1000 misli u korist života

93

• Mnogi muževi ili zaručnici koji nisu sudjelovali u odluci o pobačaju osjećaju ozlojeđenost i krivicu te nepovjerenje prema ženi, kao da je njihov odnos povrijeđen. Kad su sudjelovali u odluci ili ju čak forsirali, osjećaju krivnju i bol. Slute da su se pokazali moralno slabima onda kad su trebali biti jaki. Vide kako je uzdrmana slika njih kao „očeva“ jer nisu zaštitili dijete. Postpobačajni sindrom pogađa jednako muškarce i žene.

94

• Kad se pobačaj obavlja s razlogom, opravdanjem ili izlikom da se spasi partnerski odnos, on uglavnom završi porazno. Pobačaj naglašava slabost odnosa. „Odluka o prihvaćanju djeteta jača odnos; odluka o pobačaju stavlja odnos pod znak sumnje“. (David C. Reardon: Aborted Women, Silent No More, Žene koje su pobacile; dosta je šutnje, Westchester, Illinois, SAD; Crossway Book, 1987.)

97

• „Pobačaj je ‘grijeh’ jer uništava život. Ali nije samo to; kao grijeh, pobačaj malo pomalo oduzima unutarnji život majke djeteta, oca djeteta i, u stvari, društva. Jedini koji može nadomjestiti ovaj gubitak života je sam Bog, davatelj svakog života, vidljivog i nevidljivog“. (John Dillon)

98

• „Izaziva pozornost činjenica da je riječ ‘grijeh’ u Evanđelju vezana za oprost. Isus je pobjednik nad grijehom i to je ono čime se približava grešnicima, čime se s njima sprijateljuje i poziva ih na preobraćenje (Mt 9,10; Lk 7,34). Isus nije ozakonio grijeh. Pozvao je na preobraćenje i svojom dobrotom pokazao ljudima Božje milosrđe i spremnost na praštanje. Grešnik samo treba zatražiti oprost (Lk 18,33); radost je na nebu zbog obraćenja grešnika.“ (John Dillon)

99

• Duh Sveti može udahnuti život i uskrsnuće u mrtvo tijelo nerođenog djeteta. I On može ponuditi novu nadu i pomirenje majci, ocu i obitelji tog djeteta. Isus je povjerio apostolima moć praštanja (Iv 20,21).

100

• Mi posjedujemo, Božjom milošću, ‘duhovnu’ dušu. Ona integrira um, tijelo, emocije i dušu. Daje život našem biću. Integrira našu osobnost. Pobačaj kida ove ljudske dimenzije: tijelo žene obeščašćuje se i njen um ne želi gledati u prošlost. Emocije se slamaju i dezintegriraju, a duša se osjeća odvojenom od Boga. Događa se konfuzija identiteta – „Jesam li i dalje dobra osoba i puna ljubavi, kakvom sam se smatrala?“ – i konfuzija smisla života – „Kamo ide moj život?… A što Bog misli o meni? Što se dogodilo s mojim djetetom?“ Ozdravljenje započinje priznanjem čina. I povjerenjem u Božje milosrđe.

101

• „Osjećaj samilosti (patiti s onim koji pati, plakati s onim koji plače) čini da vidimo našu nadu u oprost u očima prijatelja i našu srdžbu u njegovim riječima koje povređuju. Kad druga osoba ubija, znamo da smo i mi to mogli učiniti; kad druga osoba daje život, znamo da smo i mi to mogli učiniti“. (Henry Nouwen)

102

• „Moramo se pokazati senzibilnima i nježnima kako bismo utješili one koji pate. Nužno je ući u tugu druge osobe, osjetiti njezino iskustvo, dati joj sigurnost, osjećati njezinu bol. Osoba bez osjećaja to ne može učiniti i ako grubo ustraje na ignoriranju ili izbjegavanju boli, osoba koja pati ne osjeća se shvaćenom. Onaj tko ju namjerava utješiti, može joj pomoći samo ako osjeti njezino iskustvo. Molim vas, ne činite ništa, jednostavno budite tu: druga osoba najviše treba vašu empatiju.“ (Sydney Callahan)

