Vladimir Trkmić: Sveti Rupert – biskup i evangelizator Bavarske i Salzburga

Kratki životopis svetog Ruperta

Živio je na prijelazu iz 7. u 8. stoljeće. Potječe iz jedne plemićke franačke obitelji. Djelovao je u Wormsu, potom je prešao u Bavarsku gdje je želio pomoći kršćanima u materijalnom i duhovnom pogledu. Stekao je povjerenje bavarskog kneza te je kao opat i biskup dobio posjede oko Salzburga. Tamo je sagradio samostan i crkvu sv. Petra u kojoj je bio opat, koji će kasnije postati središte širenja i utvrđivanja katoličke vjere na području Bavarske i pokrajine Salzburg. Bio je opat, redovnik i biskup sve do svoje smrti 718. godine. Zaštitnik je grada, pokrajine, i nadbiskupije Salzburg.

Jačanje katoličke vjere u Bavarskoj i Salzburgu

Od kasnog 7. stoljeća postojali su golemi napori i htijenje da se organizira i ojača katoličanstvo u Bavarskom Vojvodstvu. Te napore evangelizacije je započeo Emmeram. A nešto kasnije pojavio se Rupert, još jedan franački navjestitelj vjere početkom 8. stoljeća. Sv. Rupert je neraskidivo vezan za ranu bavarsku povijest i usko je misijski povezan sa Salzburgom, te tako područje zapadno od grada još uvijek nosi njegovo ime kao Rupertiwinkel. Prethodno je bio biskup u Wormsu , i vjerojatno je potjecao iz rajnsko-franačkog područja. Oko 700. godine došao je na poziv vojvode Theodosa na bavarski vojvodski dvor u Regensburgu i tamo susreo poznata lica. Kneževa žena Folchaid bila je rođakinja biskupa Ruperta poznatog misionara, redovnika i opata. Vojvoda Theodos već je nagovorio Emmerama na misionarsko poslanstvo u Bavarskoj. Poziv sv. Rupertu besprijekorno se uklapio u ovaj crkveno-politički program jačanja Bavarske. Sv. Rupert je najprije misijski djelovao u glavnom gradu Regensburgu, gdje se posvetio vjerskoj pouci kneza prije nego što je dobio punomoć za misije i crkveno-političko ustrojstvo Katoličke crkve diljem vojvodstva Bavarske. Nakon neuspješnih pokušaja avarske misije, Rupert se okrenuo jačanju kršćanstva u vojvodstvu i Salzburgu. Rimski luvavum, služio mu je kao mjesto evangelizacijskog poslanja. Iuvavum, današnji Salzburg je smješten na jugoistoku tadašnjeg vojvodstva. Da bi sv. Rupert mogao što bolje ispuniti misionarsko poslanje, dobio je bogate donacije od strane vojvode i kneževa sina u regiji oko Salzburga. Regija je tada bila poznata po proizvodnji soli u obližnjem Reichenhallu, koja je bila od središnje gospodarske važnosti za vojvodstvo. Sv. Rupert je također bio uključen u sve spomenuto. Svetac je reformirao preustrojio i organizirao kršćanski život na salzburškom području, na granici s Avarima, i stvorio temelje za kasnije osnivanje biskupije od strane Bonifacija. Prema životopisu, Rupert je obnovio postojeći samostan svetog Petra u Salzburgu, gdje su bile sačuvane ne samo rimske građevine, već i romanički život. Ponovno je utemeljio ženski samostan Nonnberg, a svoju nećakinju Erintrud postavio je za prvu poglavaricu. Osim kneževske obitelji, sv. Rupertu je veliku pomoć i podršku pružalo i lokalno plemstvo, poput Albina, vjerojatno iz rimske obitelji koja je preživjela vremena političkih previranja, i bila još je jedan pokazatelj kontinuiteta od kasne antike do ranog srednjeg vijeka u pokrajini Salzburg. Na Rupertov poticaj sagrađena je crkva sv. Petra, preteča današnje katedrale. Pred kraj svog života, sv. Rupert se povukao u svoju domovinu, gdje je umro u Wormsu 27. ožujka 715. godine. Tek je njegov kasniji nasljednik Vergilije postavio prave temelje štovanja sv. Ruperta salzburškog biskupa i utemeljitelja biskupije. 774. godine prenešene su kosti sv. Ruperta iz Wormsa u Salzburg, na mjesto njegovog snažnog misijskog djelovanja. Prva Rupertova biografija nastala je u drugoj polovici 8. stoljeća,  i to opet na Vergilijev poticaj.

Važnost misijskog djelovanja sv. Ruperta je u kontekstu vrednovanja rane povijesti Bavarske, i leži u jačanju katoličanstva kojemu je težio, te u osnivanju duhovnog grada Salzburga, koje je kasnije kulminiralo realizacijom salzburške biskupije.

Pjesma za blagdan svetih Ruperta i Virgilija – Melodija: Gotteslob 478 (Kuća puna slave gleda)

Pjesma slavljenja zvoni,
sveti biskupski par,

koji bijahu nekoć pastiri i učitelji ovdje u našoj dolini :
Pjevajte hvalu, i hvalu
Bogu, koji vas je uzdigao
na salzburški biskupski tron,
a nas učinio svojim zaštitnicima.

Sveti Rupert je naviještao
evanđelje,
osnovao biskupiju
kao utočište kršćanstva.
Božja riječ i snaga
naš je štit u tamnoj noći
i naše svjetlo
dok ne svane Kristov dan.

