Zorica Vuković: Život po protokolima

Popis stanovništva u Hrvatskoj 2021. godine pokazao je još jednom u kakvom vremenu živimo i kako je i ovo još jedna dodatna manipulacija. Naime, kad se nešto ispituje anketama, pitanja moraju biti jasna da ne dođe ni do kakve dvojbe. Što se dogodilo s upitnicima, to moraju reći oni koji su ih slagali, odobrili, provjeravali, provodili i objavili, a to je Državni zavod za statistiku u kojem se očito ne zna tko pije, a tko kadrovira, pa na kraju nitko nije ni za što odgovoran.

Popis govori da je Hrvatska u ljeto Gospodnje 2021. imala 3 871 833 stanovnika što je sasvim u skladu s UN-ovom Agendom 2030: smanjiti broj stanovnika.

Što se tiče Hrvatske kao katoličke zemlje, tu se isto ‘usklađujemo’ s trendovima, tim prije što je  u porastu broj ateista, agnostika i skeptika čemu se raduje vodeća sekularistička struja. A da sve nije tako pokazao je slučaj Zmijavaca, općine na jugu Imotskog polja, gdje je upisano 1654 stanovnika, od kojih je 1624 Hrvat. No katolika ima samo 592, a ostatak pripada ‘ostalim religijama’. 

Jedan je Zmijavčanin prokomentirao: „Ma gledajte što će moji mater i ćaća reć’ kad jin dođe popisivač? Oni će reć’ samo ‘vjernik’, jer dašta je vjernik neg’ katolik. I onda će popisivač to upisat u rubriku ‘ostalo’.“

Je li ovo slučajno? Ili? I kako su bili obrazovani tzv. popisivači? Ili su samo žurili da to ‘obave’ pa da ‘sjedne’ honorar.

Da sve nije slučajno potvrđuju HRT-ov prijenosi na i na tv i na radiju u listopadu ‘bogoslužja’ Pentekosno-karizmatske zajednice koju vodi Damir Šićko Alić (1961.), rodnim imenom Husid, porijeklom iz Srebrenice. On je s islamske vjere prešao na kršćanstvo, a nakon pohađanja Biblijske škole u Uppsali u Švedskoj, započeo je ‘službu’ u Dubrovniku 1988., pa kad nije išlo ode on u Sarajevo, a nakon ‘božjeg poziva’ evo njega u Zagrebu gdje postaje pastor 1993. i žestoko pljuje po katoličanstvu, celibatu, papi, Majci Božjoj i svetoj krunici. Doista Zagreb je odlagalište…

U emisiji Provjereno, nove tv 20.10.2022. jedna je bivša Šićkova sljedbenica rekla o  njegovoj ‘službi’ i proklinjanju ako ne daš ‘desetinu’: „To je trajalo od 12 do 1 u noći…Užas ljudi moji!“

Nije Šićko jedini koji je devedesetih krenuo u ‘evangelizaciju’ Hrvatske. Bilo je tu, osim denominacijskih kršćana, gurua, Sai Baba, New Age-a, Reikia, vještičarenja i vračarenja, Yoge… , a među njima vrhunac licemjerja pokazuje SPC. Mnoge njihove nasrtaje prenosile su i još uvijek prenose lokalne televizije, a sad se tome pridružuje i HRT. 

Prije nekoliko mjeseci, prijatelj mi je dao da pročitam Protokole sionskih mudraca. Ostala sam zatečena onim što je tamo pisalo. Bio je to plan za uništenje čovjeka. Protokoli su objavljeni prvi put u Rusiji 1903. godine, a tijekom vremena tekst se proširio diljem svijeta. Između ostalog i na hrvatskom jeziku u nekoliko izdanja. Na Wikipedii piše da se Protokoli ubrajaju u najpoznatije povijesne falsifikate. Nisam stručna da to procijenim, ali ono što tamo piše skica je onoga što se kroz povijest događa. I sada…kad se sve posebno ubrzava. A ako je nešto falsifikat, onda valjda ima nešto i istine u svemu.

