Iz stranih medija/ D. Serwer: Srbija upotrebljava Srbe u okolnim zemljama da njih učini disfunkcionalnima!

Čovjek iz više američkih instituta i bivši američki diplomat Daniel Serwer objavio je 12. prosinca na platformi peacefare.net članak „Stvarnost se ne sastoji od opsjena“. U svojoj bogatoj karijeri, on je u razdoblju 1994. – 1996. bio posebni koordinator za Bosnu i Hercegovinu te je posredovao u zaustavljanju hrvatsko-bošnjačkog rata i postigao u pregovorima da bude postignut Daytonski sporazum. Od 1998. do 2010. bio je potpredsjednik Instituta za mir SAD-a. Uz ostalo, autor je dviju knjiga: From War to Peace in the Balkans, the Middle East, and Ukraine – Od rata do mira na Balkanu, Bliskom istoku i u Ukrajini (Palgrave MacMillan, 2019), Righting the Balance: How You Can Help Protect America – Ponovna uspostava ravnoteže: Kako se može pomoći da Amerika bude zaštićena (Potomac, 2013). Prenosimo u prijevodu njegov članak u cijelosti, koji izražava politička gledišta i volju dijela američke stručne javnosti i vlade spram „Balkanu“.

Pojavivši se početkom prošloga tjedna na Atlantskom vijeću, zamjenik pomoćnika ministra vanjskih poslova za Balkan [Gabriel Escobar] rekao je:

„Svaki uman promatrač ili analitičar priznat će da Rusija ne će biti vjerodostojan partner, da Putin ne će u svijetu biti poštovana figura. Pa stoga kladiti se na taj odnos [između Putina i svijeta] znači izgubiti okladu. Mislim da vidite kako se neki vrlo umni ljudi okreću od pouzdavanja u taj odnos. Time se ne kaže da Rusija ne radi očajnički na tomu kako bi neke od igrača na Zapadnom Balkanu zadržala u svojoj orbiti, no stvarnost je takva da ona ekonomski, politički i zemljopisno gubi bitku.“ (izvor)

On nije posve u krivu

On je naravno u pravu kada kaže da EU dugoročno stoj mnogo bolje nego Rusija. Iz jakih razloga, Albanija, Kosovo i Makedonija neopozivo su dali prednost Bruxellesu pred Moskvom. Albanija i Makedonija na popisu su kandidata koji bi trebali započeti pristupne pregovore s EU-om. Unatoč tmurnim neposrednim izgledima, Kosovo ima namjeru podnijeti do kraja godine svoju aplikaciju za pregovore s EU-om. Tirana, Skopje i Priština očitovale su svoje ambicije. U svima trima, većina i opozicije i vladajućih stranaka podupire pristupanje EU-u. Više ima oklijevanja unutar EU-a u smjeru proširenja nego što unutar tih triju zemalja ima oklijevanja u nastojanju da se pridruže.

No stanje nije dobro drugdje

Stanje je drukčije u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Srbiji. Ne vidim tako mnogo „vrlo umnih ljudi“ koji okreću leđa Rusiji. U Bosni, faktični šef polovice te zemlje, Milorad Dodik, korumpirano je rusko sredstvo. Hrvatska, već članica EU-a, privija se uz Moskvu, koja podupire njezine nacionalističke ciljeve unutar Bosne. Rezultat je de facto savez s Dodikom, koji je ruganje izgledima da se Bosna pridruži NATO-u i EU-u. Crna Gora, članica NATO-a, ima proruskog premijera i vladajuću koaliciju. Oni se s lakoćom povijaju pred onim što hoće Beograd, pa tako i pri nedavnom tretiranju Srpske pravoslavne crkve.

