VRO MASLENICA: 30 godina poslije, sjećanja sudionika

Ove godine obilježava se 30. obljetnica VRO Maslenica, jedne od najuspješnijih operacija Hrvatske vojske, operacije koja je označila svojevrsnu prekretnicu u dotadašnjem tijeku Domovinskog rata. Sudionici akcije i danas još aktivni pripadnici Hrvatske vojske, uoči obljetnice, prenose svoja sjećanja čitateljima Hrvatskog vojnika…

Operacija Maslenica počela je u ranojutarnjim satima 22. siječnja 1993., planirana pod kodnim nazivom Gusar i izvedena u potpunoj tajnosti. U samo 72 sata i uz sudjelovanje svih triju grana Oružanih snaga RH, oslobođena su 92 četvorna kilometra dotad okupiranog hrvatskog teritorija i ostvareni svi glavni ciljevi operacije.

Jedna od posebnosti operacije bilo je sudjelovanje gardijskih brigada čija se uloga pokazala ključnom. Svaka je na svoj način pridonijela njezinoj uspješnosti, u samoj operaciji i u očuvanju dostignutih borbenih pozicija, iako su neke bile tek u osnivanju, a druge prebačene na bojišnicu sa stotinama kilometara udaljenih područja i uvođene u borbu iz pokreta. Uz njih na surovim velebitskim snijegom okovanim vrletima djelovale su koordinirano i snage specijalne policije MUP-a ovladavajući dominantnim kotama i komunikacijama, a svoj su doprinos dale i pričuvne brigade HV-a te domobranske pukovnije.

Operacija Maslenica bila je svojevrsna prekretnica u dotadašnjem ratovanju…

Hrvatska vojska i policija u napadna je djelovanja krenula iz nekoliko pravaca i već prvoga dana oslobođeni su Rovanjska, Maslenica, Novsko ždrilo, Podgradina, Islam Latinski, Islam Grčki i Kašić. Idućih dana oslobođena je i zračna luka Zemunik te brojna mjesta  zadarskog zaleđa. Strateški iznimno važno bilo je i preuzimanje nadzora nad širim područjem Velike i Male Bobije, Tulovih greda i Malog Alana, ključnih pozicija na Velebitu odakle su hrvatske snage mogle nadzirati Obrovac, Gračac, Benkovac.

Do završetka operacije slobođeno je cijelo područje “ružičaste zone” u zadarskom zaleđu i osiguran strateški bitan prostor Novskog ždrila.

Premda su glavni ciljevi operacije ostvareni u vrlo kratkom razdoblju, zbog pritiska međunarodne zajednice 25. siječnja zaustavljeno je hrvatsko napredovanje nadomak Obrovca i Benkovca. To su neprijateljske snage iskoristile za pojačanje svojih snaga i  protunapad pa su borbe potrajale još nekoliko idućih dana. No hrvatske snage zadržale su dostignute crte, ojačane postrojbama koje su helikopterima prebačene iz Slavonije. Bio je to prvi izveden helikopterski desant postrojbi HV-a dotad.

Pobijeđen taktički i operativno unatoč brojčanoj nadmoći, neprijatelj na završetku operacije u znak odmazde 27. siječnja prijeti rušenjem brane Peruća. No unatoč aktiviranju 30 tona eksploziva, brana iako oštećena, nije popustila. Katastrofa koju bi izazvao vodeni val je izbjegnuta, a snage Hrvatske vojske spriječile su daljnje neprijateljsko napredovanje i ubrzo ovladale cijelim područjem.

Hrvatski sjever i jug ponovno su povezani. Pontonski most izgrađen nedaleko od srušenog osigurao je ponovno prometovanje Novskim ždrilom do izgradnje novog Masleničkog mosta.

Do kraja ožujka i okončanja operativnih djelovanja na širem području zadarskog zaleđa, 127  hrvatskih vitezova položilo je svoje živote za slobodnu Hrvatsku, a ranjeno ih je 158.

general-pukovnik Mladen Fuzul, zapovjednik ZzP-a, u VRO Maslenica zapovjednik 1. bojne TG 112. brigade HV-a

Za akciju Maslenica kažu da je bitka svih bitaka Domovinskog rata. Kakva su vaša sjećanja?

Vojno-politička situacija 1992. godine, koja je prethodila vojno-redarstvenoj operaciji Maslenica, obilježena je s nekoliko važnih aktivnosti od kojih su najvažnije uvođenje snaga UNPROFOR-a i uspostava zaštitnih (UNPA) zona, reorganizacija postrojbi HV-a te provedba operacije za oslobađanje juga Hrvatske.

