Povodom silnih pohvala papi Franji od „progresivaca“ i masovnih medija: Katolici i nepravde u Crkvi
Vrijeme:4 min, 8 sec
Crkva će se oporaviti, unatoč ovim turbulencijama koje su stvarne i ostavljaju iza sebe teške posljedice. I Stepinac će biti kanoniziran. I Hrvati u Bosni i Hercegovini kad-tad će biti ondje gdje trebaju biti. Vjerujmo!
Povodom 10. obljetnice pontifikata pape Franje, progresivni, ali i karijeristički dio crkvene hijerarhije zasuo ga je tolikim hvalospjevima da je možda i njemu samomu bilo neugodno. Isto su učinili i masovni mediji, koji su panegirički pisali i govorili o njemu i o njegovom pontifikatu perfidno ga postavljajući kao kontrast njegovim prethodnicima – svetom Ivanu Pavlu II. i nedavno preminulom Benediktu XVI. Samo je nedostajalo da ga zajednički proglase svetim još za života. „Santo subito!“ (Odmah svetac).
I jedni i drugi ističu da je u Crkvu donio novu energiju i novo usmjerenje, ističući milosrđe, suosjećanje, brigu za obespravljene i siromašne; sinodu kojom želi izgraditi Crkvu Drugog vatikanskog sabora; pomaganje Europi da ponovno otkrije Isusa i Crkvu; otvaranje Crkve svijetu; izgradnju mostova između religija; povijesne geopolitičke intervencije; istragu financija Vatikanske banke; “inkluzivnost”, odnosno slamanje tradicionalnih vjernika kako bi “svi” bili uključeni; kritiku kapitalizma; zalaganje za ukidanje zakona koji kriminaliziraju homoseksualnost i za reviziju celibata i ulogu žene; isticanje važnosti ekologizma; itd., itd.
Nije se od njih mogla čuti nijedna, makar konstruktivna, kritika. Nitko od njih nije se osvrnuo na njegovo ubrzano instaliranje „progresivaca“ u samom Vatikanu, ali i po cijelomu svijetu. Među njima i onih koji se zauzimaju za pobačaj i eutanaziju, onih koji nisu katolici (rabini, šintoisti, muslimani i anglikanci, socijalisti, komunisti i općenito branitelji svega onoga što ide protiv kršćanskih vrijednosti).
A mi obični vjernici vidjeli smo i neke druge stvari: rekao i nije rekao; tvrdio i ispravio se; napravio da drugi kažu ono što on želi reći; otvorio pa zatvorio; prihvatio pa osudio; rekao pa porekao; pokazao nesnošljivost prema onima koji se drže crkvenih dogmi i doktrine, a snošljivost prema avanturistima, inovatorima i netolerantnima; ignorirao i prešućivao baštinu njegovih dvaju prethodnika; prakticirao nekakav pokusni pastoral bez ravnanja prema doktrini (koja se usput rečeno reinterpretira i proglašava prozelitizmom ili ideologijom, s mišlju da je socijalni nauk Crkve prevladan). Sve je to zaprepastilo i zbunilo vjernike, a nije pretjerano reći i da je razbilo crkveno jedinstvo.
A mi Hrvati posebno pamtimo da kada je posjetio Bosnu i Hercegovinu nije spomenuo neravnopravan položaj Hrvata, kojih se broj prepolovio, a oni su golemom većinom katolici. Pamtimo i odgađanje kanonizacije blaženog Alojzija Stepinca. Papa Franjo rekao je: „On je bio krjepostan čovjek, zato ga je Crkva proglasila blaženim. Vjernici mu se mogu moliti. Ali u jednom trenutku procesa došlo se do nerazjašnjenih točaka koje se tiču povijesti. I ja, koji moram potpisati kanonizaciju – to je, naime, moja zadaća – moleći, razmišljajući i tražeći savjet, uvidio sam da moram zamoliti za pomoć srpskoga patrijarha Irineja, koji je veliki patrijarh. I Irinej mi je pomogao. Zajedno smo osnovali povijesnu komisiju: jedina stvar koja zanima i njega i mene je ne pogriješiti, zanima nas istina. Ne pogriješiti.“ I to nakon što ga je Pio XII. imenovao kardinalom, Ivan XXIII. i Pavao VI. istaknuli više puta njegov život i djelo, Ivan Pavao II. proglasio blaženikom, a Benedikt XVI molio se na njegovu grobu. I nakon što je čitav prethodni proces kanonizacije zaključen.
Pomoćni zagrebački biskup Ivan Šaško u svojoj homiliji na misi koju je predvodio na Papin dan na sam dan desete obljetnice pontifikata pape Franje „u Bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca“, znajući koji su naši osjećaji prema toj nepravdi, rekao je: „Papin dan nije slavlje koje bi u središtu imalo jednu osobu, nego je u središtu Krist Gospodin, njegova Crkva i u njoj važna služba Petrova nasljednika. Ta pak služba uvijek sa sobom nosi snagu proroštva. Svaki papa u svome pontifikatu ističe pojedine naglaske koji su važni za život Crkve. Ovo nije poglavito dan propitivanja, nego osluškivanja. I ne treba se usredotočiti na pojedine izrijeke i događaje, da ne bismo previdjeli cjelinu. Nedvojbeno je da papa Franjo ističe znakove, svojim riječima i svojim djelima. Neki od njih imaju odliku proroštva, dok traži putove i otvara obzore. I on sam propituje, razlučuje svoje pristupe”. „I mi smo kao hrvatski vjernici pred određenim postupcima izazvani kušnjama nerazumijevanja, nesigurnosti, a možemo susresti i negodovanja pa i ljutnju vjernika. U svemu je važno gajiti pouzdanje u Gospodina i poniznost, moleći za svjetlo i snagu Duha u svakoj službi, a osobito papinskoj. Ako nešto treba i trpjeti, trpimo iz ljubavi. To je dobro za naš rast, ako ostanemo dovoljno ponizni. Jer taj stav pročišćuje, daje sjaj licu naše Crkve i u konačnici raduje!”
Crkva će se oporaviti, unatoč ovim turbulencijama koje su stvarne i ostavljaju iza sebe teške posljedice. I Stepinac će biti kanoniziran. I Hrvati u Bosni i Hercegovini kad tad će biti tamo gdje trebaju biti. Vjerujmo!
Povezano:
Z. Gavran: Papa Franjo razotkrio svoje preferencije, svoje isključivosti, a i svoje neznanje
M. O., Hrvatsko nebo
