Kardinal Müller: Benedikt XVI. bit će zapamćen kao „istinski crkveni naučitelj današnjice“

Kardinal Gerhard Müller odao je počast pokojnom papi emeritusu Benediktu XVI., opisavši ga kao “velikog mislioca” i “istinskog naučitelja Crkve za današnje vrijeme”. Prefekt emeritus Dikasterija za nauk vjere također je opisao pokojnog Josepha Ratzingera, koji je preminuo 31. prosinca u 9:34 ujutro u Rimu, kao čovjeka velike osjetljivosti, humora i poniznosti koji je posjedovao “duboku mudrost kao dionik Božje ljubavi«.

U ovom intervjuu za National Catholic Register, njemački kardinal i teolog — koji je osnovao Institut Benedikta XVI. kako bi stavio na raspolaganje sabrana djela Josepha Ratzingera — raspravlja o ostavštini Benedikta XVI. Crkvi, odgovara na neke primjedbe njegovih kritičara i razmišlja o tome kako bi njegova smrt mogla utjecati na vrlo kritiziran njemački sinodalni put.

Vaša Eminencijo, koja je najveća ostavština Benedikta XVI. u teološkom i doktrinarnom smislu?

Najbolje knjige su njegov Uvod u kršćanstvo i Eshatologija: Smrt i vječni život i Isusova trilogija za dobro obrazovanu širu publiku, dok knjige o Augustinu i Bonaventuri zahtijevaju akademsko teološko obrazovanje za bolje razumijevanje. Svakome su čitljive i njegove brojne homilije koje podižu i jačaju vjeru, a koje su također lako dostupne u Sabranim djelima (16 svezaka).

Kako biste voljeli da ga se najbolje pamti, doktrinarno ili šire, kao svećenika, biskupa, kardinala i papu?

Na svim svojim dužnostima i svim svojim zadaćama bio je veliki mislilac i osobno vjernik kršćanin. On je istinski crkveni naučitelj za današnje vrijeme.

Koja je njegova enciklika po Vama najdublja i najkorisnija te koja najviše odgovara našem vremenu?

Mislim da je to njegova prva enciklika Deus Caritas Est (Bog je ljubav) jer je ovdje zbroj i vrhunac samoobjave Trojedinog Boga u njegovoj biti, te odnosa triju božanskih osoba, predstavljen suvremenom čovjeku na najvišoj učiteljskoj razini.

Joseph Ratzinger bio je veliki zagovornik “hermeneutike reforme i kontinuiteta”, tvrdeći da Drugi vatikanski sabor nije predstavljao radikalan prekid nego više pastoralnu preformulaciju starih istina i ranijih doktrina, primjenjujući učenja ranih crkvenih otaca na suvremeni svijet. Koliko je po vašem mišljenju bila korisna ta percepcija Sabora?

To je očito, jer niti jedan Sabor nema zadaću utemeljiti novu Crkvu ili dopuniti, ispraviti ili dovršiti jedinstvenu i cjelovitu objavu Božju u Isusu Kristu. Treba samo pročitati uvode dviju dogmatskih konstitucija o Božjoj objavi i Crkvi. Tada se vidi kako se sam Sabor umeće u cjelokupnu katoličku doktrinalnu tradiciju i, iznad svega, potvrđuje da učiteljstvo pape i biskupa, a time ni Sabori, nisu iznad Riječi Božje, nego služe njezinom istinskom tumačenju. (Dei Verbum 7-10).

Neki kritičari Josepha Ratzingera tvrdili su da je njegova teologija ponekad mogla biti nekoherentna dok je pokušavao pomiriti proturječne pozicije (npr. modernizam s tradicijom), dok drugi kažu da je bio previše krut i konzervativan, nespreman prilagoditi Crkvu vremenu. Što kažete na ove kritičare?

To mogu misliti samo ideološki uskogrudne neznalice. Sveti Irenej iz Lyona, kojeg je papa Franjo proglasio “Doctor Unitatis” (Doktor jedinstva), govori protiv gnostika svih vremena koji žele zatočiti Božje otajstvo u svojim ograničenim umovima, te da je s Kristom i u Kristu sva novost i neusporediva modernost Boga došla na svijet. Modernost nije istovjetna s antimetafizičkim imanentizmom prosvjetiteljstva i antihumanim ideologijama filozofskih i političkih ateizama posljednja tri stoljeća. Samo je kršćanska vjera suvremena, odnosno do razine stvarnih osnovnih pitanja o smislu života i moralnim načelima njegova oblikovanja. Jer nikakva teorija i nijedno ljudsko biće ne može nas otkupiti i pružiti nam potporu u životu i smrti osim Riječi Božje, koja je u svome Sinu preuzela naše čovječanstvo te nas svojim križem i uskrsnućem otkupila od grijeha i smrti i dala nam nadu za vječni život (Gaudium et Spes 10; 22).

Nismo robovi nego građani u gradu Božjem, sinovi i kćeri Oca nebeskoga u Kristu i prijatelji Božji u Duhu Svetome.

Kakav je bio Joseph Ratzinger kao osoba? Koje ćete njegove osobine i kvalitete Vi najbolje pamtiti?

Bio je vrlo tankoćutna osoba, vrlo osjetljiv, duhovit, skroman i iznad svega, čovjek duboke mudrosti kao dionik Božje ljubavi.

Što mislite, kakav će učinak smrt Benedikta XVI. imati, ako ga ima, na njemački sinodalni put?

Bojim se da ovi protagonisti antropologije daleko od Krista neće biti impresionirani jednim od najvećih kršćanskih mislioca našeg vremena, jer kod njih, osim ako Duh Sveti izravno ne uzrokuje duboko obraćenje srdaca, ateistička ideologija guši svako sjeme nadnaravne, objavljene vjere.