Smjenom establištmenta do nove nade
Vrijeme:3 min, 33 sec
Dakle, treba legalno smijeniti establišment kako bi se otvorio put k novoj nadi uz pomoć koje je moguće misliti i o novom nacionalnom konsenzusu utemeljenom na međusobnom povjerenju naroda i političke elite, te solidarnosti s najugroženijim siromašnim skupinama naroda. To je već duže vrijeme prvi nacionalni interes o kojemu šute političke stranke, civilno društvo, Katolička crkva i druge vjerske zajednice, hrvatska inteligencija pod tepihom te mediji i njihovi „analitičari“.
Samohvalu vladajuće kaste demantira stvarnost u kojoj puk jedva preživljava. On je izložen kontinuitetu razočaranja. Gubitak nade sa svakim je izbornim ciklusom sve veći. Razvidno je da na političkom planu ne postoji istinska volja za promjenom. Unatoč šupljim obećanjima, stanje običnog čovjeka samo se pogoršava. Danas je prosječnom hrvatskom državljaninu jasno da „odgovorni“ ne osjećaju politiku kao služenje državi i naciji, te da politički prostor doživljavaju kao sredstvo ostvarenja parcijalnih ciljeva, osobnog bogaćenja i daljnjeg ubijanja nade.
Obični ljudi ne vjeruju institucijama, politici i političarima. Nepovjerenje gospodari hrvatskim društvom, a povjerenje gotovo da više i ne postoji. Establišment ima svoje statistike kojima opravdava loše politike. Statistički podatci, međutim, ne odgovaraju objektivnoj situaciji države i nacije. Osobito ne odgovaraju u ovo predizborno vrijeme, kada strančarske promidžbe, smicalice i zamke u se usisavaju sve i svakoga. No, nedvojbena je činjenica da je jedna trećina hrvatskih državljana u tuzemstvu – siromašna ili na rubu siromaštva. Siromaštvo i iseljavanje, međutim, nisu tema ni pozicijskih ni oporbenih stranaka. Osim prigodice, tu i tamo, i to samo u manjem dijelu nacionalno svjesne oporbe.
Postizanje dogovora o rješavanju osnovnih problema nije na vidiku. Naivno bi stoga bilo vjerovati kako će establišment prestati misliti na osobne i stranačke interese, te u središte svojih politika postaviti Hrvatsku i njezine državljane. Bez dogovora i bez konsenzusa nema izlaza iz sadašnje situacije. Strategija polariziranja i sustavnog sijanja podjela, možda danas donosi po koji politički bod, ali ne izgrađuje opće dobro. Glasovati na izborima na temelju posijanih podjela prije ili poslije, u pravilu odmah po postizborju, vraća se kao bumerang. Sijačima podjela, impotentnima za opće dobro, treba okrenuti leđa, tako da ne prijeđu ni izborni prag. To je sigurno pouzdan prinos hrvatskog birača općem dobru.
Galopirajuće siromaštvo hrvatskih državljana i potrebni nacionalni dogovor
Galopirajuće siromaštvo hrvatskih državljana, koje je eksplodiralo i postalo vidljivim neposredno po nametanju eura i zatiranju kune, zahtijeva opći konsenzus, ne samo političkih stranaka, već i biračkoga tijela u cjelini. Hrvatski državljani u sve većem broju žive na rubu ili ispod ruba ljudskoga dostojanstva. Plaće ne pokrivaju osnovne troškove života. A mirovine su sramotno niske. Dodajmo tomu i neviđene razmjere korupcije, koja ubija u pojam cijelo društvo, ali ne i establišment. Pretvaranje države u eldorado korupcije predstavlja zločin protiv države i naroda.
Hrvatskom narodu treba nada. Konkretna nada. Nada sa snagom mobilizacije svih društvenih snaga koje kroz konsenzus mogu ponuditi nova rješenja. Dosadašnje „reforme“ i „strategije“ nisu opravdale svoje postojanje. Naprotiv, potrošile su povjerenje u njihove političke aktere i sponzore. Na temelju konsenzusa i ostvarenja konsenzusom prihvaćenih ciljeva može se graditi nova odgovornost i novo povjerenje, ali samo u nove političke snage.
Postojeći establišment ne razumije da je politika instrument kojim se stvaraju pretpostavke za bolji život naroda, svih državljana (a ne samo nekih skupina unutar državljanskog korpusa). On se i ne trudi u tom pogledu, već u pogledu ostvarenja strančarskih interesa i hranidbenog lanca svojih „podobnih“ vojnika partija.
Nacionalni dogovor preduvjet je nasušno potrebnih promjena. Ostrašćeni govori, gojenje osvetničkih osjećaja i šuplja frazeologija nisu put prema nacionalnom konsenzusu. Nadu u postizanje nacionalnog konsenzusa mogu pružiti osobe koje imaju elementarnu mudrost, koje su bliske narodu, sposobne žrtvovati se za opće dobro. Sigurno takvi ljudi postoje. Establišment ih doživljava kao neprijatelje.
Dakle, treba legalno smijeniti establišment kako bi se otvorio put k novoj nadi uz pomoć koje je moguće misliti i o novom nacionalnom konsenzusu utemeljenom na međusobnom povjerenju naroda i političke elite, te solidarnosti s najugroženijim siromašnim skupinama naroda. To je već duže vrijeme prvi nacionalni interes o kojemu šute političke stranke, civilno društvo, Katolička crkva i druge vjerske zajednice, hrvatska inteligencija pod tepihom te mediji i njihovi „analitičari“.
Naslovna slika: Pučka kuhinja Caritasa Sisačke biskupije.
Povezano:
M. O., Hrvatsko nebo