Reorganizacija Hrvatske vojske bila je u potpori konsolidaciji gardijskih brigada, dio pješačkih (pričuvnih) brigada ukinute su u mobilizacijskom razvoju, a dio je demobiliziran i ustrojen u Taktičke grupe (TG), postrojbe ročnog sastava te domobranske postrojbe (pukovnije i bojne). Nakon reorganizacije, pričuvne brigade popunjene su vojnim obveznicima što je značajno utjecalo na spremnost snaga i imalo velik utjecaj na buduća borbena djelovanja Hrvatske vojske.

Bio je to početak ozbiljnih promjena u Hrvatskoj vojsci koje su joj omogućile prerasti u vojnu silu spremnu i sposobnu za završne ratne vojne operacije.

U kojoj ste postrojbi tada bili i na kojoj dužnosti?

U operaciji Maslenica bio sam zapovjednik 1. bojne TG 112. brigade HV-a koja je djelovala na širem području starog masleničkog mosta.

Važno je spomenuti da je upravo 112. brigada, kao najsnažnija domicilna postrojba, bila jedan od glavnih nositelja ustrojavanja, preustrojavanja i popune (ojačavanja) postrojbi na zadarskoj bojišnici u fazi priprema, ali i tijekom operacije Maslenica. Brigada je pružala potporu ostalim postrojbama časničkim kadrom, sredstvima, do pridodavanja cjelokupnih postrojbi. Od postrojbi 112. brigade ustrojena je 7. domobranska pukovnija (vojni obveznici starije životne dobi i dijelom s pripadnicima koji su imali prebivalište u UNPA zoni), ustrojavanje 11. POTRD-a (Protuoklopni topničko-raketni divizion), popuna 4. gbr (pješaštvom i oklopom), ustrojavanje TRG-ova (Topničko-raketne grupe) u Zbornom području Split.

Što vam je ostalo najupečatljivije iz te akcije?

Napadna djelovanja na podvelebitskom, a potom i velebitskom području gdje je 112. brigada zajedno s ostalim postrojbama i specijalnim jedinicama policije imala zadaću odlučnom i aktivnom obranom spriječiti probijanje crte bojišta i upad neprijatelja u tek oslobođena područja.

Najupečatljivije je oslobođenje sela Rovanjska i Novskog ždrila te povijesno podizanje hrvatskog barjaka na starom Masleničkom mostu.

U operaciji Maslenica relativno smo brzo oslobodili do tada okupirano područje, no neprijatelj je brzo vrlo žestoko odgovorio?  Je li vas iznenadio taj odgovor?

Operacija Gusar, tj. Maslenica, oslobodilačka vojna operacija bila je dobro isplanirana. Tadašnje vrhovništvo na čelu s predsjednikom Republike i vrhovnim zapovjednikom dr. Franjom Tuđmanom nakon puno pokušaja rješavanja problema mirnim putem ipak se moralo odlučiti za napadnu operaciju. Operacija je bila kratka i učinkovita, u ostvarenju glavnog cilja, povezivanja tad rascjepkanog teritorija Republike Hrvatske, povezivanja juga Hrvatske.

Sankcije međunarodne zajednice bile su nam stalno za “vratom”. U napadnom dijelu operacije, neprijatelj je bio potpuno razbijen i doživio je rasulo. No, nakon nekoliko dana srpska se strana konsolidirala uz pomoć dragovoljaca iz Srbije i bosanskih Srba te pokušala protunapadom potisnuti naše snage na početne položaje. Neprijatelj u tome nije uspio. Požrtvovnošću i hrabrošću hrvatskih branitelja, zaustavljene su srpske postrojbe u namjeri ponovnog ovladavanja zadarskim zaleđem i Novskim ždrilom.

Konačnu pobjedu u ovoj operaciji platili smo brojnim životima hrvatskih branitelja.

Nažalost, u svim vojnim akcijama i operacijama Hrvatske vojske u Domovinskom ratu žrtva hrvatskih branitelja bila je golema, a posebno onih koji su položili život na oltar domovine.

U napadnom dijelu operacije stradao je manji dio hrvatskih branitelja, a veća su stradavanja nastupila u fazi obrane oslobođenih područja.

Svako stradavanje pripadnika postrojbi zapovjednicima postrojbi bio je najteži trenutak, jer smo bili ljudski vezani za naše suborce i njihove obitelji. Njihova žrtva uvijek nam je davala snagu i nadahnuće za daljnje bitke u oslobođenju naše domovine.

Cijeneći njihovu žrtvu i kao zahvalnost njihovim obiteljima, svake se godine u ovo vrijeme s ponosom okupljamo kako bismo odali počast svima njima koji su položili svoje živote na oltar domovine.

Što je pobjeda u ovoj operaciji značila za moral Hrvatske vojske?

Nakon pobjede i oslobađanja prostora u zaleđu Zadra hrvatski vojnici imali su iznimno visok moral, željeli su ići dalje u operacije, jednostavno ići do kraja, istjerati neprijatelja.

