Bugarska, Srbija, Ukrajina, Bosna i Hercegovina, Hrvatska i Albanija među demografski najgorim zemljama u svijetu
Populacijski fond UN-a iznio je nedavno, u trenutku nedavnog rođenja osmomilijarditog stanovnika Zemlje, demografske podatke iz kojih se vidi da svjetsko stanovništvo i dalje buja, te da će glavni nositelji njegova rasta biti afričke i azijske zemlje Demokratska Republika Kongo, Egipat, Etiopija, Nigerija, Pakistan, Filipini i Tanzanija. Najstrmiji pad stanovnika bilježe uglavnom povijesno većinski kršćanske zemlje: Bugarska, Srbija, Litva, Latvija i Ukrajina (ne računajući ovogodišnja iseljavanja i poginule u ratu), a zatim su tu i Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Moldavija, Albanija i Rumunjska.
Od 233 države na svijetu, njih svega 32 bilježe pad broja stanovnika, a svega njih 18 ima negativan prirodni prirast, dok je kod ostalih 14 smanjenje e uzrokovano iseljavanjem. U najrazvijenijim zemljama rađa se najmanje djece. Prednjači Japan, gdje žena rodi u prosjeku svega 1,3 djeteta. Europa demografski splašnjava, ali ne čitava i ne u istoj mjeri. Najporazniji su pokazatelji za zemlje jugoistočne Europe, za Ukrajinu i baltičke zemlje. Projekcije UN-a do 2050. kažu da su među nevelikim brojem zemalja koje će dotad izgubiti 20 posto ili više svoga stanovništva Bugarska, Latvija, Litva, Srbija i Ukrajina.
Zapadna Europa, Hrvatska i jugoistočna Europa
Svaka žena rađa u zapadnoj Evropi u prosjeku 1,6 djece, u jugoistočnoj i istočnoj Aziji 1,7, a u središnjoj i istočnoj Europi i Sjevernoj Americi 1,8. Prag obnavljanja stanovništva, koji iznosi 2,1, prelaze Latinska Amerika s 2,2 djeteta, južna Azija s 2,3, sjeverna Afrika i Bliski istok s 2,7, a subsaharska Afrika, jedno od najsiromašnijih područja na svijetu, doseže impozantnu brojku od 4,6 djece. (Svjetski je rekorder gotovo sto-posto muslimanska zemlja Niger, u kojoj prosječna majka rodi sedmero djece, no on se smatra i najgorom zemljom za život žena, kojih se dvije trećine uda prije punoljetnosti.) Tu prosječna starost iznosi 17 godina, dok prosječna starost u Europi iznosi 41 godinu. Kina, s 1,423 milijarde stanovnika, kojoj puše za vratom Indija s 1,41 milijarde, ukinula je prije sedam godina politiku jednog djeteta, svjesna neizbježne demografske katastrofe koja joj predstoji sljedećih desetljeća.
U Hrvatskoj se broj stanovnika smanjio od 2011. do 2021. za deset posto. U njezinim sjevernim županijama zabilježeno je smanjenje između 17 i 20 posto. Među deset najvećih gradova samo Zagreb ima rast, za 2,3 posto, a Zadar jedva stagnira. Natalitet je nizak, a podatci objavljeni ove godine upućuju na sve veću razliku između broja umrlih i broja novorođenih. Iseljavanje se nastavlja, iako u manjoj mjeri nego prijašnjih godina. Podatci popisa iz 2021. za Hrvatsku nisu posve točni, zato što je popisan i nezanemariv dio ljudi koji više ne prebiva u njoj. Do pravih podataka moglo bi se doći samo usporedbom podataka o iseljenima u sve druge zemlje s onima u domovini. Hrvatska nema ni registar stanovništva koji bi se stalno ažurirao i provjeravao. Unatrag 30-ak godina stanovništvo Hrvatska, unatoč dotoku brojnih useljenika iz Bosne i Hercegovine, smanjilo se za gotovo jedan milijun odnosno za blizu jedne petine.
