Sveti Ambrozije: U teškoj opasnosti ne smijemo gubiti hrabrost

Kada slavimo spomendane svetaca Katoličke crkve upadamo u moguću opasnost da o pojedinom svecu tekstualno nižemo rečenicu za rečenicom samo šture biografske podatke. Dakako da je svaki podatak iz života svetaca važan. Ali osim toga izuzetno su važna teološka, biblijska i duhovno odgojna promišljanja određenog sveca. A isto tako činjenica kako su ta promišljanja i djela određenog sveca utjecala na njegove suvremenike. Sveti Ambrozije je ostavio duboki trag i duhovni pečat ne samo svojom biskupskom službom, nego i po svom vrsnom govorništvu, propovijedima, savjetima, katehetskim tumačenjem sv. Pisma. Tako možemo reći, da nije bilo sv. Ambrozija, ne bi bilo ni sv. Augustina. Zašto? Zato što je sv. Augustin slušajući propovijedi sv. Ambrozija u milanskoj katedrali u sebi riješio različite duhovno intelektualne osobne dileme, obratio se i dao se krstiti. Božja providnost je htjela da se to dogodi. To sigurno nije bilo slučajno. Sv. Ambrozije je djelovao moćno kao pisac pjesama, raznih crkvenih himana, nekrologa poznatim ljudima svog vremena. On je autor„ Exsulteta“ – pjevanog himna pohvale Vazmenoj svijeći koji se pjeva u Vazmenoj noći, na Veliku subotu. Svojim teološkim radovima i himnima djelovao je i na poznatog Paul Claudela. Kao biskup, govornik i savjetnik davao je duboki kršćanski pečat svome vremenu i ljudima nadolazećih generacija. Sv. Ambrozije je za svaki dan u tjednu napisao molitvu prije svete mise. Zato u ovom tekstu donosim njegovih pet savjeta i jednu od molitava prije svete mise. Ono što je pisao u četvrtom stoljeću poslije Isusa Krista, aktualno je za življenje vjere u 21. stoljeću. Pet njegovih savjeta, molitve prije mise za svaki dan, i mnogo toga može biti izuzetno vrijedno da i nas približi izvornoj katoličkoj duhovnosti i Bogu. Pokušajmo biti poučljivi i ohrabreni njegovim savjetima i molitvama prije svetih misa.

Pet savjeta sv. Ambrozija

1. Neka tvoja vrata budu otvorena da bi ga primio, otključaj mu svoju dušu, izrazi mu dobrodošlicu u svojim mislima i tada ćeš uvidjeti bogatstvo jednostavnosti, blago mira i radost milosti. Rastvori vrata svoga srca, stani pred Sunce vječnoga svjetla.
2. Nitko ne može ozdraviti tako što ranjava drugoga.
3. Ako kažemo „kruh naš svagdanji“, zašto ga primaš samo jednom godišnje? Dnevno primaj ono što ti dnevno koristi. Živi tako da ga možeš zaslužiti i primati svakodnevno. Onaj tko ne zaslužuje da ga primi svakodnevno, ne zaslužuje ni da ga primi jednom godišnje.
4. Kad se nađemo u teškoj opasnosti, ne smijemo gubiti hrabrost, nego trebamo čvrsto vjerovati u Boga, jer gdje je najveća opasnost ondje ćeš naći najveću pomoć onoga tko želi da ga zovemo svojom „Pomoći“ u vremenu mira i u vremenu poteškoća.
5. Budimo izbjeglice od ovoga svijeta. To možeš učiniti u duhu, čak i ako si ovdje ograničen u tijelu. Možeš u isto vrijeme biti ovdje i s Gospodinom. Tvoja duša mora ga čvrsto držati, moraš ga slijediti u svojim mislima, moraš koračati njegovim putevima s vjerom, a ne samo izvanjski.

