti, a ne naftnim derivatima i da se prve količine očekuju u svibnju – u pakistanskoj luci Karachi.

Ako prvi dogovor prođe glatko, onda Pakistan očekuje da će od Rusije dobivati 100.000 barela dnevno (bpd) – kazao je Malik.

Pakistan je prošle godine uvozio 154 tisuće barela nafte dnevno, pa bi ulazak ruske nafte na tržište te zemlje mogao naštetiti interesima bliskoistočnih dobavljača, uključujući Saudijsku Arabiju i UAE, smatra Reuters.

Prema ministrovim riječima, prva ruska nafta stići će u rafineriju Limited (PRL), potom u Pak-Arab Refinery Limited (PARCO) i druge rafinerije.

Prethodno je ruska strana bila razočarana načinom na koji su pakistanske vlasti organizirale rad na preuzimanju ruske nafte, usprkos svim izjavama koje su davali u svezi tog posla, izvijestili su pakistanski mediji.

“Rusija je bila iznimno uzrujana kada se pokazalo da Pakistan nije ni započeo proces uvoza prvog tereta ruske nafte”, – izvijestio je pakistanski The Express Tribune krajem ožujka pozivajući se na izvore. Naime, Islamabad je obećao osnovati posebnu tvrtku, ali je nije ni registrirao.

“Pakistan je pristao uvesti jednu pošiljku u travnju, ali zbog kašnjenja u instaliranju pogona, prva se pošiljka očekuje već u svibnju”, izvijestio je ovaj pakistanski medij. Kako dalje navodi, pregovori o cijeni nafte bili su teški, a središnje banke dviju zemalja razgovarale su o nagodbama u ruskim rubljama, kineskim juanima i dirhamima UAE.

Velika energetska kriza teško je pogodila ionako siromašni Pakistan koji nastoji kupovati energente po što nižim cijenama.

Kako navode ruski mediji, tijekom rada međuvladine komisije Rusije i Pakistana krajem siječnja, strane su postigle načelne dogovore o opskrbi naftom i naftnim derivatima te planiraju pripremiti sporazum o opskrbi naftom do kraja ožujka, gdje će se riješiti pitanja logistike, osiguranje, plaćanje i količine zaliha.

„Divlji zapad“

Rusija ubrzano diversificira glavni smjer izvoza svoje nafte nakon uvođenja zapadnih sankcija i odbijanja EU-a i SAD-a da uvoze rusku naftu i naftne derivate. Moskva je glavninu izvoza već prebacila iz ranije ključnog – europskog smjera na tržišta Azije, prije svega u Indiju i Kinu. Ono o čemu se nerado govori je da Rusija izvozi svoje naftne derivate i u zemlje za koje se to nikada ne bi reklo – Saudijsku Arabiju i UAE koje su i same veliki proizvođači nafte. Naime, one ruske derivate dobivaju po nižim cijenama, dok svoje – skuplje, prodaju na europskom tržištu koje se ruskih naftnih derivata dragovoljno odreklo.

Sve ovo ukazuje na energetski „divlji zapad“ koji je nastao nakon proturuskih sankcija i embarga na uvoz ruske nafte od strane G7 i njihovog postavljanja gornje granične cijene za istu na 60 dolara za barel.

Međutim, ruska je nafta sredinom travnja po prvi put probila tu granicu (sada se barel osnovne ruske nafte Urals, koja je jeftinija od one koja se proizvodi na ruskom Dalekom istoku, navodno kreće oko 62 dolara), nedugo nakon što su članice formata OPEC+ objavile kako će smanjiti svoju proizvodnju za cca 2 milijuna barela dnevno zbog čega je odmah porasla cijena ključne naftne sorte Brent na 85 dolara.

To pak zabrinjava Bidenovu administraciju koja se već mjesecima bori protiv visoke inflacije u SAD-u, pa joj rast cijena nafte nikako ne ide u prilog. Protiv toga se borila svim raspoloživim političkim sredstvima ali i plasiranjem nafte na tržište iz američkih strateških rezervi koje su zbog toga opasno smanjene.

EU najveći gubitnik

Međutim, pravi i najveći gubitnik pokrenutog globalnog energetskog rata (ako isključimo najsiromašnije zemlje svijeta) definitivno je Europska unija koju potresa visoka inflacija, ubrzana deindustrijalizacija (prije svega u Njemačkoj ali i ne samo tamo) i odljev investicija u SAD, ali i vrlo skupi energenti – prije svega ukapljeni plin (LNG) iz SAD-a. Američki izvoz LNG-ja u EU prošle godine višestruko je porastao – do razine od čak 48 milijardi m3 (za usporedbu, prije ukrajinskog rata i velike krize u odnosima s Rusijom iznosio je oko 17 mlrd. m3).

Nitko ne želi u položaj Njemačke

Osim toga Uniju sve više potresaju i unutarnji sukobi po pitanju nastavka sektorskih sankcija protiv ruskog gospodarstva, pa je tako britanski The Financial Times upravo objavio vijest o sankcijskom zamoru EU i odustajanju od budućih sektorskih sankcija protiv RF, o čemu će se u Bruxellesu razgovarati već sutra. Naime, Mađarska, Francuska i Italija protive se sankcijama protiv ruskog nuklearnog sektora koje pak želi uvesti Njemačka.

Ništa čudno. Berlin je upravo zatvorio svoje dvije posljednje nuklearke, a Francuska čini upravo suprotno, ndok je Mađarska već ranije potpisala ugovor s ruskim državnim koncernom Rosatom o izgradnji novog bloka svoje jedine atomske centrale Pakšu koju je ta ruska tvrtka i izgradila. Sankcije protiv Rosatoma Budimpeštu bi stavile u krajnje neugodan položaj, tim više što se globalnoj (time i europskoj) energetskoj krizi ne nazire kraj.

Vlada u Budimpešti se po pitanju energetske sigurnosti i stabilnosti ni pod koju cijenu ne želi dovesti u položaj Njemačke. Uostalom, to malo koja od zemalja Unije danas želi.

geopolitika.news/ https://www.geopolitika.news/ /Hrvatsko nebo