Nabrojit ću samo neke stvari koje se tamo navode, a koje sada dolaze do punog izražaja jer je

svijet globaliziran i internetiziran. Prije svega ‘smjestiti’ stanovnike u gradove da oni budu napučeni, pa da ustvrde kako nas ima puno. Za to vrijeme sela ostaju bez stanovnika. U takvim okolnostima sve treba demokratizirati bez obzira koliko koštalo. Vidjeli smo kako je izvezena demokracija ‘uljepšala’ živote mnogih ljudi, a posebno u dvadesetom i 21. stoljeću, prouzročivši ratove, velike seobe, a time i nesreću velikog broja ljudi kako selilaca tako i domicilnog stanovništva.

Demokracija podrazumijeva i biranje predstavnika koji će obnašati vlast i ‘služiti’ narodu. Ne trebamo ići izvan Hrvatske pa da vidimo kako izabrani predstavnici ‘služe’ narodu. Velik dio njih samo su marionete u ‘protokolima’ koji se određuju na nekim drugim mjestima od UN-a, WEF-a, pa do kojekakvih drugih svjetskih javnih i tajnih institucija. 

Recimo Svjetska zdravstvena organizacija nas je dvije godine maltretirala virusima (a sve još nije završilo) cjepivima, propusnicama i ‘protokolima’ vezanim uz to. A u tome su joj zdušno pomagali ‘znanstvenici’ koji za svoja opskurna istraživanja trebaju donatore, pa im podastiru sliku kakve financijeri, koji nazivaju i filantropi, žele od njih. Tako je u svijet ušla priča o čovječjem majmunskom porijeklu i evoluciji, a za tu potvrdu služe dvije-tri kosti pronađene u nekoj špilji ili u prašini. U to još uvijek vjeruju i neki Hrvati kad su sagradili ‘katedralu’ tom ‘velebnom znanstvenom otkriću’ u Krapini.

Nije se čovjek, koji izigrava ludu, tj. krapinskog pračovjeka, potrudio da malo ‘prokopa’ po povijesti svoga kraja i utvrdi što se događalo i zašto se još uvijek ne zna gdje je pokopan biskup Josip Carević ubijen u nekoj šumi u Hrvatskom zagorju od strane partizana 1945., a da se o Macelju i ne govori. Umjesto toga on pristaje biti potomak majmuna. Je li slučajno da se ovako nešto nameće od kolijevke? Pa kad nemaš povijesti, ne možeš se orijentirati ni u sadašnjosti koja vodi u budućnost. Zato je važno uništiti obrazovanje. Osim što su programi, ili kako to jokićevci nazivaju kurikulumi, loši, sva vlast je dana đaku: „Neš’ ti meni ‘soliti pamet’. Što će mi to u životu?“ 

Da bi taj teror proveli 1995. godine, tadašnja ministrica obrazovanja potpisuje tzv. Pravilnik o ocjenjivanju koji je do sada postao kult za neradnike. Tijekom vremena su ga usavršili. Nikad nisam saznala zašto je taj Pravilnik donesen, ali sam mu itekako osjetila namjeru. Iako sam postavljala pitanja od nadležnih, odgovora nije bilo. Neki se nastavnici kreativno trude đake nešto naučiti, vozeći slalom po paragrafima Pravilnika, a neke ‘boli briga’. Tu se nađe i nadobudni roditelj koji zna sva prava svoga djeteta, ali ne i ono pravo da uči i da bude odgovoran za svoje postupke.

Kad smo već kod mladeži što o tome pišu protokolarci? Mladež nastoje izopačiti na sve načine, a onda se lažno sablažnjavaju nad upotrebom droge, alkohola, neželjenim mladenačkim trudnoćama. No imaju zato lijek. Pobačaj. To je tvoje pravo. Ako ti se ne sviđa biti žensko, budi muško, budi pas ili mačka… Što god hoćeš. Odgovornosti ionako nema. A može proći i nasilje. Ovisi tko ga proizvodi.

