2022. u BiH: Bošnjaci su se prebrojavali, Hrvati zbrajali, a Srbi ponovno brojili (glasove)

Što je obilježilo 2022. u Bosni i Hercegovini? Što je događaj godine? Izbori, borba za hrvatsku ravnopravnost, srpski secesionizam, bošnjački unitarizam, kandidacijski status za EU, nevidljivi “nestanak” korone, novi kilometri (auto)cesta, iseljavanje, inflacija, potresi, poplave, filmski festivali, Zrinjski…? Borba za nacionalni status Hrvata, rekao bih, bila je najdominantnija tema. Hrvati su se djelomice uspjeli za njega izboriti zahvaljujući svojoj organiziranosti, pomoći Hrvatske i visokom predstavniku, koji ih je nametnutom odlukom barem djelomice zaštitio od političkoga razvlašćivanja.

Bila je to, svakako, burna godina jer su se događaji u BiH smjenjivali kao na traci. Neki su preko noći nestajali, a drugi se pojavljivali. Gotovo istodobno! Pandemija, koja je imala svoje strašne posljedice i u BiH, “nestala je” istog jutra kada je Rusija izvršila agresiju na Ukrajinu. Nevidljivog neprijatelja (COVID) naslijedili su sve vidljivija poskupljenja i inflacija.

Jednako neprimjetno u večeri izbora pala je tenzija nepodnošljive kampanje bošnjačkih radikala prema Hrvatima. U istoj toj noći, unatoč pobjedi, oslabjela je politička moć moćnog SDA i ojačala ona bošnjačkih građanskih partija. One će, uz pomoć Čovićeva HDZ-a i Dodikova SNSD-a, na “mala vrata” ući u vlast. HDZ i SDA nakon dva desetljeća neće više vezati zastave u čvor neiskrena savezništva. Gotovo istodobno kada je EU donio odluku o Schengenu na hrvatskoj granici BiH je dobila kandidacijski status za EU. Valjda da ih se ne uvjeri da ih se ne gura u “Otvoreni Balkan”. Koji forsiraju Srbija i Albanija.

No nije bilo sve tako politički opterećeno u ovoj godini. Gradili su se mostovi, tuneli, ceste… Pelješki most zaobišao je BiH, a istodobno je izgrađena cesta Stolac – Neum. Nitko više do svog ne mora preko tuđeg teritorija. Završena je izgradnja mosta u Gradišci preko Save, koji je na još jednom mjestu povezao BiH i Hrvatsku. Probijen je i tunel Ivan na koridoru Vc. Njime su u tome dijelu Hercegovina i Bosna spojene autocestom. Gospodarstvenici su također postizali velike rezultate. Od rasta izvoza, povećanja proizvodnje, otvaranja novih pogona. Primjerice, čapljinska Lasta opet leti, a mostarski Aluminij poput feniksa dignuo se iz pepela.

Nažalost, prošlu godinu pamtit ćemo i po brojnim tragedijama. Potresi koji su bili i razarajući u istočnoj Hercegovini ubili su mladu djevojku. I poplave su odnijele jedan život kod Bosanskog Novog. U velikom broju prometnih nesreća stradali su deseci, ponajviše mladih. Korona je, unatoč tome što je “nema”, odnijela tisuće života. Umrle su i brojne poznate osobe iz javnog života.

Katolička crkva u ovoj je godini dobila novog nadbiskupa Vrhbosanske nadbiskupije. Kardinala Puljića naslijedio je Tomo Vukšić. Dvije franjevačke provincije, Hercegovačku i Bosnu Srebrenu, preuzeli su novi provincijali fra Jozo Grbeš i fra Zdravko Dadić. Početkom godine stigao je i novi Papin međugorski upravitelj – Talijan Aldo Cavalli, a potkraj godine u Sarajevo nuncij – Indijac mons. Francis Assisi Chullikatt.

Kulturni život opet su dinamičnim učinili filmski festivali, od onog u Sarajevu do Orašja i Širokog Brijega. Snimljeno je i nekoliko filmova. Otvorena je moderna galerija u Mostaru. A Sting je održao veliki koncert u Sarajevu.

Mostarski sportaši ostavili su snažan pečat u ovoj godini. Osobito nogometni klub Zrinjski, koji je sedmi put osvojio naslov prvaka. Mostarska plivačica Lana Pudar postala je europska prvakinja na 200 metara leptir.

Godinu je i u BiH obilježilo i Svjetsko nogometno prvenstvo u Kataru. Iako BiH nije imala svoju reprezentaciju, tamo je bila i brojna “bh. kolonija” koja je branila boje Hrvatske, Srbije, Švicarske, Australije. Deseci su drugih vrhunskih sportaša čije je podrijetlo iz BiH, a nastupaju za druge brojne države i klubove.

I tako iza nas ostaje još jedna izborna godina u kojoj su se Bošnjaci prebrojavali, Hrvati zbrajali (homogenizirali), a Srbi ponovno brojili (glasove). Ratno-huškačkom retorikom svi su htjeli biti gospodari tamošnjega krhkog mira. U tom nadmetanju najmalobrojniji Hrvati preživjeli su. I pobjeđivali. U danu veličanstvenoga dočeka izbornika RH Livnjaka Zlatka Dalića u Livnu, u Sarajevu je njegova sugrađanka Borjana Krišto, koja je dobila više od 90 posto hrvatskih glasova, predložena za premijerku BiH, a u Zagrebu je, također Livnjak, bacač kugle Filip Mihaljević proglašen najuspješnijim sportašem u RH. Dok su oni slavili, još jedan Livnjak, Mate Rimac, usavršavao je svoje limuzine. Kada se svi u BiH, poput ovih i drugih uspješnih Bosanaca i Hercegovaca, počnu natjecati u izvrsnosti i pobjeđivati individualno ili timski, tada mladi više neće napuštati ovu zemlju. Tada prebrojavanje neće služiti za slabljenje drugih, već za jačanje zajedničke države.

Jozo Pavković/VL/https://www.vecernji.ba/Hrvatsko nebo