Svaka pobjeda, a posebno nakon Maslenice, u nama je stvorila nov poticaj i odlučnost za oslobođenje čitavog teritorija Republike Hrvatske.

Hrvatska vojska nakon razdoblja naoružavanja, ustrojavanja pojedinih postrojbi, obučavanja pripadnika HV-a i oslobodilačkih operacija, sustavno se preustrojila i pripremila za završne vojne operacije. Treba naglasiti da su u operaciji Maslenica sudjelovale sve snage Hrvatske vojske (kopnene, mornaričke i zrakoplovne) u suradnji sa specijalnim jedinicama svih policijskih uprava MUP-a.

Vojno-redarstvena operacija Maslenica smatra se prekretnicom u Domovinskom ratu. Pokazala je iznimnu organizacijsku vojnu sposobnost, sinergiju zajedništva i odlučnosti da se oslobodi cijela Republika Hrvatska.

brigadir Mijo Kožić načelnik Ratne škole ”Ban Josip Jelačić“, u VRO Maslenica zamjenik zapovjednika Topničko-raketnog diviziona 5. gbr

Peta gardijska brigada Slavonski sokolovi ustrojena je 5. listopada 2022., a odmah nakon ustrojavanja, sredinom veljače, dobili su i prvu borbenu zadaću: izmjestiti jednu bojnu na područje zadarske bojišnice i podrediti je ZP-u Split – IZM Zadar s ciljem ojačanja i smjene snaga ZP-a Split.

Izvršen je manevar motoriziranih dijelova postrojbe, tenkova, topništva i opće logističke potpore za okruženje dalmatinskog kraja i podneblja u kojem je djelovala sa zadaćom organizacije obrane na prednjem kraju crte bojišta Smilčić – Kašić i Pridraga – Novigrad. Sokolovi su bili u sastavu TG-2 (Sektor II) i aktivnom su obranom trebali spriječiti neprijateljske snage u ovladavanju teritorija koji je oslobodila Hrvatska vojska u VRO Maslenica. Bilo je potrebno iskoristiti početni uspjeh VRO Maslenica i sačuvati ostvarenu prednost u odnosu na neprijatelja te nastaviti s jačanjem crta obrane.

Početnim elementima sposobnosti (ustrojem brigade s iskusnim braniteljima, zapovjednika s ratnim iskustvom u vođenju postrojbi 1991. – 1992., dobivenog većeg broja materijalnih borbenih i neborbenih sredstava te organiziranom obukom postrojbi) prvi su put Sokolovi razvijali detaljan operativni plan u kojem su integrirali snage (pješaštva s tenkovima, topništvom i sustavima POVRS) i djelovali koordinirano u vremenu i prostoru, u Sektoru II i u suradnji sa susjednim sektorima u zadarskom zaleđu.

Slavonski sokolovi, smjenama postrojbi koje su bile ojačane bojne, (NOS – namjenski organiziranih snaga ili TG – taktičke grupe 5. brigade) dali su doprinos u obrani povezivanja sjevera s jugom Hrvatske. Bojišnica je stabilizirana, organizirana aktivna obrana u Ravnim kotarima te neprijatelj spriječen u ovladavanju oslobođenim područjima u VRO Maslenica. Početkom 7. mjeseca 1993. jedna ojačana bojna sa snagama za potporu za samostalno izvođenje bojnih djelovanja izmješta se prema Južnom bojištu, a ostale snage Sokolova vraćene su prema lokacijama matičnog razmještaja u Slavoniju.

brigadirka Ana Hajdić, zapovjednica SMVO-a “Josip Briški”, u VRO Maslenica  pripadnica 3. gbr

Za VRO Maslenica kažu da je bitka svih bitaka u Domovinskom ratu. Kako ste doživjeli operaciju?

Nakon što je 3. gbr bila angažirana u obrani Slavonije 1991. i Posavine 1992. godine, pripremali smo se za oslobađanja cjelovitog teritorija RH.

Pratili smo početak VRO Maslenica, koja je pokrenuta radi osiguranja nesmetanog prometa između sjevernih i južnih dijelova RH te deblokade Zadra i zadarskog zaleđa. Odbacivanje neprijateljskih snaga s prostora Rovanjske, Novskog ždrila i Maslenice, intenzitet neprijateljskog djelovanja krajem siječnja 1993., zahtijevao je žurnu reorganizaciju postrojbi OSRH te uvođenje svježih snaga.

Slijedom navedenog, uslijedila je rotacija snaga 4. gbr Pauci s Taktičkom grupom iz sastava 3. gbr Kune, čiju je okosnicu činila upravo moja 3. bojna Kobre. Kad smo primili žurnu zapovijed za izmještanje naše Taktičke grupe na područje zadarskog zaleđa, osjećali smo privilegiju jer je naša postrojba odabrana i uključena u ovu operaciju oslobađanja teritorija RH. Upravo uvođenje svježih snaga iz sastava 3. gbr, bilo je presudno za uspješan ishod same operacije. S obzirom na dinamiku provedbe zamjene snaga u području operacije kao i postignuća cijele operacije mislim da možemo reći da je VRO Maslenica bila iznimno važna operacija za obranu cjelovitosti RH ili ”bitka svih bitaka“.

