P. Božidar Nagy: Osvrt na uvrjedljive reakcije nekih medija na molitvu krunice na Jelačićevu trgu u Zagrebu

U danima kada su zbivanja na Svjetskom nogometnom prvenstvu zasjenjivala mnoge druge sadržaje, p. Božidar Nagy*, svećenik-isusovac, prof. dr. teologije, reagirao je na svom FB-profilu na medijske napade na javne molitelje krunice, 14. prosinca. Nitko ne tvrdi da je javna molitva krunice na gradskim trgovima obveza; hoće li javno i skupno moliti krunicu ili ne, to je prepušteno svačijoj vjerničkoj savjesti i slobodnom izboru. No kada se taj oblik javne pobožnosti grubo i neargumentirano po mainstream-medijima napada i izruguje, kako bi se na taj način katoličke muževe potisnulo natrag u crkve ili u privatne prostore, svatko tko poštuje vjerske slobode ili je solidaran s drugim katoličkim vjernicima razumjet će da se na takve nasrtaje moralo reagirati. Zato i prenosimo osvrt p. Nagya.

Nisam do sada imao običaj na svome fb-profilu osvrtati se na tolike nepravedne kritike, napade, izrugivanje i ostalo koji se u javnim glasilima i na društvenim mrežama u posljednje vrijeme upućuju na katoličku vjeru, na Crkvu, na javno očitovanje svoje vjere i dr. Ali ovaj puta ne mogu šutjeti. Radi se već o dobro poznatom javnom moljenju sv. krunice od prije deset dana održanom na prvu subotu 3. prosinca ove godine koje se po treći puta organiziralo na Trgu Bana Jelačića u Zagrebu, ali i po drugim hrvatskim gradovima. Upravo je nevjerojatno koliku je prašinu i čudovišne reakcije ova miroljubiva inicijativa podigla u medijima i na društvenim mrežama, a koja nije bila nikakav prosvjed, niti je bila usmjerena protiv ikoga.

Od mnoštva negativnih i uvredljivih reagiranja, na koja se nije niti vrijedno obazirati jer znamo tko su, što su i odakle dolaze, osvrćem se samo na pisanje Večernjeg lista i njegova dopisnika g. Milana Ivkošića u njegovoj kolumni „Tjedna inventura“ objavljenoj u Večernjem listu od 10. prosinca na str. 48. Sve do sada mislio sam da je Večernji list ozbiljniji list, da ne objavljuje olako uvredljive napise i kritizerski neutemeljene tekstove. No pogledajmo detaljnije o čemu se radi.

Lijepo je što kaže g. Ivkošić u svome početnom tekstu Tjedne inventure s podnaslovom U molitvama smo sami s Bogom „kako je vjera ukorjenjivana u narodu stoljećima i bez koje se ne može živjeti, kao što se ne može živjeti bez kruha i vode.“ Lijepo je i ono što kaže o važnosti molitve u obitelji „prije spavanja, ujutro poslije ustajanja i u mnogim drugim prilikama…“. Vjerujem da to g. Ivkošić iz iskustva govori i da tako prakticira u svome životu! Ali u svojoj „pouci“ o molitvi on je svodi samo na individualni odnos s Bogom, a zaboravlja činjenicu da Isus, kad je učio svoje apostole moliti, nije rekao da mole „Oče MOJ koji jesi na nebesima…“ nego „Oče NAŠ koji jesi na nebesima…“ Dakle, već u toj prvoj najslužbenijoj pouci o molitvi Krist je istaknuo zajedničarski oblik molitve i da njegovi sljedbenici mole i zajednički, a ne samo individualno. Ne može se kršćanska molitva svesti samo na individualni odnos s Bogom, zatvoriti ju u četiri zida svoje kuće ili crkve kako to sugerira g. Ivkošić. Potreba i praksa zajedničke molitve, zahvale i hvale Bogu zajedno s drugima prisutna je u cijeloj Bibliji pa kroz cijelu povijest Crkve sve do danas. Katekizam Katoličke Crkve u svome četvrtom dijelu, koji je cijeli posvećen molitvi, jasno o tome govori.
Bilo bi mi drago da se moram sada ovdje zaustaviti samo na ovom razjašnjenju o molitvi. Ali, nažalost, ima žalosnijih, neprihvatljivih, uvredljivih i lažnih tvrdnji u daljnjem tekstu g. Ivkošića. Jedno javno očitovanje vjere ovaj puta kroz molitvu (bez propovjedi ili kakva govora), kao što je bilo nedavno javno moljenje krunice na Trgu u Zagrebu, za koje se tražilo i dobilo dopuštenje od civilnih vlasti, g. Ivkošić napada i izruguje nazivajući molitelje subotnje krunice uvredljivim izrazom „šačicom izmanipuliranih čudaka“, a njihovu molitvu „ekshibicionizam koji je nanio štetu vjeri“ itd. Ovim javnim vrijeđanjem svojih sugrađana Hrvata nije uvrijedio samo njih, nego i sve one molitelje koji su se istoga dana, prve subote u mjesecu, okupili na javnim prostorima i u još nekim hrvatskim gradovima, ali i u drugim zemljama počevši od Poljske odakle je i krenuo ovaj molitveni pokret. Čime g. Ivkošić dokazuje ovu svoju tvrdnju da ovakva javna molitva „šteti vjeri“? Baš je suprotno istina, što će vam potvrditi svaki ozbiljan i normalan vjernik.

