Ahmetović bi mijenjao vlast u Zagrebu i povezivao “progresivne” stranke u “regionu”!

Adis Ahmetović, zastupnik u Bundestagu, dao je dosad mnoštvo izjava u kojima je osporavao Hrvatima u BiH pravo na konstitutivnost i jednakopravnost te je izlazio s napadima na politike koje se zauzimaju za ustavnu ravnopravnost i reprezentativnost dijela hrvatskoga naroda koji živi u Bosni i Hercegovini. Sada je  u rubrici “Blickpunkt Kroatien 2/2020″ zaklade njemačkog SPD-a “Friedrich Ebert”, u razgovoru u kojem je sudjelovao i Josip Juratović, njegov stranački kolega iz Bundestaga, iznio i neke vrlo agresivne ideje. Podupro je promjenu vlsti u Republici Hrvatskoj u korist promicanja bošnjačkih i probalkanskih, tobože “građanskih” i tobože “ne-nacionalističkih”, snaga. Time se kao stranac i zastupnik u drugoj državi izravno umiješao u unutarnje odnose u Hrvatskoj, što nije dopustivo. Širi razgovor dostupan je na poveznici na njemačkomu niže. Najprije donosimo prijevod njegovih izjava.  Razgovor je vodio dr. Boris Stamenić.

– Prije svega, želio bih pozdraviti uvodne riječi moga kolege. Mislim da bavljenje sa regijom (sich mit der Region beschäftigen) nebi trebao biti samo zadatak za ljude koji imaju takozvani „West-Balkan-Background“, nego bi trebala postati europska dužnost. Ovo već počinje rečenicom “dati šest zemalja Zapadnog Balkana europsku perspektivu”, iako se te zemlje nalaze u središtu Europe, odnosno one su srčane komore. Veliki institucionalni, formalni početni signal za ovu EU perspektivu započeo je 2003. godine u Solunu. Što je se od tad dogodilo? Od osam zemalja zapadnog balkana su dvije članice EU: Slovenija i Hrvatska. Ostali šest čekaju od 2003. godine uzaludno. Zbog oklijevanja politike i društva, aktualne ankete i istraživanja ukazuju na pad uvjerenosti i podrške europskoj budućnosti, europske ideje, u nekim djelovima europska ideja bilježi samo samo 40 posto podrške. To nam pokazuje da smo mnoge nade ovdje barem ugasili, ako ne i uništili. Kao EU i Njemačka sada konačno moramo pokazati svoje boje. Zato jako podržajem što naš kancelar kad govori o „prekretnici“ (njemački: Zeitenwende) vanjske- i sigurnosne politike ima na umu i Zapadni Balkan. Sada moramo ove riječi provesti u djelo.

– Kao prvo me jako veseli da su se izbori ove godine uopće uspjeli održati. Bilo je pokušaja, da se izbori kroz etno-nacionalističke snage bojkotiraju i uopće ne održaju. Drugo, ovi su izbori protekli mirno, bez većih nemira, iako je bilo i drugih najava uoči i tijekom predizborne kampanje. Neki su političari zaprijetili neredima ako rezultati ne budu onakvi kakvi žele. Treće, pozitivne promjene mogu se uočiti detaljnim promatranjem izbornih rezultata. Tu smatram primjerice, na obnove u državnom Predsjedništvu. Ono što me jako raduje jeste da je to uspio socijaldemokrata s bošnjačke strane Denis Bećirović, s najboljim rezultatom u cijeloj državi, sa daleko više od 300.000 glasova. Ako gledate državno Predsjedništvo u cjelini, dva od tri člana jasno su za ulazak u EU i za ulazak u NATO. Također se jasno distanciraju od Moskve i Rusije. Zbog toga se ishod izbora mora podržat. Iz Hrvatske se također trebalo gledat pozitivno, jer članica EU-a i NATO-a je dobila dodatnu potporu pro-europske ideje na zapadnom balkanu. Susjedi bi u svakom slučaju uvijek trebali biti zainteresirani za suradnju.

