U Mostaru sve više gladnih građana, probaju sve prije nego što zatraže pomoć u javnim kuhinjama

Broj gladnih građana u Mostaru kao i širom naše zemlje neprestano raste. Nema dana da se ne pojavi novo lice koje traži u javnoj kuhinji spasonosni zalogaj, što je uglavnom zadnja opcija za preživljavanje.

Direktor Pučke kuhinje u Mostaru Franjo Slišković za Klix.ba kaže da je broj gladnih građana koji dolaze u tu ustanovu povećan, ali ne u onoj mjeri koliko ih je zaista gladno u tom gradu.

“Jedan od razloga je to što su strogi kriteriji za dobijanje statusa korisnika naše kuhinje, a drugi razlog je što su naši ljudi takvog mentaliteta da probaju sve prije nego što dođu u situaciju da traže našu pomoć”, tvrdi Slišković.

Koliko je socijala slika teška po njegovim riječima se vidi i po povećanom broju pljački, prosjačenja, ali i najcrnjim slikama gradskih ulica u kasnim i ranima satima, kada ljudi pretražuju kontejnere da bi preživjeli.

Siromaštvo oslikava i činjenica da ova javna ustanova dnevno priprema oko 200 obroka, te zbog povećanja cijena kasni s isplatama dobavljačima što ih dodatno zabrinjava. Ali, nadaju se da će Grad Mostar imati razumijevanje za socijalne kategorije te im ove godine iz proračuna izdvojiti sredstva koja su potrebna da bi nastavili funkcionirati i pomagati onima u potrebi.

Da je stanje teže nego što se može percipirati, tvrdi Alen Kajtaz, glavni tajnik Crvenog križa u Mostaru pod čijim okriljem djeluje Javna kuhinja koja dnevno spremi preko 350 obroka.

“Još uvijek nema nestašica i trgovine su pune, ali platežna moć je mala i sve manja i kod ljudi koji rade, pa jedva sastavljaju kraj s krajem. A onda tek možete zamisliti kakva je situacija kod onih koji ne rade”, kaže Kajtaz za Klix.ba.

Ističe kako je to rezultat loše ekonomske i socijalne politike u cijeloj zemlji, a ne samo u Mostaru.

“Mnogo o tome govori i činjenica da je kao odgovor na inflaciju izglasana pomoć od 1.080 KM za sve zaposlene, bez da se ozbiljno neko zapitao što je s onima koji ne rade, te je njima dodijeljeno po 100 KM. Kako može neko da se ne pita, ako ljudi koji rade i imaju redovna primanja ne mogu sastaviti kraj s krajem ni uz pomoć od 1.080 KM, kako će preživjeti sa 100 KM oni koji ne rade”, kaže Kajtaz koji svakodnevno svjedoči očaju ljudi koji traže pomoć da prežive.

Ističe da se u Crvenom križu bore kako bi pomogli svakome tko se obrati za pomoć, ali da inflacija i njima u tom poslu otežava funkcioniranje, jer su cijene goriva i namirnica otišle u nebo, a proračun im nije rastao u skladu s tim, te neprestano traže pomoć donatora, kojih je upravo zbog teške ekonomske situacije sve manje.

Posebnu zamjerku ima državi što ih ne oslobodi PDV-a na donacije i osnovne životne namirnice, navodeći kako to rade sve normalne zemlje svijeta.

“Nema sluha, nema empatije nadležnih. Doduše izbori su bili i sad je borba za vlast što je skrenulo pažnju sa svakodnevne problematike, a svakodnevna problematika je borba za golo preživljavanje”, zaključio je Kajtaz u razgovoru za Klix.

vecernji.ba/https://www.vecernji.ba/Hrvatsko nebo