Sveti Vergilije je iznio pouku
vjere u daljini;
da treba obnovitii zemlju,
bila je njegova zapovijed od Gospodina.
Čuvaj Duha Božjega,
koji pokazuje put nama,
ljudima na hodočašću,
koji se okupljamo oko križa.

Običaji i štovanje sv. Ruperta

U početku je sv. Rupert čašćen kao lokalni svetac, a snažniji kult štovanja kao sveca započeo je tek prijenosom njegovih kostiju iz Wormsa u Salzburg 774. godine. Umjetnici sv. Ruperta prikazuju u biskupskom ornamentu, odjeći, sa soljenkom (posudom soli) kao simbolom. Smatraju ga svecem, zaštitnikom grada Salzburga, a također je i dijecezanski zaštitnik nadbiskupije Salzburga i Graz-Seckaua. Rudari soli u njemu vide svog zaštitnika. Dok se sveca isprva slavilo na godišnjicu njegove smrti, sada se slavi na dan prijenosa kostiju iz Wormsa u Salzburg. A u općem kalendariju Katoličke crkve njegov spomendan je ostao 27. ožujka.

Crkve i mjesta posvećena sv. Rupertu

Sveti Rupert kao svetac vrlo malo je poznat u našim hrvatskim krajevima. To je razumljivo, jer je područje njegovog misijskog djelovanja bila Bavarska koja je u ono vrijeme obuhvaćala veći dio teritorija nego  li danas. Tada je u sastavu Bavarske bio i dio današnje Austrije. Njemu je posvećen veliki broj crkava i kapela u Bavarskoj i Austriji. I ne samo kod njih. U susjednoj Sloveniji sv. Rupertu je posvećeno mjesto i župa pod imenom Šentrupert. I niz od desetak župa u Sloveniji je posvećen sv. Rupertu.

Grof Herman II. Celjski imao je velike planove sa mjestom Šentrupert

Župna crkva sv. Ruperta, po čijem je zaštitniku je nazvano mjesto u Mirnskoj dolini, proslavila je 2020. god. 500 godina izgradnje i posvete crkve. Tim povodom izdana je opsežna znanstvena monografija. Šentruperška crkva jedan je od najznačajnijih primjera gotičke arhitekture u srednjoj Europi. Kada se posjetitelj približi Šentrupertu u Dolenjskom, izdaleka ga pozdravi visoki zvonik crkve, neobično moćan za tako malo mjesto. Kada je grof Herman II. Celjski, najvažniji i najutjecajniji mecena u povijesti slovenskih zemalja, prije više od pola tisućljeća naredio izgradnju ove moćne gotičke građevine, vjerojatno je očekivao da će oko nje nastati veliki grad. To se nije dogodilo, te mjesto danas ima manje od 400 duša. No možda su upravo zato mještani tim više ponosni na bogatu povijest župne crkve.

Šentruperška župna crkva među najizvrsnijima

U povodu visokog jubileja 500 obljetnice autori Miha Šimac, Julijana Visočnik i Robert Peskar saželi su nova saznanja i istraživanja povijesti umjetnosti u posljednjih petnaestak godina u znanstvenoj monografiji na 320 stranica, s više od 150 fotografija. Djelo, koje je nastajalo deset godina, izdalo je Slovensko konzervatorsko društvo u suradnji sa župom i općinom te uz potporu mnogih pojedinaca, tvrtki i Ministarstva kulture. Kako ističu autori, riječ je doista o znanstvenoj monografiji, ali je napisana tako da bude razumljiva široj publici. Glavni urednik monografije, povjesničar umjetnosti i konzervator Robert Peskar napisao je u jednoj od publikacija o kulturnim i prirodnim spomenicima Slovenije: „Ako je dolina Krke poznata kao dolina dvoraca, Mirnska dolina je poznata kao dolina crkava. Danas je poznata po svojim srednjovjekovnim crkvama, posebice gotičkim, među kojima najizvrsnije mjesto zauzima župna crkva u Šentrupertu.” Prema njegovim riječima, crkva u Šentrupertu imala je snažan utjecaj na razvoj kasnogotičke arhitekture u širem smislu.

Graditelji inspirirani bečkom katedralom

Počeci Šentruperške crkve, a posebno župne crkve sežu u razdoblje između 1044. i 1072. godine. Današnja crkva rezultat je najmanje triju graditeljskih faza u 15. stoljeću. Najstariji su prezbiterij s istočnim zidom lađe i donjom polovicom zvonika, izgrađeni u prvoj četvrtini 15. stoljeća. „Ova prva faza gradnje koju je naredio Herman II. Celjski, izvela je skupina klesara koji su prije toga izgradili hodočasničku crkvu na Ptujskoj Gori. Ova činjenica objašnjava pojavu nekih europskih građevinskih oblika, primjerice svoda prezbiterija i svoda u sakristiji, koji je jedini sačuvani takve vrste u Sloveniji, a potječe iz praških i bečkih katedralnih radionica. Dosta detalja na zgradi inspirirano je bečkom katedralom“. Zvonik je dovršen sredinom 15. stoljeća. Za lađu se tvrdi da je izgrađena 1497. godine, a za svod u narednim godinama. Završetak srednjovjekovnog razvoja građevine crkve, koja je zbog turskih provala bila opasana zidinama i pretvorena u logor, a donji dijelovi prozora u streljačke redove. Svečana posveta crkve i njezinih oltara bila je 14. listopada 1520. godine. Crkva je svoju najveću obnovu doživjela 1856. U crkvi se nalazi i grobnica narodno priznate, poznate i napredne obitelji Barbo koja je značajno obilježila povijest današnje slovenske pokrajine Dolenjske.

Hrvatsko nebo