Dr. sc. Gordan Akrap/Kineski je tekst prilično fluidan i poopćen

Razgovor s doc. dr. sc. Gordanom Akrapom u povodu kineskoga stajališta o političkom rješenju ukrajinske krize

S velikom nadom očekivao se kineski „Mirovni plan za Ukrajinu“ jer se najava njegove objave poklapala s godišnjicom brutalne ruske agresije na Ukrajinu, koja još traje. Naposljetku je na mrežnim stranicama Ministarstva vanjskih poslova Republike Kine 24. veljače 2023. objavljeno: „Kinesko stajalište o političkom rješenju ukrajinske krize“. O tome je li iščekivanje kineskoga stajališta u 12 točaka opravdalo svrhu, razgovarali smo s doc. dr. sc. Gordanom Akrapom sa zagrebačkoga Instituta za istraživanje hibridnih sukoba.

Dakle, je li iščekivanje imalo svrhu?

I da i ne. Oni koji nisu toliko bliski s kineskom vanjskom politikom, kao i njihovim dugoročnim težnjama za ostvarivanjem dominacije u cijelom svijetu oko 2050., možda su očekivali više, u smislu da će Kinezi oštro osuditi Rusku Federaciju i ničim izazvanu agresiju na suverenu državu Ukrajinu. Kina govori jezikom simbola i poruka koje se vrlo često mogu čitati na različite načine. Prva točka kineskog „plana“ navodi da se treba poštovati „suverenitet, neovisnost i teritorijalni integritet“ država. Tu rečenicu mogu na svoj način protumačiti Ukrajinci (ističući međunarodno priznate granice Ukrajine) kao i Rusi (ističući da su u svoj Ustav unijeli kako su četiri okupirana područja Ukrajine postala sastavni dio teritorija Ruske Federacije). Ako uzmemo u obzir prvu rečenicu koja govori o pozivanju na „univerzalno priznato međunarodno pravo“, moglo bi se shvatiti da su ipak stali na stranu Ukrajine. Međutim, treba priznati da je cijeli tekst, osim točke 8., koja govori o neprihvaćanju uporabe strateškoga oružja (misli se na nuklearno oružje) dosta fluidan i poopćen.

Što je posebno problematično?

Posebno je problematična točka 10., kojom se traži da se o sankcijama kao i svim drugim odlukama u vezi s agresijom odgovarajuće odluke komuniciraju i donose u Vijeću sigurnosti UN. A tamo Rusija, kao i Kina imaju pravo veta, što automatski dovodi do toga da bi bilo koji razgovori bili blokirani. Smatram da je Kina trebala bolje i mnogo prije iskoristiti svoju poziciju i pritisnuti Rusiju da odustane od daljnje agresije, dok je još mogla sačuvati svoj vojni, gospodarski i politički obraz, te pokrenuti pregovore koji su mogli pozitivno djelovati na razvoj situacije na ratištu.

Usporedbom Rezolucije UN-a koja traži „trenutačno“ povlačenje ruskih vojnika iz Ukrajine i „kineskoga stajališta za političko rješenje ukrajinske krize“, što se može zaključiti?

To su dva različita dokumenta za koje sve ozbiljne strane znaju da su trenutačno neprovedivi. Ni jedan dokument nema obvezujuće značenje. Ako Kina želi dati dodatnu snagu svojim gledištima, mora biti određenija, jasnija i odlučnija u imenovanju ruske agresije na Ukrajinu pravim imenom.

Paralelno s „kineskim stajalištem“, u zapadnoeuropskim medijima mogu se pročitati informacije o produbljivanju rusko-kineske suradnje, čak kako je Kina spremna isporučiti ubojite dronove kamikaze Ruskoj Federaciji. Nije li to suprotno iznesenom kineskom stajalištu?

Kina je svjesna sve složenosti situacije na ratištu u Ukrajini. Više je puta jasno rekla da ne podržava rat kao sredstvo za nametanje vlastite volje protivniku te ne prihvaća prijetnju uporabom nuklearnim oružjem. Također je svjesna da bi ju njezino snažnije uplitanje u rat, na strani Rusije, izložilo mogućim sankcijama, što ne bi mogla lako prebroditi. Mislim da Kini odgovora slabija Rusija kako bi se mogla okoristiti ruskim energentima koje kupuje po vrlo povoljnim cijenama i još ih plaća u svojoj nacionalnoj valuti. Kina zna s kojim se posljedicama suočava Iran koji je svoje besposadne letjelice isporučio Rusiji.

Za spomenutu rezoluciju UN-a glasovala je 141 država, 32 su bile suzdržane, među njima i Kina, šest njih i Rusija glasovali su protiv. Među prvima je i Srbija koja se mahnito naoružava. Može li se na srbijanski glas gledati kao na iskren ili kalkulantski potez, budući da srbijansko javno mnijenje naglašeno prožima prorusko raspoloženje?

