Šiljo: Pregovori između Kosova i Srbije propali su, na Kurtija je prebačena krivnja; sukob može početi!

Teško je očekivati da će se predsjednik kosovske vlade Kurti noćas ili sutra predomisliti. Da je htio još jednom popustiti, odustati od očekivanja da Srbija de iure ili makar de facto prizna cjelovito i punopravno Kosovo, bio bi to učinio najkasnije danas, 21. studenoga, u Bruxellesu. No on je ustrajan i ne sluša, koliko se zna, ni EU ni SAD. Odlučan i ’svojeglav’. S razlogom! Pregovori koji traju već devet godina nisu doveli do „normalizacije odnosa“. Vlada u Prištini osjeća se pritiješnjenom između očekivanja kosovskih Albanaca da dovrši proces izgradnje države i beskrajnog otezanja Srbije uz veliku popustljivost Europe i Amerike i uz otvorenu potporu Srbiji od Rusije i još nekih zemalja, kao što je Orbanova Mađarska ili Ramina Albanija. Kurti možda ne razumije metode diplomacije, možda svjesno stavlja na kocku i svoju poziciju i cjelovitost Kosova odbijajući biti poslušan većima i moćnijima. Ili je nešto nepoznato posrijedi. No svemu kad-tad mora doći kraj. Srbijansko-kosovski čvor bliže je konačnom razrješenju nego ikada dosad. Razrješenju „mačem“. Pregovori su danas definitivno propali: Sukob može početi!

Današnji sastanak u Bruxellesu, kojem je sazivač i domaćin bio visoki predstavnik za vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije, Josep Borrell, bio je vjerojatno posljednja prigoda da se izbjegne neminovna eskalacija napetosti, za koju je izgledno da će prerasti u incidente i zatim u sukob između kosovskih Srba i kosovske policije, uz priskakanje Srbije u pomoć svojoj „braći“. Od sutra naime počinje novčano kažnjavanje svakog vozača (prvo 150 eura, a poslije i oduzimanje vozila) čije vozilo kosovska policija zatekne bez kosovskih registarskih pločica, a koji ima prebivalište na teritoriju Kosova.

Posljednji pregovori u dugom nizu; EU nije u stanju nametnuti rješenje

Posljednji je to u dugom nizu razgovora i pregovora, prijedloga i protuprijedloga, nerazumijevanja i nesporazuma, inicijativa i protuinicijativa, odgoda i novih odgoda, provokacija, napetosti i smirivanja napetosti, predstava i Vučićevih beskrajnih jadikovki. Sve to traje već više od devet godina, od 2013., kada je potpisan tzv. Bruxelleski sporazum o „normalizaciji odnosa“ između „Beograda i Prištine“. Dugi lûk diplomatsko-političkih nastojanja započeo je i završio, neslavno, u Bruxellesu. Institucije i dužnosnici EU-a i njegovih država članica nisu se pokazali kadrima razriješiti krizu koja postoji otkako je Kosovo proglasilo svoju državnu samostalnost u veljači 2008.

Iza opstanka kosovskih Albanaca stale su još krajem prošlog stoljeća Sjedinjene Države, koje su najzaslužnije za njegovo državno osamostaljenje, i koje tamo imaju veliku vojnu bazu Bondsteel.

Počelo je prije 26 godina

Prvo se g. 1996. bijahu zaoštrili oružani sukobi između „Oslobodilačke vojske Kosova“ i albanskih paramilitarnih jedinica s jedne i srbijansko-jugoslavenskih snaga s druge strane. U pravom unutarnjem ratu 1998. – 1999. izbjeglo je više od pola milijuna Albanaca i više od 200.000 Srba i ostalih, bilo je 12.000 mrtvih (9.000-10.000 Albanaca, 1.000-2.000 Srba, Roma, Bošnjaka i drugih). Godine 1999. NATO je devet tjedana izvodio bombardiranje tadašnje Savezne Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) te zatim preuzeo vojnu kontrolu nad Kosovom. Ujedinjeni narodi stavili su to područje pod svoj protektorat, donijevši po završetku rata, u lipnju 1999.,  rezoluciju 1244. Ona je Kosovo, bivšu jugoslavensku saveznu pokrajinu u sastavu Srbije, tretirala i dalje kao dio Srbije; formalno je na snazi i danas. Došlo je do egzodusa znatnog dijela preostalog nealbanskog, uglavnom srpskog, stanovništva odnosno do njegova djelomičnog premještanja u četiri općine na sjeveru Kosova, sjeverno od rijeke Ibar, s regionalnim središtem Kosovska Mitrovica, u kojima Srbi imaju izrazitu većinu u ukupnom stanovništvu.