Životopis sv. Ambrozija

Rodio se vjerojatno u njemačkom gradu Trieru oko 339. godine. Potjecao je iz ugledne rimske obitelji. Otac mu je bio visoki carski činovnik u Galiji. Ambrozije je studirao u Rimu govorništvo i pravo. Oko 370. godine postao je guverner u sjevernoj Italiji sa sjedištem u Milanu. Kad je  u Milanu umro arijanski biskup Auksencije, kler i narod jednodušno su izabrali Ambrozija za njegova nasljednika na biskupskoj stolici, premda je bio tek katekumen – pripravnik za sveto krštenje. Ambrozije se dao krstiti, a u roku od 8 dana primio je sve svete redove, osim biskupskoga. Pod vodstvom svećenika Simplicijana, koji će ga kasnije naslijediti, radio je ozbiljno na sebi kako bi stekao što temeljitiju teološku naobrazbu studirajući osobito svete oce. Kao biskup istakao se osobito u poučavanju svoga stada, u obrani Crkve protiv poganstva, arijanstva, naučavanja koje je nijekalo Kristovo božanstvo, te protiv drugih krivovjerja. Bio je vrstan i utjecajan savjetnik i pomoćnik careva: Gracijana, koji se prvi od rimskih careva odrekao naslova “vrhovni svećenik”, Valentinijana II. i Teodozija Velikog, koji je kršćanstvo proglasio državnom vjerom, a poganstvo zakonom zabranio. Arijanstvo kao krivovjerje je osuđeno na koncilu u Akvileji, na kojem je predsjedavao sveti Ambrozije. Akvilejski koncil se održao 381. godine. Ambrozije je također bio velik pobornik neovisnosti Crkve o državnoj vlasti, izbjegavajući tako sukobe s državom. No, kad se radilo o pravdi i zakonu, bio je neumoljiv. Svoju literarnu djelatnost razvio je sv. Ambrozije ponajviše u propovijedi i katehezi, kojima se posvećivao svim žarom svoga pastirskog bića. Mnogo je u svojim spisima tumačio Sveto pismo općenito, te u prenesenom i mističnom značenju, izvodeći iz njega moralne pouke za život. Pisao je  dogmatske te polemičke spise o vjeri, o Duhu Svetome, o otajstvima, o pokori, o sakramentima.

Sv. Ambrozije biskup – posjetio Sirmium, današnju Srijemsku Mitrovicu

Sv. Ambrozije, koji je godine 374. bio posvećen za milanskog biskupa, umro je u istom gradu 4. travnja 397. pun zasluga za svoju biskupiju, a i za opću Crkvu. Ljubav i briga za dobro Katoličke crkve nagnala ga je na putovanje čak u naše krajeve u stari Sirmium, današnju Srijemsku Mitrovicu. Kad je, naime, čuo da je ondje umro biskup Germinije, došao je sugerirati izbor novoga biskupa jer je prijašnji bio zatrovan krivovjernim arijanizmom i tek se pred smrt obratio i pomirio s Bogočovjekom. Carica Justina nastojala je omesti sv. Ambrozija u tom časnom naumu, pa je nahuškala arijanske žene u Sirmiju da navale na Ambrozija. I zbilja, navalile žene na biskupa sv. Ambrozija. Jedna ga je djevojka usred crkve dohvatila, počela mu trgati misno ruho, vući ga od oltara među žene, gdje su ga čekale šake i oštri nokti. Ali sv. Ambrozije, malen i krhak kakav je bio, okrene se i dostojanstveno pozove djevojku na red: “Ako sam i nedostojan svećeništva, tebi ipak ne priliči na bilo kojega svećenika stavljati ruku! Boj se suda Božjega!” Ambrozijev tajnik Paulin zabilježio je da je ta djevojka poslije toga umrla i sutradan joj je Ambrozije vodio sprovodni obred. Za sirmijskog biskupa izabran je zaslugom sv. Ambrozija pravovjerni Anemije, čovjek nicejske vjeroispovijesti, koja priznaje i ispovijeda Kristovo čovještvo i božanstvo.

Djela sv. Ambrozija

Među značajna djela sv. Ambrozija valja spomenuti nekoliko veoma potresnih posmrtnih govora, kao što su njegovu bratu Satiru, caru Valentinijanu II. i Teodoziju Velikom. Od sv. Ambrozija sačuvana su također brojna pisma, te divni uskrsni himan “Exsultet”, koji se toliko svidio velikom kršćaninu Paulu Claudelu, da su mu pred njim “glasovi Pindara i Sofokla postali dosadni”. Sv. Ambrozije se istakao i kao pjesnik himana, tako ga s pravom nazivaju “ocem latinskoga himna”. Njegovi jasni, krepki stihovi, upravo su kao stvoreni za pjevanje, pa su stoga  ušli u katoličko bogoslužje, postavši prave pučke pjesme, uzor pjesništvu te vrste na Zapadu. Slušajući snažne propovijedi sv. Ambrozija u milanskoj katedrali, na katoličku vjeru obratio se veliki sveti Augustin.

