Nova SPD-ova istočna politika
Vrijeme:4 min, 24 sec
Šef SPD-a Lars Klingbeil suočio se na turneji po istočnoj Europi sa skepsom tamošnjih zemalja prema Njemačkoj, ali i njihovim očekivanjima od Berlina. Njemački socijaldemokrati žele redefinirati svoju istočnu politiku. Lars Klingbeil je proteklih dana očigledno puno toga doživio na putovanju po zemljama istočne Europe. Na licu mu se moglo vidjeti što to znači putovati tom regijom kao šef njemačkih socijaldemokrata. Dvije noćne vožnje vlakom kroz Ukrajinu, maratonski program u Kijevu, sve je to iscrpilo stranačkog lidera SPD-a, kako je i on sam rekao u srijedu u Varšavi. Klingbeil, inače dvometraš, kazao je kako je bilo tijesno u vlaku, i da je na koncu morao spavati na podu. Ili barem pokušao zaspati.
Anegdote kijevskog putnika možda baš dobro simboliziraju cilj njegovog putovanja: SPD se ubuduće želi intenzivnije, s puno više energije i zanimanja, pozabaviti brigama i željama istočnoeuropskih država. Godinu dana nakon priznavanja ogromnih grešaka u politici prema Rusiji, stranački šef SPD-a želi sve popraviti. A prilagođavanje teškim uvjetima (kao na putovanju vlakom) mogla bi biti dobra vježba za ono što SPD očekuje.
„Zeitenwende” SPD-a
SPD je svoj skup u varšavskom muzeju Polin (Muzej povijesti poljskih Židova, nap. red.) po uzoru na govor kancelara Olafa Scholza kojim je prije godinu dana najavio zaokret njemačke vanjske i sigurnosne politike, nazvao „Zeitenwende konferencijom”. Klingbeil je tamo htio demonstrirati jedinstvo i razumijevanje sa svim zemljama koje kažu da su posebno izložene prijetnji od strane Rusije. U suradnji s predsjednicima socijaldemokratskih stranaka s istoka i sjevera Europe trebale bi se razviti vizije zajedničke buduće politike u kontekstu kontinuirane međunarodne krize. A to se prije svega tiče europske sigurnosne arhitekture.
Šef SPD-a u tom procesu želi surađivati sa susjednim zemljama kao ravnopravnim partnerima. Kada je prošle godine od dopredsjednice litvanskih socijaldemokrata čuo za strah Litvanaca od moguće ruske invazije, htio je, kako kaže, na to odgovoriti: „Ma dajte, to su gluposti, takvo nešto Putin nikada ne bi napravio.” U međuvremenu mu je, kako dodaje, postalo jasno da je taj refleks u odnosu prema susjedima Rusije bio – pogrešan.
“Tijekom mojih nastupnih posjeta na dužnosti stranačkog predsjednika prošle sam godine doživio koliko se u istočnoj Europi kritično gleda na njemačku politiku”, prisjeća se Klingbeil. A da se to ne bi pretvorilo u latentni anti-njemački kurs, mora se hitno bolje povezati s partnerima, smatra on: „Neću povjerenje zadobiti tako da držim neki pametan govor, već ću ga zadobiti ako budemo u stalnom dijalogu”, napominje šef SPD-a.
Na mlađima svijet ostaje…
Pritom bi ključan mogao biti razvoj koji je SPD već demonstrirao po pitanju obrambene politike: “Taj koncept SPD-ovog predsjednika je dosta jak i on podržava Ukrajinu”, pohvalio je njemačkog gosta šef poljskih socijaldemokrata Wlodzimiercz Czarzasty. “Danas uočavamo ispravnu procjenu Rusije i ispravnu procjenu prijetnje za europsku sigurnost koja dolazi iz Rusije.” Taj politički zaokret, koji i danas mnogima unutar SPD-a pričinjava određene bolove, izgleda da se isplatio.
“To je za SPD i vrh stranke dug put, put koji sigurno nije bio jednostavan”, kaže berlinski politolog Thorsten Faas. Mnogi akteri unutar SPD-a, kako on dodaje, imali su vrlo prisan odnos s Rusijom: „Pogotovo mladi u toj stranci, ljudi poput Larsa Klingbeila, zato sada imaju posebnu ulogu po tom pitanju, zato što su kod njih slabije izražene te veze sa starim kursom SPD-a.”
Ništa bez Brandta
Klingbeil se pritom ipak ne želi u potpunosti distancirati od svih simbola SPD-ove istočne politike – i nije baš slučajno da je za svoju inicijativu izabrao upravo Varšavu. Uoči konferencije je, zajedno sa socijaldemokratima iz 13 europskih zemalja, bio na mjestu koje je zahvaljujući jednom njegovom prethodniku postalo simbol politike pomirenja Njemačke s Poljskom.
Willy Brandt i njegovo klečanje 1970. pred spomenikom za žrtve ustanka u Varšavskom getu Klingbeil ne želi, a i ne može nadmašiti. Ali želi današnji trenutak povezati s tim povijesnom činom: „Iako je današnja situacija sasvim drugačija, mi kao SPD moramo učiniti sve što je moguće kako bi stali u obranu motiva tadašnje politike opuštanja, odnosno politike prema Istoku.” Klingbeil je dodao kako kod Brandta, ali i njegovog nasljednika Helmuta Schmidta, uočava jako puno odlučnosti i smjelosti, koji bi po njegovom mišljenju mogli biti od pomoći i danas.
“Nitko neće moći pod znak pitanja staviti uspjehe tadašnje istočne politike”, smatra i politolog Faas. “Ona je i ona će biti ključni dio identiteta za mnoge u SPD-u.”
Pomoć iz Poljske?
Može li njemačka vladajuća stranka SPD ubuduće računati na podršku poljskih socijaldemokrata? To će se vidjeti tek nakon poljskih izbora najesen. U Poljskoj je na vlasti desničarski savez, koji često prakticira antinjemačku i EU-kritičnu retoriku. „Ja sam mišljenja da njemačka politika ide u pravom smjeru”, pohvalio je Klingbeilov poljski kolega Czarzasty na kraju konferencije u Varšavi. „I pritom se uopće ne obazirem na to je li taj stav u Poljskoj popularan ili ne.”
On je šefu SPD-a na koncu dao još jedan savjet kako da osvoji srca Poljakinja i Poljaka: “Europa bi morala puno više pomoći u skrbi oko ukrajinskih izbjeglica. Europska komisija bi nam trebala na raspolaganje staviti isto onoliko novca koliko je prije nekoliko godina stavila na raspolaganje Turskoj”, zahtijeva Czarzasty. I dodaje kako se samo tako u Poljskoj može spriječiti dodatno zaokretanje udesno na idućim izborima.
DW/Hrvatsko nebo