Neredi su se opet pojavili 15. ožujka 2004.; protjerano je tada oko 4.000 Srba, zapaljeno blizu tisuću srpskih kuća, crkvenih i drugih objekata. Četiri godine nakon toga Kosovo je, uz snažnu američku, a i potporu velike većine ostalih zemalja, proglasilo državnu samostalnost. Pet članica EU-a (Španjolska, Slovačka, Rumunjska, Grčka i Cipar) nisu priznale samostalno Kosovo do danas, iako ga institucije EU-a de facto tretiraju kao samostalnu državu, a nije postalo ni članicom Ujedinjenih naroda, iako ga danas priznaje 97 država.

Ideja o teritorijalnoj trampi, protivljenje europskih zemalja i dolazak radikalnog Kurtija

Godine 2018., u mandatu američkog predsjednika Donalda Trumpa, ’vrtjela’ se jedno vrijeme ideja o „korekciji granica“, pri čemu se zapravo ciljalo na dogovor o teritorijalnoj trampi: pripajanju većinski Srbima nastanjenih općina na sjeveru Kosova Srbiji, uz istodobno pripajanje Kosovu većinski Albancima nastanjenih općina u južnoj Srbiji, u Preševskoj dolini, s druge strane granice. U tom smislu, čelnici i jedne i druge strane bili su u Ovalnom uredu kod Trumpa i tamo nešto potpisali. No otpori su bili veliki. Europske zemlje načelno su bile i jesu protiv bilo kakva mijenjanja granica, bilo silom, bilo međusobnim dogovorom. Ni vlasti u Beogradu (A. Vučić) i Prištini (predsjednik Kosova bio je proamerički političar Hashim Thaçi, ali je tada od posebnog suda optužen za ratne zločine, pa se povukao) nisu se usuđivale otvoreno zagovarati takvo rješenje. Prije nepune dvije godine na čelo vlade u Prištini došao je sadašnji predsjednik vlade Kurti, čija je stranka „Samoodređenje“ na izborima u siječnju 2021. osvojila 50,28 posto glasova te uživa čvrstu natpolovičnu većinu u parlamentu.

Kurti je već godinama poznat kao radikalan političar, koji inzistira da Kosovo ostvari punu suverenost i da ga Srbija prizna u njegovim granicama. Zauzimao se i za ujedinjenje Kosova s Albanijom, no to nije naišlo na razumijevanje kod pandana mu Tirane, predsjednik albanske vlade vlade Edija Rame, već nekoliko godina Vučićeva bliskog partnera i prijatelja. Zapadne sile pokušavale su Kurtija smekšati, učiniti ga „kooperativnijim“, ali čini se da u tomu nisu (dovoljno) uspjele. Srbija pak vodi protiv Kosova i njega osobno diplomatski i propagandni rat, a Rusija daje potporu Srbiji, ističući kako će prihvatiti sve ono i samo ono „o čemu se obje strane dogovore“. Ako Srbija prizna Kosovo, priznat će ga i ona.

Borrell je danas Kurtija proglasio odgovornim za propast pregovora, dakle i za mogući sukob ograničenog, a možda i šireg opsega

Za Kurtija je nepovoljno to što ga je visoku povjerenik EU-a Borrell danas proglasio odgovornim za propast pregovora, rekavši da je Vučić u nekim stvarima popustio, a Kurti nije, iako je to samo djelomice točno. Istina je pak to da Kurti nije pristajao na beskrajno odgađanje provedbe kosovske jurisdikcije u smislu da se stalno iznova dopušta Srbima na Kosovu vozila registrirati i registracije produživati u Srbiji, a imaju prebivalište na Kosovu. Kao da je Srbija i dalje njihova država, a ne Kosovo. U toj stvari Kurtija već dugo i Srbija i EU i SAD vuku za nos, inzistirajući na stalno novim produženjima rokova. Provedba takve odluke mogla bi dovesti do pobune tamošnjih Srba, do incidenata i oružanih sukoba, pa i do upetljavanja srbijanskih oružanih snaga i novog oružanog sukoba ograničenog, a možda i šireg opsega.

Istina, na Kosovu je aktivna misija UN-a KFOR kao jamac mira pod vodstvom NATO-a. Ondje su u manjem broju nazočne i europske pravosudno-policijske snage. Ondje je i američka vojna baza. No počne li oružani sukob, upitno je kako će se i jedna i druga i treća strana postaviti i do koje će se mjere htjeti ili moći upetljati u sukob i na čijoj strani.

