Oda hrvatskom čovjeku kroz stoljeća – održana književna večer s Petrom Merčepom
Vrijeme:3 min, 54 sec
Kaštel Sućurac, 28.11. 2022. – Prupušalije, Max, Glagoljaš i Ratne zgode 1991. – 2021. nazivi su rado čitanih knjiga hrvatskog književnika i publicista Petra Merčepa koje su u organizaciji Gradske knjižnice Kaštela predstavljene u ponedjeljak 28. studenoga u Nadbiskupovom kaštelu u Kaštel Sućurcu.
Kroz ugodan razgovor ravnateljice GKK Renate Dobrić s Petrom Merčepom nazočni su imali priliku saznati na koji način nastaju autorove knjige, koje su najčešće teme o kojima piše, odakle mu dolazi nadahnuće za pisanje te ostale brojne zanimljivosti iz Petrovog života.
Ulomke iz knjiga Petra Merčepa čitao je Ivica Šušić, prof. hrvatskog jezika i književnosti u Prvoj gimnaziji Split, koji je istaknuo kako je njemu najdraža autorova knjiga Glagoljaš, romansirani životopis zaslužnog svećenika, radobiljskog župnika don Vida Kovačevića, a istog je Petar Merčep napisao na temelju stvarnih događaja prethodno provevši temeljito istraživanje cjelokupno dostupne arhivske građe.
Publika je imala priliku saznati i da je Petar Merčep vrsni poznavatelj brojnih lokaliteta u Katunima te je jedan od inicijatora zaštite osamsto godina starog hrasta medunca na lokalitetu Trnovcu na Katunima Brdu, a ujedno je i prvi predsjednik Udruge Stražara Gospodinova Groba, dragovoljac Domovinskog rata, kolumnist portala Hrvatsko Nebo i član Matice hrvatske.
Razgovarajući s autorom o njegovoj prvoj objavljenoj knjizi Prpušalije u kojoj je Petar zabilježio 101 anegdotu i šaljivu priču iz njegova zavičaja, R. Dobrić ga je potaknula na pričanje nekoliko šaljivih zgoda koje su se publici toliko svidjele da su nakon završetka druženja s autorom svi poželjeli nabaviti vlastiti primjerak. Međutim, Petar Merčep je naveo kako su sve knjige rasprodane te će uskoro tiskati novo nadopunjeno izdanje.
“Knjiga je dobila naziv po Prpuši, lokalitetu u općini Šestanovac za koji su vezane dogodovštine likova iz knjige. Knjigu čini niz kratkih, pitkih, zabavnih i smiješnih priča, odnosno, anegdota iz života stvarnih likova koji su postali dio kolektivnog pamćenja, njihovih prijateljevanja, međusobnih trvenja, svađanja i mirenja s neočekivanim obratima”, rekao je Petar Merčep, navevši kako su sve priče u knjizi istinite.
Veliko zanimanje publike izazvao je i roman Max u kojemu je Petar Merčep ispričao priču svog oca.
“Slijedom priča mog pokojnog oca koji je preživio Križni put, potrudio sam se pronaći još neke ljude koji su preživjeli isto, saslušati ih i usporediti njihove priče s očevim. Fragmente tih priča sam uobličio u jednu književnu formu koju bismo mogli nazvati romansiranom biografijom. Na nešto više od tristo stranica opisani su stvarni likovi i stvarni događaji. Ovo je roman o mladim ljudima koje je život odnio raznim putovima, ali ih je nakon rata zadesila ista teška sudbina. Neki se, nažalost, s tih križnih putova nikada nisu vratili, a oni koji su preživjeli pričali su to poskrivećki. Roman Max napisao sam ga kao podsjetnik na te strašne događaje o kojima se dugo nije smjelo govoriti”, pojasnio je autor.
Radnja trećeg po redu Merčepovog romana Glagoljaš potaknula je živu raspravu među nazočnom publikom koja je iskazala veliku zainteresiranost za ovu temu o kojoj u Hrvatskoj do sada nije puno pisano, pogotovo u obliku romana.
“Glagoljaši su bili svećenici koji su se u bogoslužju služili glagoljicom i staroslavenskim jezikom. Djelovali su u biskupijama uz Jadransko more i njegovali tradiciju liturgije na narodnom jeziku još od Ćirila i Metoda. Hrvati su jedini narod Katoličke Crkve koji je imao skoro tisuću godina liturgiju na narodnom jeziku, a čitava Katolička Crkva je koristila latinski jezik sve do 1965. godine. A što je tome tako, posebne zasluge imaju glagoljaši. Papa Inocent IV. dopustio je senjskom biskupu 1248. da on i njegovo svećenstvo mogu obrede služiti i narodnim jezikom. Hrvatski glagoljaši su prvi koji su tiskali glagoljicom i prvi koji su načinili odljeve glagoljičkih slova. Budući da su hrvatske inkunabule tiskane i latinicom, Hrvati su jedini narod koji ima inkunabule tiskane na dvama pismima. U Hrvatskoj koja je druga po broju inkunabula, odmah iza Češke, tiskano je devet inkunabula od čega pet glagoljicom”, pojasnio je Merčep odakle kod njega toliko zanimanje na temu glagoljaša i glagoljice.
“Posljednja objavljena Petrova knjiga nosi naziv Ratne zgode 1991. – 2021., a u istoj autor prepričava istinite anegdote s ratnih terena te je možemo nazvati „svojevrsnom odom hrvatskom duhu“. Upravo iz tog razloga i večerašnje druženje s Petrom Merčepom nosi naziv Oda hrvatskom duhu, rekla je R. Dobrić, nakon čega je pročitano nekoliko šaljivih istinitih zgoda iz knjige.
„Znali smo se smijati u itekako ozbiljnim situacijama u Domovinskom ratu, pa zašto im se ne bismo mogli smijali i sada, s tolikim vremenskim odmakom“, ovim riječima je Petar Merčep zaključio književnu večer koja je nastavljena uz potpisivanje knjiga i ćakulu s nazočnom publikom.
U glazbenom dijelu programa nastupio je mladi Marin Petković iz Vranjica koji je na violini odsvirao nekoliko starijih domoljubnih pjesama, zbog čega je nagrađen golemim pljeskom nazočne publike.
Renata Dobrić, GKK, Hrvatsko nebo