Po toj logici onda bi i godišnju PROCESIJU koja se organizira na Dan grada Zagreba u čast zaštitnice grada Gospi do Kamenitih vrata, a koja prolazi tim istim Trgom bana Jelačića svake godine 31. svibnja, mogli nazvati „ekshibicionizmom koji škodi vjeri“. A da ne govorimo o TIJELOVSKIM PROCESIJAMA koje se diljem cijele Hrvatske organiziraju po selima i gradovima, po javnim prostorima i ulicama na katolički blagdan Tijelova, koji je usput budi rečeno i državni praznik! Hoćete li i sve te tisuće i tisuće hrvatskih vjernika koji sudjeluju molitvom i pjesmom na ovim javnim manifestacijama vjere nazvati „izmanipuliranim čudacima“ ???

Ali, da ne čekamo tako dugo blagdan zaštitnice grada Zagreba te državni i crkveni blagdan Tijelova, pozivam Vas, gospodine Ivkošić, da dođete u zagrebačku župu bl. Ivana Merza u Špansko koja još nema svoje crkve. Ondje ćete vidjeti kako se vjernici, ne jednom mjesečno, nego svake nedjelje prije podne okupljaju da bi zajednički molili i slavili Boga na otvorenom prostoru po bilo kojem vremenu, po kiši i vjetru, po suncu i snijegu, po ljetu, kišnoj jeseni i zimi; i sve se to odvija na komadiću livade na uglu gdje se križaju Zagrebačka cesta i Zagrebačka avenija, a pokraj njih prolaze tisuće i tisuće automobila svakodnevno. I ne samo to. U ovo adventsko vrijeme dođite na tu istu livadu na jednu od zornica koje se na tom istom mjestu u 6 sati ujutro još po mraku služe u nazočnosti od oko 200 vjernika, a kraj njih prolazi rijeka automobila vozeći svoje vlasnike na posao! Zar bi po vašoj logici i ovu zajedničku manifestaciju vjere nazvali „eksihibicionizam koji šteti vjeri“, a sve te vjernike proglasili „izmanipuliranim čudacima“!!! (Vidi uz ovaj tekst priloženu sliku jedne nedjeljne mise na otvorenom u župi bl. Ivana Merza, Zagreb-Špansko.)

Osim vašega članka iznenađuje i vaše Uredništvo. Umjesto da se ogradilo od vaših uvredljivih tvrdnji, ono se spremno s Vama suglasilo pa je preuzelo vašu apsurdnu tvrdnju te je cijeloj vašoj kolumni Tjedni inventar sa slikom molitelja na Trgu dodalo ovaj podnaslov „Ekshibicionisti koji kleče na Trgu samo nanose štetu vjeri“ . E, pa ovako primitivna, neinteligentna, naivna, do krajnosti glupa i najblaže rečeno groteskna izjava, ničim utemeljena niti dokazana, podsjeća na već davno minula komunistička vremena kad se sličnim parolama i naslovima blatilo Crkvu i katoličku vjeru.