– Nedvosmisleno sam se o toj temi već izjasnio: još uvijek sam prilično iritiran oko trenutka promjene sadržaja izbornog zakona i pripadajućeg ustava entiteta Federacija Bosne i Hercegovine. Mi njemački parlamentarci nikada ne bismo dopustili takvu promjenu u Bundestagu. Građani su glasali 2. listopada, sudjelovali na demokratskim izborima, a dva sata nakon zatvaranja birališta Visoki je predstavnik upotrijebio bonske ovlasti bez prethodne konzultacije s novoizabranim institucijama. Ovo nije samo moje mišljenje, već i mišljenje Venecijanske komisije: do promjene ustava mora proći najmanje godinu dana prije izbora, nikako na sam dan izbora. Utjecaj hrvatske vlade na odluku Christiana Schmidta lako se može citirati iz izjave premijera Plenkovića za medije i Twittera hrvatske vlade, prema kojoj su prilično zadovoljni utjecajem koji su imali proteklih dana, tjedana i mjeseci. Hrvatski mediji također pišu da je HDZ-ova vlast imala ogroman utjecaj na ovu izbornu promjenu. Taj proces niti je demokratski niti te promjene mogu biti u interesu svih Hrvata u BiH koji žele europsku državu ravnopravnih ljudi. Što se tiče sadržaja ove promjene, to je sporno. Nisam ustavni stručnjak za BiH, ali vjerujem da ovom promjenom Christiana Schmidta ne samo HDZ, već i SDA i SNSD ojačavaju. Nadam se da to na kraju neće biti tako, ali morat ćemo pričekati i vidjeti kako će se stvari razvijati.

– U kritici da Komšić nije legitimni predstavnik Hrvata u BiH jer je izabran glasovima Bošnjaka postoje dvije pretpostavke koje u osnovi odbacujem. Prva pretpostavka je da postoji načelo legitimnog zastupanja. O tom načelu ne mislim ništa, ono je u suprotnosti s načelima EU deklaracije o ljudskim pravima. Ako pogledate izborne rezultate u Livnu onda bi se također moglo tvrditi da su tamo Hrvati glasali za Denisa Bećirovića, da spriječe Bojanu Krišto, a posredno i Bakira Izetbegovića da pobijede na izborima.

Ahmetović: Vrijeme je za savez „progresivnih“ snaga u Hrvatskoj i da se „progresivne socijaldemokratske stranke iz regiona okupe i pokažu prekograničnu solidarnost u Bosni i Hercegovini“

– Otkad postoji ta tvrdnja o navodnom nelegitimnom zastupanju Željka Komšića? Postoji otkad HDZ više ne obnaša tu funkciju i ujedno otkad su izgubili utjecaj u državnom Predsjedništvu. Važno je naglasiti da je HDZ-u stalo do daljnjeg utjecaja na Bosnu i Hercegovinu preko HDZ-ovih veza od Zagreba do Mostara. Jako se nadam da će na sljedećim izborima u Hrvatskoj doći do promjene vlasti. Vrijeme je za napredni (progresivan) savez u Hrvatskoj. Kod Željka Komšića mi se jedna stvar posebno sviđa: često naglasuje kako mu je vjerska i etnička pripadnost ljudi svejedna. Ovo je način razmišljanja, retorika i narativ koji pomiruje i ujedinjuje. Uz Denisa Bećirovića sada su dva člana državnog Predsjedništva koji se zalažu za Bosnu i Hercegovinu, žele očuvati teritorijalni integritet i suverenitet zemlje i voditi je prema članstvu u EU i NATO-u.

Ujedno se slažem s kolegom da Komšić treba srušiti zamišljeni zid i da se samouvjereno pojavi u Livnu, Mostaru ili Tomislavgradu. Jer niti jedan grad u BiH ne pripada nijednoj političkoj stranci. Država pripada isključivo svojim građanima.