Obraćenje sv. Augustina

Potaknut propovijedima milanskoga biskupa sv. Ambrozija, sv. Augustin rasplet svojih unutrašnjih duhovno intelektualnih dilema nalazi u kršćanstvu, te se sa 33 godine krsti u Milanu (u uskrsnoj noći 24/25. travnja 387.). Preobraćeni sv. Augustin se vraća u Afriku, rasprodaje cijelo svoje imanje, a novac daje siromasima. Nakon 3 godine redovničkoga života, zaređen je 391. u Hiponu za svećenika, a 396. postao je biskup tog grada. Kroz cijelo svoje učenje, sv. Augustin je naglašavao potrebu preobraćenja kao temeljnu poruku evanđelja. Postao je glasovit po svojoj jasnoći i katoličkom nauku. U filozofiji sv. Augustina Bog ima središnje mjesto, on je uzrok i svrha svega, svemoguć je, premudar i predobar. Sve dobro potječe od Boga, a zlo je samo nedostatak dobra. Zastupao je voluntarističko gledište prema kojem je bitna čovjekova volja koja je slobodna i neovisna o razumu i svijesti. Bog stvara svijet odlukom svoje volje. Svoje teološko naučavanje sv. Augustin zasniva na autoritetu sv. Pisma, predaje i Crkve te na sposobnosti ljudskog razuma da shvati istinu, da je izrazi i brani od napada. Osnovne su teološke teme kojima se sv. Augustin bavio pitanja o Presvetom Trojstvu, kristologiji, mariologiji, istočnom grijehu i milosti. Kao filozof i teolog sv. Augustin je napisao više od 90 djela, a u nekoliko idućih stoljeća on će biti osnovni autoritet u filozofiji i teologiji. U srednjem vijeku, na temelju njegova djela „O državi Božjoj“, rješavati će se dilema između duhovne i svjetovne vlasti. Ostala poznata djela su mu „O kršćanskom nauku“, „ O Trojstvu“, „Poučavanje neupućenih“, „ Ispovijesti“ i mnoga druga.

Sv. Ambrozije zaštitnik pčelara

Na mnogim svetim slikama biskup sv. Ambrozije je prikazan kako drži pčelinju košnicu okružen pčelama jer su one za njega bile uzvišena i sveta bića, a pčelinje društvo (zajedništvo i odgovornost) uzor skladne crkvene zajednice u kojoj vlada red i rad. Crkva slavi sv. Ambrozija kao svetog biskupa i naučitelja, a pčelari kao svog sveca zaštitnika. U njegovu je čast osnovan i pčelarski red Ambrozijanaca koji ima svoje štovatelje u Mađarskoj, Rumunjskoj, Češkoj, Slovačkoj, Sloveniji i Hrvatskoj. Kod nas se blagdan svetog Ambrozija tradicionalno obilježava u Hlebinama gdje se svake godine nakon mise posvete novi barjaci pčelarskih udruga. U Istarskoj se županiji ovaj spomendan slavi od 2012. godine kada su se prvi put okupili pčelari iz čitave Istre u Boljunu, a potom u Cerovlju i Pazinu. Prigoda je to da se sretnu kolege iz pčelarskih udruga Pule, Buzeta, Poreča, Buja, Pazina i Labina i u ugodnoj prijateljskoj atmosferi ožive uspomenu na svog sveca zaštitnika. Ali i na sve preminule pčelare koji su odigrali značajnu ulogu u unaprjeđenju pčelarstva.

Molitva sv. Ambrozija prije svete Mise

Molim te, Gospodine, po presvetom otajstvu Tijela i Krvi tvoje, kojima se svakodnevno u Crkvi hranimo i pojimo, čistimo i posvećujemo, te postajemo dionicima jednog Božanstva, podaj mi svoje svete vrline, kojima ispunjen pristupam tvom žrtveniku dobrom savješću tako da mi ova nebeska otajstva budu na spasenje i život. Ti si svojim svetim i blagoslovljenim ustima uistinu rekao: „ Kruh koji ću ja dati tijelo je moje, za život svijeta. Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će u vijeke.“ Najslađi Kruše, izliječi tvrdoću moga srca kako bih mogao kušati ugodan miris tvoje ljubavi. Izliječi ga od svih slabosti, kako ni u čem, osim u tebi, ne bi moglo pronaći slast. Kruše najčišći, u tebi je sav ushit i sav užitak, koji nas uvijek osvježava, i kojeg nam u tebi nikad ne nedostaje: neka se moje srce tobom hrani i neka moja duša bude, tebe kušajući, slatkoćom ispunjena. Anđeli u tebi okrepu pronalaze: neka se pobožnici tvoji, putnici na zemlji, tobom hrane, da osvježeni takvom poputbinom ne smalakšu na svome putu. Kruše sveti, Kruše živi, Kruše čisti, koji s neba silaziš i daješ život svijetu, dođi u moje srce i očisti me od svih tjelesnih i duhovnih bezakonja. Uđi u moju dušu, izliječi me i očisti iznutra i izvana. Budi zaštita i stalan štit mojoj duši i tijelu. Udalji od mene sve zasjede neprijateljske. Neka uzmaknu ispred moći tvoje prisutnosti, kako bih, tobom ojačan, siguran stigao u Kraljevstvo nebesko, gdje ćemo te ne kao sada u otajstvu, već licem u lice gledati, kada će vlast biti predana Bogu i Ocu, i bit će Bog sve u svemu. Tada ćeš me, u čudesnoj punini, svega obuhvatiti, te više nikada ni ogladnjeti ni ožednjeti neću. Ti, Gospodine, koji s istim Bogom Ocem i Svetim Duhom živiš i kraljuješ u sve vijeke vjekova. Amen.

Vladimir Trkmić, Hrvatsko nebo