I Večernjem listu nije to bilo dosta nego sutradan, u svom nedjeljnom izdanju od 11. prosinca 2022. na str. 16 omogućuje da tu istu apsurdnu rečenicu kao papagaj na još gori, upravo prostački i vulgaran način komentira i ponavlja poznati raspop Dalibor Milas kojega se rodna Hercegovina odrekla i protjerala ga sa svoga teritorija, a njegovi već odavno bivši franjevački poglavari javno se ograđivali od njegovih izjava i stavova. I on sada iz Graza preko Večernjeg lista nastavlja svojim dopisima u kolumni „s margine“ smućivati, izrugivati i vrijeđati hrvatske katolike!

Sva ova protivljenja i napadi na ovu inicijativu molitve krunice na javnom prostoru živo nam bude asocijaciju na jednu izjavu Pape Hadrijana VI. koju je objavio portal bitno.net (vidi poveznicu na kraju teksta.). Na pitanje što je to molitva krunice papa Hadrijan kratko je odgovorio: „To je bičevanje đavla !“ Pa, eto, kad se nekog „bičuje“ na takav način, onda nije čudo da vrišti i ciči, pa čak i cijeli tjedan nakon „bičevanja“!

I na kraju trebamo u stvari biti zahvalni g. Ivkošiću i svima onima koji se poput njega izruguju, ismjehuju i kritiziraju ovaj međunarodni pokret javne molitve. Napravili ste lijepu i besplatnu propagandu za ovu svake pohvale vrijednu inicijativu. Da se toliki muškarci ne stide javno priznati svoju vjeru i kleknuti na javnom prostoru i uputiti Bogu molitve za dobro svoga naroda, može smetati samo mrziteljima Boga, Crkve i katoličke vjere kao i onima koji bi vjeru htjeli protjerati u potpunu privatnost.
Vjerujemo da će se idući mjesec u subotu 7. siječnja okupiti još veći broj molitelja na Trgu i da će taj broj u buduće samo rasti, a ne kako zloguki prorok Večernjeg lista naviješta kako će „s vremenom taj ekshibicionizam sam od sebe prestati.“ A vi vjernici, katolički muževi, obavijestite sve vaše prijatelje, rodbinu i znance i pozovite ih da dođu svake prve subote u mjesecu na javno svjedočenje svoje vjere i na ono što je u svemu tome najvažnije, a to je zajednička molitva za našu domovinu i naš narod.

SLIKA UZ OVAJ TEKST PRIKAZUJE VJERNIKE ŽUPE BL. IVANA MERZA U ZAGREBU-ŠPANSKO KAKO NA OTVORENOM, UZ CESTU NA LIVADI SVAKE NEDJELJE SUDJELUJU NA SV. MISI

O MOLITVI KRUNICE VIDI NA OVOJ POVEZNICI:
bitno.net

• O. Božidar Nagy, hrvatski isusovac, porijeklom je iz Slavonije. U Slavonskom Brodu završio je gimnaziju i 1961. godine ulazi u isusovački red. Studij teologije i filozofije završava na Papinskom učilištu Gregoriana u Rimu. U Rimu je i doktorirao s disertacijom “Ivan Merz, čovjek vjere i odgojitelj za vjeru”
  Dugogodišnji je vjeroučitelj studenata i srednjoškolaca u Zagrebu i Osijeku, šest godina je bio urednik hrvatskog programa Radio Vatikana u Rimu, pet godina je djelovao kao dušobrižnik pri Hrvatskoj katoličkoj misiji u Parizu.
  Kardinal Franjo Kuharić imenovao ga je g. 1972. postulatorom kauze za beatifikaciju Ivana Merza, te se od tada, objavljujući niz knjiga i radova, gorljivo zauzima kako bi se hrvatska i svjetska javnost upoznala s osobom novog hrvatskog blaženika.

p. Božidar Nagy SJ/ Hrvatsko nebo