– Jako bih poželio zemlji i građanima da političke institucije na svim razinama počnu raditi bez da se međusobno blokiraju. Nadalje, nadam se da će tri člana državnog Predsjedništva napraviti agendu kako bi svima bilo transparentno što žele postići za BiH i narod u sljedećih nekoliko godina. To bi bio izvor snage za društvo jer bi mogao dati orijentaciju i oslonac u budućnosti. Posljednji izbori donijeli su mnoge pozitivne pomake u BiH. U entitetu Republika Srpska SNSD Milorada Dodika izgubio je dominaciju odnosno monopol. S Vojinom Mijatovićem i ostalim parlamentarcima, „Pokret za Državu“ je snažno zastupljen u entitetskom parlamentu RS. Kao još jedan primjer pozitivnog razvoja vrijedi spomenuti i Ćamila Durakovića iz Srebrenice, povratnika iz Sjedinjenih Država koji je postao potpredsjednik Republike Srpske. Nadam se da će posebno predsjednik Denis Bećirović iz svoje nove uloge moći graditi međustranačke mostove. Oni su hitno potrebni. Demokracija također uspijeva zahvaljujući raznolikosti. Dobro je da su Bošnjaci izabrali nekoga iz napredne stranke koja vjerodostojno predstavlja građansku sliku Bosne i Hercegovine. To bi se sa svih strana trebalo vidjeti kao priliku.

– Ja bih ova pitanja malo drugačije svrstao. Prvo, prosvjed smatram demokratskim pravom svakog pojedinca. U Njemačkoj je pravo na prosvjede dio temeljnog zakona i čak je definirano kao temeljno pravo. Drugo, naravno da je vrlo važno s kakvim porukama osoba ili grupa izlazi na ulicu. Treće, jedan od najvećih problema BiH je često destruktivan utjecaj njenih susjeda. Zemlja je stisnuta u korzet. Osim toga, ti se utjecaji pokazuju kao podrška etno-nacionalnim snagama. Ovo mora prestati da bi se BiH progresivno razvijala.

Ako pogledate i kako su umrežene progresivne stranke u balkanskoj regiji, vidite da još ima prostora za napredak. Na primjer, volio bih da se progresivne socijaldemokratske stranke iz regiona okupe i da pokažu prekograničnu solidarnost u Bosni i Hercegovini. Nažalost, toga nema dovoljno, već hrvatski predsjednik Zoran Milanović svakom svojom izjavom dolijeva ulje na vatru.

Kao lijevi, progresivni akteri, moramo postati bolji u umrežavanju i češće djelovati zajedno.

Želim da ovo bude bolje u budućnosti. I konferencija u Cavtatu pokazala je da postoji veliki potencijal za bolje povezivanje i koordinaciju naprednih stranaka. Primjećujemo kako su desničarske stranke međusobno dobro organizirane. Podržavaju jedni druge – posebno na izborima. Kao lijevi, progresivni akteri, moramo postati bolji u umrežavanju i češće djelovati zajedno. Toksičnu klimu moramo zamijeniti konstruktivnim, programskim dijalogom – a to je moguće samo ako smo jaki i brojni.

Krokodilske suze nad tobožnjom neravnopravnošću „ostalih“

– Hrvatska bi kao zemlja-članica trebala imati veliki interes za stabilnu BiH s EU perspektivom. Drago mi je što kancelar Olaf Scholz u svakom svom vanjskopolitičkom govoru naglašava koliko je važno da zemlja uđe u EU. Za razliku od Njemačke, Hrvatska djeluje suprotno: HDZ-ova vlast često se destruktivno miješa u politička zbivanja u BiH. Ima pokušaja i iz drugih dijelova regije i iz Europske unije. Postoji npr. Mađarska s Fideszovom vladom, koja jako radi na destabilizaciji zemlje.