Srbija kalkulira cijelo vrijeme. U ovakvim situacijama, vođena vlastitim interesima, pokušava pokazati EU-u kako osuđuju rusku agresiju na Ukrajinu. S druge strane, u ozbiljnim aktivnostima, ne prihvaća usklađivanje svoje vanjske i sigurnosne politike s EU-om (čija članica navodno želi postati) te staje na stranu Rusije. Međutim, takva politika pokušaja sjedenja na pet različitih stolica istovremeno (EU, SAD, Ruska Federacija, Kina, Turska) dugoročno će najveću štetu nanijeti upravo Srbiji. Ovo naoružavanje samo pokazuje kako Srbija pokušava naći dodatne pokrovitelje koji bi, po njima, mogli spriječiti raspad projekta „srpskoga sveta“.

Ruski predsjednik Putin u govoru pred federalnim parlamentom prije nekoliko dana spomenuo je izreku: „oružje umjesto maslaca“, dodavši kako je „obrana najvažniji prioritet“. Od koga se Rusija brani, odnosno prelazi li zapravo na ratno stanje, ratno gospodarstvo?

Sankcije na Rusiju djeluju i najviše pogađaju upravo vojni kompleks koji više nije u stanju proizvoditi sofisticiranu opremu i sredstva. Ali mogu proizvoditi sredstva kojima mogu i dalje nanositi razornu štetu, masovnom uporabom topništva u skladu s doktrinama koje su na Zapadu davno napuštene. Rusija je već prije nekoga vremena preokrenula svoje gospodarstvo u ratno stanje. To je jedan od ključnih razloga zašto zbog sankcija još nema tolikoga gospodarskoga pada. Međutim, to ne će spriječiti negativno djelovanje sankcija nego će samo odgoditi neizbježno. U svom je govoru Putin posebno naglasio potrebu povratka kapitala oligarha u Rusiju te ulaganje u moderne tehnologije s naglaskom na razvoj umjetne inteligencije jer očekuje da će to biti jedno od odlučujućih sredstava u budućim sukobima i ratovima. Inače je taj govor bio pun vrlo opasnih izjava upućenih različitim publikama, kako u Rusiji tako i na političkom Zapadu.

Odjeknula je i jedna golema laž, kako Rusija nije u ratu s narodom Ukrajine, već joj je neprijatelj kijevski režim, marioneta Zapada. Zašto onda već godinu dana, iz dana u dan, čini tako brutalne zločine nad ukrajinskim civilnim stanovništvom?

Zato što Ukrajince ne doživljava kao narod, ni Ukrajinu kao državu. Doživljava ih, a tako ih i opisuje, kao naciste koji se nalaze na ruskom teritoriju koji treba denacificirati. I to na žalost i radi. Međutim, posljedice su takve da se Ukrajinci, kao i drugi stanovnici koji su živjeli na području Ukrajine prije agresije, sve više identificiraju s idejom o pripadnosti ukrajinskom narodu i ukrajinskom identitetu. To je još jedna posljedica ruske agresije koju vidimo da se događa, a Rusija na nju nije računala. Samo se prisjetimo izjave da ne žele jačanje i širenje NATO saveza. A sad su došli u situaciju da i Finska i Švedska, vidjevši i shvativši namjere Rusije, žele i službeno postati zemlja saveznica NATO saveza.

Šef ukrajinske vojno-obavještajne službe Kirilo Budanov nedavno je izjavio kako Ukrajina ima sve šanse do kraja ljeta pobjedom završiti rat i vratiti se na granice 1991. Kakva su Vaša predviđanja?

Svaki rat, pored ljudske, tehničko-tehnološke, kognitivne i informacijske dimenzije, vodi se i na određenom prostoru u određenim klimatološkim uvjetima. To je Ukrajincima jasno. Rusima izgleda baš i nije. Naime, i vrijeme kad su pokrenuli agresiju na Ukrajinu (veljača 2022.) te ova ofenziva (koja je, koliko mi se čini, jedan od njihovih zadnjih trzaja klasične vojne sile) kojom sad snažno napadaju gradove i mjesta u Luhansku i Donecku, samo pokazuje neracionalno odlučivanje. Trenutačna konfiguracija terena i klima ne odgovara napadaču, priječi učinkovitu uporabu oklopnih i mehaniziranih postrojba u prostoru. Zato su prisiljeni napadati po prometnicama naseljena mjesta zbog čega napadač trpi velike gubitke u ljudstvu i tehnici. Mogu reći, s obzirom na sve javno dostupne podatke i informacije, da će ova ruska agresija, na žalost s brojnim žrtvama na obje strane, dovesti do toga da će se ponajprije ruske oružane snage iscrpiti do krajnosti. To će pak otvoriti mogućnost snažnoga protuudara ukrajinskih snaga te oslobađanje velikih okupiranih područja, napose uporabom oklopno-mehanizirane tehnike koju će dobiti od zapadnih zemalja, kao i uz potporu zrakoplova F-16 na kojima se ukrajinski piloti već neko vrijeme uvježbavaju. Međutim, ta će operacija oslobađanja biti vođena u trenutcima kad ukrajinski vrh procijeni da će žrtve s njihove strane biti minimalne u odnosu na očekivane ciljeve. Očekujem da bi do ljeta ukrajinske oružane snage mogle osloboditi velika područja Ukrajine i prisiliti Rusiju da sjedne za stol, ali ne pod njezinim uvjetima, nego ukrajinskim.

Razgovarao: Marko Curać

hkv.hr/ https://www.hkv.hr/ /Hrvatsko nebo