Prohibicija gdje joj mjesto nije: P’jana glava (ne) nosi bošnjačkog barjaka

Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

Mediji bliski Temeljnoj, a o trošku kumove Turske, sve one koji su se sprdali s opaskom Alijina jedinca glede – gluho bilo! – alkohola u okolici Laktaša optužuju kao neinteligent(n)e koji nisu razumjeli što je pisac htio kazati. Nisu, vele, shvatili kako je suprug najpoznatije zagrebačke magistre s kraja prošloga stoljeća zapravo ironizirao starostavne tvrdnje oporbe koja je do sada tvrdila kako se sastanci o konstituiranju vlasti ne smiju održavati u kavanama i restoranima. Birtijama, općenito! Ali, također, i odlazak na noge političaru koji Bošnjake namjerno naziva muslimanima, i to, također, namjerno s malim – „m“ – računajući tako na, detektirao je, simpatije većinski islamofobnog Zapada.

Ih, što se nekad dobro pilo…

Da bi odmah potom, iako suprug (valjda…) ginekologinje, ugazio u područje psihologije, tvrdeći kako su SNSD i HDZ stvorili psihološku dominaciju u javnosti. Jednostavnije, kako trenutačno vladaju i Osmorkom i situacijom općenito! Uz to, misli i kako je neprihvatljivo da vlasnik vinske laktaške destilarije, koja je u međuvremenu već medijski prekrštena u (obični) rakijski podrum, multietničke stranke naziva bošnjačkim, ili još gore – muslimanskim. Za što, nakon summita uz (potencijalno) isparenje maliganskih oblačića, više uistinu nema(ju) kredibilitet. Nikakav! Jer, p’jana glava ne nosi barjaka. Bošnjačkog poglavito!

Međutim, i veselo Dodikovo društvo iz Laktaša uzvraća udarac. „Zaboravio Bake, inače prije agresije degustator alkoholnih pića po priči njegovih prijeratnih ‘ahbaba’, kako je u kavani punoj alkohola prije nekoliko godina potpisao ponižavajući mehanizam koordinacije kojim je ulogu županija i entiteta izjednačio s državom“, prisjetio se esdepeovac Damir Mašić dana kada se Izetbegoviću II. alkohol navodno nije gadio kao evo ovih dana kada ga ove “p’jandure” gone u opoziciju i još ga (cinično) uvjeravaju kako i tamo ima života.

Teško mi je, međutim, vjerovati da je novi, po svemu sudeći, lider oporbe ikada – pokraj onako stroge žene! – bio uživalac vatrene vode. Mada, u malu me dvojbu stavlja njegova ovotjedna konstatacija kako bez SDA nema stabilne vlasti, a onda niti Bosne i Hercegovine. Desetljećima, inače, vrlo, vrlo stabilne! Zna, dakle, taj bošnjački stabilizator kako uz alkohol nema nikakve stabilnosti. E, kako zna?!

Ne može se s vodom u Europu

Nisam (baš) siguran. No prvo što mi na um pada je prošlogodišnja svadba njegove jedinice Jasmine, poslije koje se, svjedočili su indiskretni novinari, u Europi pilo sve osim vode. (Što se pokazalo vrlo dalekovidnom odlukom, jer je baš ovih dana Zavod za javno zdravstvo Federacije BiH utvrdio kako nam je voda u većem entitetu puna bakterija.) I, logično, taj brak pokazao se vrlo nestabilnim. Prvu godišnjicu mlada i mladoženja dočekali su na različitim adresama. I ako to nije zbog alkohola, onda zbilja ne znam zbog čega je.

Za razliku pak od rečenoga Baketova (kavanskoga) biografa, šef njegove partije Nermin Nikšić održao je Izetbegoviću mlađem sat vjeronauka. „… Iskreni vjernici moraju biti dobri ljudi. Oni ne kradu, ne lažu, ne traže u vjeri opravdanje za svoj kriminal. Ne pristajem na matricu ‘neka naših makar i lopova’, ili na onu kojom su mene pokušavali uvjeriti kako ‘nije haram uzeti novac kad ti netko sam nudi, već je haram tražiti“, vazio je na opće iznenađenje. Otkud šef Partije sve to zna?! Mudro, naime, zbori baš kao da je slušao (predizbornu) hutbu naibu reisa Ismeta ef. Spahića u Begovoj džamiji, u ranu jesen 2010., kada je muslimane i glasače upozorio da ne glasuju za munafike, koji su u islamu stigmatizirani kao licemjeri.

Oni, dakle, koji se prikazuju vjernicima, a to u biti nisu. I odmah je efendija rastumačio kako te veselnike prepoznati. Četiri su, naime, kriterija, ali je jedan najvažniji. „Najprije po lažima i licemjerju. Munafik nikada ne održi obećanje. Od onoga što su obećali, 80% su slagali“, kazao je u trenutku kada je SDA bila – a kad nije?! – na vlasti. Potom se dotaknuo i tekućih pitanja, upozorivši za koga, ni pod prijetnjom džehenema, ne treba glasovati. „Neki vode stranku, a ujutro kad ustanu moraju popiti šljivu ili krušku da prvo sebe povrate u život. Pa kako misle da nas mogu voditi još četiri godine“, odjekivalo je (Begovom) džamijom, kako je izvijestio portal žurnal.ba.

Jedan je babo!

I da ne duljim, pobijedio je (opet) SDA, a Izetbegović II. sjeo je u mitsku Alijinu fotelju u Titinoj 16. A, evo, sada nakon laktaškog veseloga sata, u svojoj „hutbi“ parafrazira efendiju. Ali samo glede šljive i kruške. A Nikšić glede munafika. Znakovito! Jer, baš ovoga prvoga bije glas, ako je vjerovati Draganu Čoviću, kako mu je duša obećati, gdjekad štogod i potpisati pa se onda predomisliti. Za što, neka mi Čović oprosti, ima i opravdanje u – genetici. Izetbegović I. je, naime, jednom davno pošteno priznao kao jedno misli prijepodne a drugo poslijepodne.

Sin ga (još) nije citirao, ali, kao dobar sin, ide babinim stopama. Uz to, siguran kako se kod drugara Miće dok su pravili vlast sigurno nije pila voda (koja je inače tamo bolja negoli u Federaciji!), traži da mu Osmorka referira što su dogovorili u tim neregularnim uvjetima. „Možda bi bilo interesantno kazati što je s nama Bakir dogovorio ranije“, odgovorio je vlasnik laktaške destilarije. Trijezne glave, navodno!

Nakon čega kronično trijezni Bake nije više pokazivao znake nikakve znatiželje. Da pije – napio bi se.

Josip Vričko, Katolički tjednik/https://www.nedjelja.ba /Hrvatsko nebo