U to vrijeme bili ste pripadnica 3. gbr, došli ste iz Slavonije na nepoznat teren. Što vam je posebno ostalo u sjećanju?

Moje kolege iz 3. bojne Kobre i ja nismo imali priliku doživjeti takve uvjete na terenu. Nismo imali iskustva u borbenim djelovanjima u uvjetima koji uključuju kamenit teren i okoliš obrastao raslinjem i makijom.

Bili smo obučavani i do tada smo sudjelovali u operacijama u potpuno drugačijim, ravničarskim i pošumljenim uvjetima s mekanim tlom. Posljedice i učinak granata i eksplozivnih naprava na takvom su terenu značajno različiti. Sljedeći iznenađujući faktor za nas Slavonce bili su sasvim različiti meteorološki uvjeti s iznimno jakom burom s kojoj sam se osobno kao i većina mojih suboraca prvi put susrela. Ako trebam izdvojiti posebna sjećanja, rekla bih da nikad do tada nisam osjetila takvu hladnoću i vjetar koji nas je doslovno ”propuhao“.

Kad ste sudionik operacije takvog intenziteta, koja ima i tragične posljedice pogibije pripadnika vlastite postrojbe, teško je izvući lijepo sjećanje. Navela bih ipak izraženo zajedništvo pripadnika 3. bojne / 3. gbr.

A najupečatljiviji događaj koji pamtim jest način premještanja snaga iz Slavonije helikopterskim desantom i brzina uvođenja naših snaga u borbena djelovanja.

Bili ste tada vojnik, imali ste već iskustva iz Domovinskog rata, no je li vas zatekla i iznenadila žestina sukoba u ovoj operaciji…

Iako sam iza sebe imala jednogodišnje ratno iskustvo, pogibija mojih suboraca iz 3. bojne u Kašiću je tada bilo, a za mene i do danas ostalo, najtužnije iskustvo iz Domovinskog rata. Naposredno nakon uvođenja moje postrojbe na crtu obrane Islam Grčki – Islam Latinski – Kašić, tijekom noći 30./31. siječnja 1993., bili smo izloženi snažnoj neprijateljskoj topničkoj vatri. Neprijateljske snage nalazile su se na dominantnoj poziciji Smilčić, a svoje su težište napada usmjerili na selo Kašić koji je branila moja postrojba. Žestina sukoba bila je iznimno snažna, a nažalost i kobna za moja 23 prijatelja i suborca.

Uskoro je 30. obljetnica ove veličanstvene operacije, nažalost i obljetnica pogibije pripadnika 3. bojne, 3. gbr, kojima je na ulazu u Kašić podignuto spomen-obilježje. Trudim se često obići to mjesto i odati im počast.

Dio 3. brigade prvi je put helikopterskim desantom uveden u operaciju što je mnogima bilo potpuno novo iskustvo…

Ponosna sam što sam bila sudionik prvog helikopterskog desanta OSRH, bilo je to posebno iskustvo koje ću pamtiti zauvijek. Tijekom noći autobusima smo iz vojarne u Našicama, kamo smo bili premješteni iz naše bazne vojarne u Slavonskom Brodu nakon što je vojarna bila izložena brojnim napadima neprijateljskih snaga iz Posavine, prevezeni do aerodroma u Lučkom. U ranim jutarnjim satima na aerodromu u Lučkom, na ispraćaju prije helikopterskog desanta bio je i tadašnji načelnik GS-a OSRH, general zbora Janko Bobetko. Razgovarao je s nekima od nas vojnika i poželio nam uspjeh i sreću. Po tome smo znali da smo sudionici važne operacije Oružanih snaga.

Bili ste jedna od rijetkih žena u toj operaciji,  je li to bila otegotna okolnost?

Činjenica da sam žena ni u kojem pogledu nije bila otegotna okolnost, jednako sam bila izložena teškim uvjetima kao i bilo koji pripadnik moje postrojbe i nikad mi kolege nisu dale povod da se osjećam drugačije od njih.

U 3. bojni bili smo kao obitelj i čak smatram da je to što su imali ženu u svojim redovima pozitivno utjecalo na ostale pripadnike postrojbe. Podsjećam da je u Domovinskom ratu sudjelovalo mnogo žena, izvršavale smo zadaće rame uz rame sa svojim suborcima, a zajedništvo i međusobno poštovanje svima nam je davalo dodatan borbeni moral.

TEKST  Željko Stipanović, Vesna Pintarić