Srbijanski demografi i publicisti zabrinuli su se kada su nedavno zbrojili i oduzeli brojke o novorođenima i novoumrlima, koje pokazuju drastičan pad broja stanovnika. Njihovi izvori pozivaju se na podatke Populacijskog fonda UN-a objavljene u trenutku nedavnog rođenja osmomilijarditog stanovnika Zemlje, djevojčice Vinis Mabansag, rođene u Manili, u dalekoj, muslimanskoj Maleziji.
Srbija će po tim procjenama do sredine stoljeća izgubiti petinu svoga sadašnjeg stanovništva. Po tempu smanjivanja Srbija je peta na svijetu. Samo na osnovi prirodnog prirasta izgubila je između dvaju popisa (2011. i 2021.) pola milijuna stanovnika. A najveće smanjenje u povijesti Srbije dogodilo se je u godini najjače epidemije Covida 19, 2021. Po procjeni njezina zavoda za statistiku, te se godine svakog dana rađalo svega 170 djece, a istodobno bi umrle 374 osobe. Za svega 365 dana Srbija se smanjila za veličinu Zrenjanina, grada u Vojvodini, koji je g. 2011. imao 120.709 stanovnika.
Negativni prirodni prirast bilježi se u Srbiji (bez Kosova) još od 1992., a još od davne 1956. u njoj se ne rađa dovoljno djece za obnavljanje nacije. To ima za posljedicu današnje rapidno smanjivanje broja odnosno postotka žena u fertilnoj dobi. Već sada svaka peta osoba starija je od 65 godina, a tek svaka sedma mlađa od 16 godina. Neka područja stagnirat će, a druga će uvelike opustjeti. Dugoročne projekcije glase da će 18 od 25 oblasti u Srbiji do g. 2100. izgubiti više od polovine svog stanovništva.
„Ako se nastave postojeći demografski trendovi“, piše beogradska Politika od 20. studenoga, „u našoj zemlji živjet će do g. 2050. svega četiri ili pet milijuna ljudi, a cjelokupno stanovništvo bit će koncentrirano u Beogradu i Novom Sadu. Ne samo metaforički, već i doslovce. Procjene govore da će Beograd do sredine stoljeća izgubiti 3,8 posto stanovnika, ali će Vojvodina ostati bez petine svojih žitelja, a jugoistočna Srbija bez 40 posto stanovnika. Opustjet će i rubovi zapadne Srbije, a i brojna planinska područja.“
Podatci za Bugarsku pokazuju negativne brojke po svim mjerilima. Njezina manja mjesta opustjela su: u polovini naseljenih mjesta živi svega od jednog do 199 stanovnika. U Rumunjskoj je lani popisano jedva 18 milijuna ljudi – što je za četiri milijuna manje nego prije 30 godina, a jedan milijun manje od procjena iz prosinca 2021. Stanje je loše i u Sjevernoj Makedoniji i Albaniji. Broj etničkih Makedonaca opada brže nego što se smanjuje ukupan broj stanovnika; ako se uračuna i one koji trenutno nemaju prebivalište u njoj, Makedonaca je u Sj. Makedoniji svega 54 posto, a trend je takav da će uskoro postati samo relativna većina u vlastitoj nacionalnoj državi, pa je očekivati i pritiske da se preimenuje. Stranke Albanaca u Makedoniji upravo traže da se albanski jezik proglasi drugim službenim jezikom na cijelom području te države.
Tijelo UN-a za demografiju procjenjuje da je Albaniju tijekom proteklih triju desetljeća napustilo 37 posto stanovnika – ostalo ih oko 2,8 milijuna. Znatan dio njih ilegalo se useljava u Veliku Britaniju, što je nedavno izazvalo diplomatski spor i pogoršalo odnose između tih dviju zemalja.
Iako je i u srednjoj, sjevernoj i zapadnoj Europi očit trend smanjivanja prirodnog prirasta, manjak stanovništva u znatnoj se mjeri popunjava useljenicima. Ove godine, uz ostale imigrante, koji pojačano pridolaze, nekoliko je milijuna Ukrajinaca pojačalo brojnost njihova stanovništva.
Povezani sadržaj:
Hrvatsko nebo