Što to i zašto brani i opravdava predsjednik Papinske akademije za život
Vrijeme:3 min, 24 sec
Mi obični katolici osjećamo kao da malo pomalo netko ruši sve ono što je mukotrpno gradio veliki Ivan Pavao II., a i mnogi drugi prije njega. Previše „interpretativnih“ izjava, dokumenata, poruka, itd., koje kao da se rugaju svima nama i svemu onomu što je naša baština, a koju nam svaki put prikazuju kao sve više oprečnu Evanđelju. Možda krivo osjećamo, ali to je normalan refleks kada netko ugrožava ono što mi ljubimo i što je toliko stoljeća potvrđivano. Naša Crkva otišla je „na periferiju“, ali čini se da je toliko otišla „na periferiju“ zato da više ne bi znala gdje je Središte.
Dopisnik britanskoga katoličkog lista The Tablet iz Rima Christopher Lamb razgovarao je s predsjednikom Papinske akademije za život nadbiskupom Vincenzom Pagliom.
Nadbiskup je, između ostaloga, rekao:
„Vidite, ono što nam je danas uvijek važno jest da budemo stvarno za život na način koji je učinkovit i ni na koji način ideološki”.
„Zainteresirani smo za rušenje – kako da kažem – ideoloških predrasuda koje kontaminiraju refleksiju, kontaminiraju javno mnijenje. I onemogućuju široko djelovanje na svim stranama“.
Rasprave „o pobačaju ili eutanaziji postale su ideologizirane“.
„Kada govorimo o ‘životu’ u širem smislu, shvatili smo da nije moguće… promišljati o životu bez onoga što on znači u svom njegovu značaju. Na primjer, tisuće i tisuće dnevno umiru od gladi – mogu li onda ne govoriti o ekonomiji? Ako želimo razgovarati o životu, onda to moramo učiniti. Zato je za nas ekonomist neophodan, kao i drugi znanstvenici… Već imamo druge znanstvenike i u tom smislu činilo nam se korisnim da bi poznata ekonomistica kao znanstvenica [Mariana Mazzucato] mogla biti dio ovog saveza”, i opisao je Mazzucatino stajalište o pobačaju kao „za izbor“, a ne „za pobačaj“, te je objasnio da se Akademija protivi pobačaju, ali da ona ne može zanemariti „napade na život koji proizlaze iz nejednakosti“.
„Onima koji se protive raspravi o tim pitanjima kažem: smatram da postoji dubok problem vjernosti Duhu. A to će reći da je to patologija, to je bolesna vjera. I vjera u formulu, a ne u Duha. Rekao bih da postoji rizik od blokiranja Duha. Tražim da dođu i raspravljaju, a da ne padnu u napast da budu Učiteljstvo“.
Za njega je središnje mjesto djelovanje Duha Svetoga u životima vjernika, a ne samo u formulama vjerskog nauka. „To vidimo u onomu što je Isus rekao apostolima prije nego što ih je napustio. Rekao je: ‘Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu; jer ne će govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi‘ (Iv 16,12-13). I to je napredak Crkve”.
„Ovo nije lako, upravo u svijetu u kojem nas individualizam više ne čini dijaloškima, nego često poput ludih kukaca lupamo po staklu u sobi. Danas je najveći rizik to što ne znamo slušati jedni druge.“
Vjerojatno je nadbiskup Paglia „zaradio“ kod pape Franje crvenu kardinalsku kapicu, i dok ju ne dobije, „zaboravljat“ će da je Isus rekao i neke druge stvari, kao na primjer, „Nebo će i zemlja proći, ali moje riječi neće proći“ (Lk 21,33), i „Hrabri budite – ja sam pobijedio svijet! (Iv 16, 33).
Mi obični katolici osjećamo kao da malo pomalo netko ruši sve ono što je mukotrpno gradio veliki Ivan Pavao II., a i mnogi drugi prije njega. Previše „interpretativnih“ izjava, dokumenata, poruka, itd., koje kao da se rugaju svima nama i svemu onomu što je naša baština, a koju nam svaki put prikazuju kao sve više oprečnu Evanđelju. Možda krivo osjećamo, ali to je normalan refleks kada netko ugrožava ono što mi ljubimo i što je toliko stoljeća potvrđivano. Naša Crkva otišla je „na periferiju“, ali čini se da je toliko otišla „na periferiju“ zato da više ne bi znala gdje je Središte. (M. O.)
Povezani sadržaji:
Z. Gavran: Papa Franjo razotkrio svoje preferencije, svoje isključivosti, a i svoje neznanje
M. O., Hrvatsko nebo
