Prošlost ima svoje pravo, ali mitomanija razara BiH 

Kraj i početak nove godine nekako su vrijeme u kojem rezimiramo što je bilo, razmišljamo što je danas i planiramo što će biti sutra. Kada se osvrnemo na prošlu godinu uz sve probleme od ratova, pandemija, potresa, poplava, recesija, političkih kriza… ljudi na ovim područjima su sebi natovarili još jedno breme – prošlost. 

Piše: Miroslav Vasilj

Jer kako drukčije objasniti toliko narativa o partizanima, ustašama i četnicima, komunizmu i fašizmu, Titu, Paveliću, Mihailoviću, Bleiburgu, Jasenovcu, Domovinskom ratu, Srebrenici, Miloševiću, Tuđmanu, Izetbegoviću, Karadžiću, Bobanu… Tisak, radio, televizija, novi mediji vrve ili četrdesetim ili devedesetim godinama prošlog stoljeća. A u isto vrijeme siromaštvo u BiH danas postaje sve raširenije. Iseljavanje se povećava. Gospodarstvo slabi. A korupcija je na vrhuncu svoje moći.

I zaista zašto čovjek na ovim područjima toliko vremena i energije posvećuje povijesti bilo onoj slavnoj ili bolnoj ili pak izmišljenoj? Možda odgovor leži u našim neuspjesima danas. Oni narodi koji imaju uspjehe u sadašnjosti u gospodarstvu, visok BDP, koji ulažu u nove tehnologije, znanost, umjetnost, zaštitu okoliša… nemaju razloga živjeti u prošlosti. Oni radije okreću svoje misli onome što će biti sutra, za deset, za pedeset godina. Osnivaju i ministarstva budućnosti.

S druge strane oni narodi koji zaostaju po svim navedenim pitanjima rado se sjećaju, ma ne samo sjećaju, nego žive u svojim slavnim danima prošlosti. Ili stalno prebiru rane iz doba boli. Ili pak mitomanski izmišljaju povijest koje nije ni bilo. Naravno ne stoje otrcane frazetine kako trebamo zaboraviti prošlost i kako se trebamo okrenuti budućnosti jer ćemo tamo jesti zlatnim kašikama. Tko zna možda je ovo što sada živimo puno bolje od onog što će doći sutra.

Jer sve bi bilo jednostavno kada bi smo tako lako poništili prošlost – poglavito onu negativnu. No naravno to nije moguće. Prošlost je po svojoj suštini revenant – ono što se vraća. Ako je otjeramo vraća se možda sto puta gora nego li je bila. Zato je treba uzeti u obzir. Bazirati je na činjenicama. Ali se ne može i ne smije živjeti u njoj.

Na globalnoj razini bi mogli komparirati Arape i Kineze. Dok Kinezi gospodarski grabe naprijed projektirajući što će biti u idućih 100 godina s druge strane arapski svijet se sjeća svojih slavnih dana kada su čovječanstvu zaista podarili broje izume istodobno se danas gušeći u ratovima i previranjima. Na ovoj našoj mikro razini možemo usporediti Slovence s jedne strane te Bošnjake, Srbe i Hrvate u BiH s druge strane. Dok Slovenija ulaže u znanost i istraživanja, digitalnu transformaciju, zaštitu okoliša te gleda kako se pozicionirati u idućim desetljećima. U BiH kod njezina tri naroda puna su usta slavne, manje slavne i izmišljene prošlosti.

A ulaganja u gospodarstvo, znanost, umjetnost, istraživanja? Ništa! Na europskom smo začelju.  Dakle prošlost temeljena na činjenicama ima svoje pravo jer smo u njoj izgradili ono što danas imamo i ono što danas jesmo. Ali u pravu je veliki španjolski sociolog Jose Ortega y Gasset kada kaže: „Mi Europljani oduvijek težimo ka budućnosti i osjećamo da je to najbitnija dimenzija vremena, ona koja za nas počinje jednim poslije, a ne jednim ranije“. Započnimo i mi na taj način novu 2023. godinu!