ANČIĆ: Dodik crpi inspiraciju iz srpske mitologije, od bošnjačke elite mogu se čuti i puno veće gluposti

Na proslavi neustavnog Dana Republike Srpske 9. siječnja u Istočnom Sarajevu u nizu političkih poruka predsjednik RS-a Milorad Dodik je lamentirao i o povijesti, pa je tako kralja Tvrtka proglasio „nesumnjivo Srbinom“.

O zapaljivim Dodikovim političkim porukama izrečenim tom prigodom bilo je dosta riječi i osuda u javnosti i medijima, a komentar o njegovim povijesnim izričajima koje se tiču kralja Tvrtka splitska Slobodna Dalmacija zatražila je od profesora emeritusa Mladena Ančića s Odjela za povijest Sveučilišta u Zadru.

‘Historijska mitologija’ 

U izjavi za Slobodnu Dalmaciju prof. emeritus Ančić kaže kako je o kralju Tvrtku Dodik u svojoj tiradi rekao tri stvari, pozivajući se implicitno na ideju koja se nedavno pojavila u bošnjačkoj javnosti o izgradnji spomenika tome srednjovjekovnom vladaru.

-Kao i sve što govori otkako je ušao u fazu otvorenoga sukoba s bošnjačkim nacionalizmom, a posredno i s nekim elementima tzv. „međunarodne zajednice“, i ti elementi njegova govora crpe inspiraciju iz srpske historijske mitologije pa stoga uglavnom i nemaju puno veze sa stvarnom poviješću na koju se navodno oslanjaju. „Srednjovjekovni segment“ tirade, kojega je Dodik očigledno osmislio na licu mjesta, bez pisanoga predloška, počiva na tri tvrdnje:

Tvrtko je „na ovim prostorima“ bio „srpski vladar“! Naravno, prvo pitanje u svezi s tom tvrdnjom je: što znači „na ovim prostorima“? Odnosi li se to doista na Istočno Sarajevo i njegovo neposredno okruženje, na srednjovjekovnu Bosnu, ili na još širi prostor? Na to je pitanje nemoguće izravno odgovoriti, jer nitko, pa vjerojatno sad već i sam Milorad Dodik, ne bio mogao precizno reći što je govornik u tome trenutku mislio.

‘2 veka Vuka’

No, kontekst te tvrdnje ipak nije teško ocrtati i on se svodi na ideju koja se razvija već skoro dva stoljeća, a prema kojoj su svi govornici štokavskoga narječja, bez obzira na druge kulturne elemente (vjera, tradicije itd.), stvarno Srbi! Je li ta ideja doista „čedo“ Vuka Karadžića, ili nekoga drugoga, to u ovome trenutku i nije važno – važno je to da ju je Karadžić doista propagirao i da se ona vezuje uz njegovo ime i djelovanje. Svi koji se sjećaju 80-ih godina prošloga stoljeća i posljednjega razdoblja života socijalističke Jugoslavije posve sigurno se sjećaju i velike promidžbene kampanje „2 veka Vuka“ tijekom koje su nas uvjeravali u točnost te ideje, što je onda rezultiralo i ratom iz prve polovice 90-ih godina prošloga stoljeća. Odjeci toga mogli su čuti i na „svečanoj Akademiji“ upriličenoj dan prije „parade“ u Istočnom Sarajevu, gdje su i Hrvati proglašeni „pokatoličenim Srbima“, no M. Dodik izgleda ima dovoljno praktične inteligencije da takve gluposti ipak ne ponavlja u eksplicitnoj formi. S time u svezi stoji i druga tvrdnja: „Tvrtko je bio Srbin“! Ovdje stvari postaju eksplicitnije pa samim time automatski gube vezu s povijesnom stvarnošću – iz svega što znamo o prvome bosanskome kralju posve je jasno da je mogao biti svašta, ali da posve izvjesno nije mogao biti Srbin. Pripadao je dinastiji Kotromanića, koja je svoje podrijetlo vezivala uz (legendarnu?) osobu Kotromana Gota, a čiji su pripadnici u različitim prigodama i kontekstima isticali srodstvo s drugim dinastijama, između ostaloga i srodstvo s dinastijom Nemanjića, koja je vladala srednjovjekovnom Raškom (Srbijom). K tomu je Tvrtko, bar prema tituli, bio i „kralj Srbljem“ no to ga po srednjovjekovnim shvaćanjima nije automatizmom pretvaralo u „Srbina“.

‘Pjesma o sv. Stefanu’

Konačno, Tvrtko je, a to je treća tvrdnja, „napisao pjesmu o sv. Stefanu“, što je, prateći liniju govora, krunski dokaz njegova srpstva. Na ovoj je točki govor izgubio bilo kakvu vezu s elementima stvarnosti. Tko je „sveti Stefan“ o kojemu Dodik govori, i gdje je pronašao tvrdnju da je Tvrtko „pisao pjesme“? Na ta pitanja nema odgovora, ako ga kojim slučajem ne da sam M. Dodik, no ipak je indikativno njegovo spominjanje „sv. Stefana“ – sveca toga imena pravoslavna crkva slavi upravo 9. siječnja, na dan kad je održana „parada“, ali on sa Srbima i Srbijom nema doista nikakve veze).

Uglavnom, spominjanje sv. Stefana i zagonetne „pjesme kralja Tvrtka“ pokazuje kako slabo govornik poznaje srpsku povijesnu mitologiju, za razliku od „starijega brata“, Aleksandra Vučića, koji je tu mitologiju posve usvojio i kojemu se takva nebuloza nikad ne bi mogla potkrasti u kakvome govoru- ističe profesor emeritus Ančić.

Mnogo veće gluposti bošnjačke elite

Uza sve ovo, ističe na kraju on, valja ipak naglasiti da se po smislu i po vezama s povijesnom realnošću Dodikov govor ne razlikuje bitno od onoga što govore pripadnici bošnjačke političke i akademske elite, od kojih se mogu čuti i mnogo veće gluposti, od postojanja „temeljnoga naroda“ (Bošnjaka) i doseljenih Hrvata i Srba, do cvijeta lilium Bosniacum koji je predstavljen na grbu kralja Tvrtka, no o tomu se u hrvatskoj javnosti nikad ne govori na isti način na koji se govorilo o tvrdnjama predsjednika Republike Srpske.

HMS/https://hms.ba/Hrvatsko nebo