103

• „Kad je riječ o majkama i djeci, pomislimo na skupinu ljudskih bića koja neizmjerno trebaju potvrdu o sebi – na one koji nisu rođeni. Uništenje nevinih ljudskih života najdefinitivniji je način nepotvrđivanja. Ali učinak na majku nije manje težak jer ona uništava biće koje bi ju potvrdilo na jedinstven način. Pobačaj je oblik psihičkog samouništavanja i ako se naveliko prakticira, imat će strašno teške posljedice za društvo koje ga dozvoljava. Pobačaj je čin agresije, a ne čin potvrde. Savjetovati ženu da pobaci znači negirati ju – sve suprotno od potvrđivanja – i još je jače gurnuti prema njezinoj samoći i izolaciji. To znači izazvati depresiju koja je, po našem iskustvu, zloćudna i neizlječiva.“ (Baars Corad i Anna Terruwe, psiholozi)

104

• Molitva i razmišljanje o Riječi Božjoj važno su sredstvo za vidanje rana od pobačaja. Mogu otkriti da Bog izlječuje i prašta, da je Isus spasitelj umro za njih.

105

• Mnogi biblijski tekstovi i molitve u psalmima izražavaju misli i osjećaje koje roditelji mogu dijeliti i u kojima mogu osjetiti svoj odraz. Bez sumnje, mogu vidjeti svoj odraz u biblijskim likovima. U Mariji Magdaleni, kojoj je Isus oprostio. U Petru, koji ga je triput zanijekao i bilo mu je oprošteno, te je postavljen kao stijena Crkve u nastanku. U apostolu Pavlu koji se pretvara iz progonitelja u propovjednika Evanđelja. U bolima Rahele, Jakovljeve supruge, i u bolima Marije koja u Isusu postaje Majka svih ljudi…

106

• Sakrament pomirenja jest slavljenje procesa ozdravljenja i oprosta.

107

• Svjedočanstvo brojnih muškaraca i žena potvrđuje da ih je snaga koju su dobili u euharistiji učinila sposobnima da se suoče i nadvladaju sjene svoga grijeha.

108

• „Posebnu misao želio bih posvetiti vama, žene koje ste pribjegle pobačaju. Crkva zna kolike su uvjetovanosti mogle utjecati na vašu odluku, i ne sumnja da je u mnogim slučajevima bila riječ o mučnoj, možda dramatičnoj odluci. Vjerojatno rana na vašoj duši još nije zarasla. Ustvari, ono što se dogodilo bilo je i ostaje duboko nepravedno. Pa ipak, ne dopustite da vas zahvati obeshrabrenje i ne ostavljajte nadu. Znajte razumjeti, prije svega, to što se dogodilo i protumačite to u njegovoj istini. Ako to još niste učinile, otvorite se ponizno i povjerljivo pokajanju: Otac svakog milosrđa očekuje vas da bi vam ponudio svoj oprost i svoj mir u sakramentu pomirenja. Zamijetit ćete da ništa nije izgubljeno i moći ćete tražiti oprost i od svoga djeteta, koje sada živi u Gospodinu: pomognute savjetom i blizinom prijateljskih i stručnih osoba, moći ćete stati sa svojim patničkim svjedočanstvom među najgorljivije branitelje prava svih na život. Svojim zalaganjem za zaštitu života, okrunjenim eventualno rođenjem novog stvorenja, prihvaćanjem i pažnjom prema ljudima koji su najpotrebniji ljudske blizine, bit ćete tvorci novoga načina gledanja na život čovjeka“. (Ivan Pavao II, Evangelium Vitae, Evanđelje Života, 99)

Prethodno:

1000 misli u korist života

1000 misli u korist života/Hrvatsko nebo