Najvažnije: Srbija je neopozivo krenula u smjeru Rusije, pa i za vrijeme rata u Ukrajini. Samo da navedem prošlotjedne događaje, Srbija je ponovno odbila uskladiti se s EU-ovim sankcijama prema Rusiji, njezino vodstvo prokazalo je kosovske albanske vođe i Srbe spremne sudjelovati u kosovskoj vlasti rasističkim i prostačkim riječima, a beogradski miljenici devastirali su ured nadležan za održavanje lokalnih izbora u dijelu Kosova u kojem Srbi imaju većinu. Sada imamo pred očima scenu na kojoj može doći do obračuna između saveznika srbijanskih gangstera i kosovskih posebnih policijskih snaga. Predsjednik Vučić zatražio je da se srbijanski vojnici vrate na Kosovo. To bi izazvalo ozbiljno nasilje. Vučićevi prijatelji u Moskvi zadovoljni su.

SAD se treba spustiti u stvarnost

Američka diplomacija na to da će Beograd donijeti definitivnu odluku u prilog liberalne demokracije i Zapada. To se ne događa. Srbijanska glavna opozicija i većina stanovništva nije za EU, a zasigurno ni prijateljska prema Americi. Oni nadaleko više preferiraju Rusiju i Kinu, praveći se da se drže „neutralno“. Predsjednik Vučić izmotava se, uglavnom spretno.

Veliko ležište litija u Srbiji posljednja je medalja kojom se igra. U siječnju je srbijanska vlada poništila dozvolu danu Tio Tinto-u [divovskoj španjolskoj tvrtki koja upravo ulaže u izgradnju tvornice litijskih baterija  za automobile u Europi, nap. prev.] da razvije to rudno nalazište. On sad pokušava nagovoriti Kinese da uđu u taj biznis, unatoč europskim protivljenjima. Ugovori s Rusijom i Kinom dolaze posve netransparentno, čime se omogućuje mnoštvo provizija. Srbijanska „neutralnost“ ima nedvojbeno koruptivno i autoritarno nagnuće.

Tako to radi Srbija. Freesom House rangirao ju je kao „djelomice slobodnu“ (prije pet godina bila je „slobodna“). Beograd klizi u smjeru sve veće autokratičnosti diljem Vučićeva predsjedanja državom. Postoji ograničena politička opozicija. Mediji i vlada u prijateljskim su odnosima te se svakodnevno služe govorom mržnje (uglavnom protiv kosovskih Albanaca). Sudovi nisu nezavisni. Vlada ima kontrolu nad gospodarstvom. Politička opozicija sputana je i smiješna, pa i ako je intelektualna opozicija hrabra i ozbiljna.

Spuštanje u stvarnost

Amerikanci nisu prilagodili svoju politiku tako da uzmu u obzir sadašnju stvarnost: Srbija je za sada izgubljena za Zapad. Beograd ne ide stvarno za članstvom u EU-u, koje Vučić smatra predalekim u budućnosti da bi mu to bila nadoknada za vlast od koje bi trebao odustati kako bi se izvršili postavljeni zahtjevi. Umjesto toga, on ide za „Srbskim svijetom“, a to je nastojanje da se po kontrolu Beograda dovedu srbska stanovništva u susjednim zemljama. Nijedna od tih zemalja ne će biti u stanju ići za svojim EU-snovima sve dotle dokle Beograd upotrebljava njihove građane Srbe da ih čine disfunkcionalnim državama.

Amerikanci se moraju spustiti u stvarnost. To znači vratiti se na politiku koja energično podupire suverenost, teritorijalnu cjelovitost i državnu funkcionalnost zemalja susjednih Srbiji. Današnja Srbija prijetnja je tim ciljevima. Umirivanje Beograda ne će Amerikancima donijeti ništa. Stvarnost se ne gradi od opsjena.

Napomena uredništva Hrvatskog neba: Ocjene Daniela Serwwera, kojega neki smatraju plaćenim bošnjačkim lobistom, ne poklapaju se u nekim bitnim točkama s porukama koje je odaslao u tekstu citirani predstavnik SAD-a Escobar za vrijeme ovotjedne turneje po „regiji“.

Izvor: Delusions don’t make reality

peacefare.net/Hrvatsko nebo