Iz Kurtijeve kratke izjave koju su prenijeli mediji – dok su Vučića po običaju citirali nadugo i naširoko – očito je da je Kurti inzistirao na „normalizaciji odnosa“, pri čemu on ima za cilj priznanje Kosova od Srbije, kao na uvjet popuštanja u manje bitnim stvarima. No Kurti je time zahtijevao nešto na što Vučić nije spreman, i što zapadne sile od njega i ne očekuju, optuživši Europsku uniju da je odustala od glavnog cilja Bruxelleskog sporazuma, a to je spomenuta „normalizacija odnosa“. Zapadnim pak silama bilo bi dovoljno da Srbija prizna Kosovo „zaobilazno“, neizravno, faktično, a pomirili bi se s time da ona te ne učini otvoreno i izričito. Zašto imaju takvo stajalište? – Iz realpolitičkih razloga. Njemačko-francuski prijedlog, nedavno procurio u javnost, predviđa zapravo faktično priznanje Kosova od Srbije. Vučić je taj prijedlog odbio, ali mu račun za tu odbijenicu nije (javno) ispostavljen.

Kurti se oglušio o američke i europske pozive na kompromis; zato je njemu pripisana odgovornost za mogući sukob, koji već sutra (u utorak) može početi

Kurti se u posljednje vrijeme oglušio i o američke i o europske pozive na kompromis. Zato je njemu pripisana odgovornost za sukob koji već sutra može početi. Kosovska će naime policija već tijekom sutrašnje prve smjene početi kažnjavati vozače bez odgovarajućih tablica. To pogađa oko 10.000 takvih vlasnika vozila – među oko 50.000 Srba, koliko ih još ima na Kosovu.

Srbija je prethodno priredila scenu za očekivani obračun: koordinirano je povlačenje više od 600 Srba iz policijske, carinske i drugih državnih službi, davanje ostavki na zastupnička, vijećnička i gradonačelnička mjesta i slično. Obje strane nagomilale su svoje policijske, a Srbija i svoju moćnu žandarmeriju, a i posebne snage, u blizini sjevernog Kosova. Stanje i postignuta atmosfera gotovo su ’idealni’ da se neminovni incidenti počnu pretvarati u ozbiljnije obračune. Moguće je i da će tamošnji Srbi, po već provjerenom receptu, noćas ili sljedećih dana postavljati cestovne barikade, kako bi spriječili redovne i posebne kosovske policijske snage u vršenju njihovih zadaća. – Kosovu još nije dopušteno imati svoju vojsku!

Pritom, Vučić blefira kako će biti maksimalno obziran i miroljubiv, kako će poslušati Borrella i sve činiti da ne bi došlo do nasilja. Ali pritom ne propušta dodati da on i država Srbija ne će Srbe na „Kosovu i Metohiji“ (službeni srbijanski naziv) „ostaviti na cjedilu“.

Treba li SAD preuzeti pregovore u svoje ruke i zašto nije izgledno da se Kurti noćas predomisli?

Ovih danas na Kosovu se u izvidničkoj misiji nalazi američki kongresnik Ritschie Torres. On je danas iz Prištine, u razgovoru za Glas Amerike, izjavio kako je vrijeme „da Amerika preuzme veću ulogu u razgovorima o normalizaciji odnosa između Beograda i Prištine“ te izrazio nadu da može doći do „približavanja normalizaciji“ odnosa između Beograda i Prištine. „Podupirem ideju da Amerika igra više središnju ulogu u razgovorima između dviju strana, jer mislim da su bez takve uloge SAD-a pregovori zastali.“ Tenzije zbog registarskih pločica dokaz su, po njegovu mišljenju, kako je trenutak da se pregovarački proces pozitivno zaključi.

Teško je očekivati da će se predsjednik kosovske vlade Kurti noćas ili sutra predomisliti. Da je htio još jednom popustiti, odustati od očekivanja da Srbija de iure ili makar de facto prizna cjelovito i punopravno Kosovo, bio bi to učinio najkasnije danas, 21. studenoga, u Bruxellesu. No on je ustrajan i ne sluša, koliko se zna, ni EU ni SAD. Odlučan i ’svojeglav’. S razlogom! Pregovori koji traju već devet godina nisu doveli do „normalizacije odnosa“. Vlada u Prištini osjeća se pritiješnjenom između očekivanja kosovskih Albanaca da dovrši proces izgradnje države i beskrajnog otezanja Srbije uz veliku popustljivost Europe i Amerike i uz otvorenu potporu Srbiji od Rusije i još nekih zemalja, kao što je Orbanova Mađarska ili Ramina Albanija. Kurti možda ne razumije metode diplomacije, možda svjesno stavlja na kocku i svoju poziciju i cjelovitost Kosova odbijajući biti poslušan većima i moćnijima. Ili je nešto nepoznato posrijedi. No svemu kad-tad mora doći kraj. Srbijansko-kosovski čvor bliže je konačnom razrješenju nego ikada dosad. Razrješenju „mačem“. Pregovori su danas definitivno propali: Sukob može početi!

Povezani sadržaj:

Šiljo: Vlast u Prištini stavlja na kocku i vazalsko leno dodijeljeno joj prije 15 godina

Šiljo, Hrvatsko nebo