Hrvatskoj zapravo je u vlastitom interesu održavati najbolje moguće odnose s BiH. Ogromna većina stanovništva zainteresirana je za dobre i razumne odnose sa susjednom državom, ali umjesto toga BiH je glavni prioritet vanjskopolitičke agende HDZ-ove vlade. To je jedan od razloga zašto posebno mladi iz Hercegovine emigriraju u Njemačku ili druge zemlje EU. Mnogi od njih ne žele živjeti u okruženju punom etničkih napetosti i ratne retorike, ismijavanja i nepoštivanja. U isto vrijeme i BiH i Hrvatska imaju veliki demografski problem. Zato se nadam da će biti suradnje u smislu poštovanja, uvažavanja i priznanja u cijeloj regiji. Inače će ova regija samo nastaviti slabiti.

Što se tiče Daytonskog sporazuma, želim reći da je sporazum iz 1995. godine donio mir, ali danas stvara trajnu nestabilnost, štoviše, ne može se uskladiti s propisima za ulazak u EU. U BiH treba se voditi nova rasprava o ustavu. Potreban je novi ustav koji odgovara standardima EU. Na to upućuju i odluke Europskog suda za ljudska prava. Uz tri konstitutivna naroda, postoji i skupina “ostali”. Tu spadaju npr. Romi i Židovi. U postojećem političkom sustavu oni imaju manje prava od ostalih konstitutivnih naroda. Iz tog razloga, individualna prava moraju biti ojačana. Sve dok nema ravnopravnosti, rasprava o ulasku u EU je farsa. To moramo promijeniti zajedno.

– Podržavam odluku jer Zapadni Balkan zaslužuje mjesto u EU. Naš kancelar Olaf Scholz to uvijek iznova naglašava govoreći u raznim prilikama o rastućoj EU. Pritom ne misli samo na Ukrajinu i Moldaviju, već i na zemlje Zapadnog Balkana koje već gotovo 30 godina pokušavaju postati članice. Podrška članstvu u EU za Bosnu i Hercegovinu je i dalje vrlo visoka, kako u samoj zemlji tako i u dijaspori. Drugo, mogu samo savjetovati ljudima u BiH i političkim predstavnicima da ne provode reforme i zakone samo zbog članstva u EU. Kada reformirate državu, činite to za njezine građane. Mogu samo apelirati na novu Vladu da odmah stavi na dnevni red Sabora sve potrebne uvjete kako bi se što brže napredovalo. Ujedno, stavljanje pripremljenih reformskih prijedloga na dnevni red pokazuje tko je zapravo za reformu zemlje i njezin europski put – a tko je politički kočničar tog kursa.

Ahmetović: Hrvatska bi trebala graditi “most” između EU-a i Zapadnog Balkana

Što se tiče uloge Hrvatske u ovoj regiji, zemlja bi trebala izgraditi most između EU i Zapadnog Balkana. Ako se Hrvatska miješa u Bosnu i Hercegovinu, onda bi se trebalo raditi na jačanju cijele države. Premijer ili predsjednik države nisu samo političari, oni imaju i državnu funkciju. Poštivanje diplomatskih normi pomoglo bi stabilizaciji regije i poboljšanju međudržavnih odnosa.

Smatram da cijela regija zaslužuje perspektivu članstva u EU i ja sam jako zainteresiran za Hrvatsku i stojim na raspolaganju kada je u pitanju promicanje konstruktivnog dijaloga, bez obzira na to je li na čelu Hrvatske progresivna ili konzervativna vlada. Mora se obaviti međustranački rad kako bi se osiguralo da se pridruživanje EU ostalih zemalja zapadnog Balkana ubrza i da regija napreduje u smislu demokracije, europske misli i mira. U vremenu u kojem živimo mir je neizmjerno važan i ne može se uzimati zdravo za gotovo. I vjerujem da je članstvo u EU još uvijek jamstvo mira u zemljama.

Blickpunkt/Hrvatsko nebo