Suvremeni Protokoli usavršili su ruganje onome što piše u Post 1,27: „Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.“

Na Twitteru je ovih dana objavljeno zgražanje nad činjenicom da se u nekom sotonističkom klubu u Oregonu (SAD) promovira nastup jedanaestogodišnjakinje Venellope. Istragu je poveo The Post Millennial i ustanovio da koreografiju radi njena ‘drag mama’ koja je nedavno optužena za seksualno zlostavljanje djece. Što kažu nadležni: „Njena prava majka (otac?) radi njezinu koreografiju tako da je sve prikladno. Ne bismo joj dopustili da učini ništa neprikladno… užasno je što ljudi pretpostavljaju da bismo joj to dopustili.“

I kod nas neke majke-starlete izlažu svoju djecu pogledu javnosti, a onda se zgražaju kad ih na internetu ‘zlostavljaju’. 

Pritisak na izglasavanje tzv. prava LGBTŽNj bio je velik. Znaju li oni, koji su glasali za to, u što su se ‘uvalili’ i što su napravili potencijalnim sljedbenicima na društvenom, a posebno na duhovnom planu?

Psihijatar dr. Herman Vukušić, koji se bavi ovom problematikom, u emisiji ‘O, tempora’ tv Laudato 24.10.2022. je rekao: „Od ukupno 33 transrodne osobe u cijeloj RH 2013. god., u ovoj godini imamo već više od 100 samo u KBC-u Zagreb.“

Uz demokraciju ide i pokorno zakonodavstvo koje služi provedbi nametnutog narativa. U tome itekako svoju ulogu imaju mediji svih boja i dezena, čiji su urednici i novinari plaćeni da prenose laži (Plenkovićev prst kojim naređuje tv kućama što im je raditi). Kod nas primjera koliko hoćeš. Svakako je najbitnije osuđivanje hrvatskih branitelja, a gledanje kroz prste srbo-četnicima. Tu spada i neprocesuiranje kriminalnih djelatnosti o čemu slušamo gotovo svakodnevno, a da se ništa ne događa i ne popravlja. 

U tu rabotu treba ubrojiti i tzv. nevladine ‘aktiviste’, koje plaćaju te iste vlade. Sjetimo se samo ‘sluškinja’ koje su marširale diljem svijeta, pokretane daljinskim upravljačem iz nekih nepoznatih centara, a sada su ‘sluškinje’ na čelu glavnog hrvatskog grada. Njihov teror ide do toga da nameću svoju volju, pa ako se s njima ne slažeš, onda si u najmanju ruku fašist.

U Zagrebu se 25.10.2022. održao Prvi parlamentarni samit Međunarodne krimske platforme.

Raspametili se Plenković i Jandroković od čežnje da pomognu Ukrajini. Zašto baš Hrvatska dok se diljem Europe održavaju prosvjedi protiv odluka EU i NATO-a? I što možemo očekivati nakon ovoga? Kakve veze imamo mi s Krimom? Ili dvojac trasira put za  Bruxelles? No bitno je da je na samitu bila pobornica pobačaja i LGBT…, navodna katolkinja Nancy Pelosi, predsjednica Zastupničkog doma Sjedinjenih Država kojoj je nadbiskup San Francisca Salvatore Cordileone zabranio primanje svete pričesti zbog njezina stava o pobačaju, nakon što ju je više puta upozorio. Nadbiskup se poziva na Zakonik kanonskog prava, kanon 915. koji kaže:  „Neka se primanje svete pričesti ne dopušta izopćenima ni udarenima zabranom bogoslužja pošto im je izrečena ili proglašena kazna, a ni drugima koji tvrdokorno ustraju u očitom teškom grijehu.“

Novinar i publicist Zoran Vukman piše: „Ista ta Pelosi se pojavljuje osobno u našoj maloj metropoli, u Zagrebu da bi razdraživala Ruse u vezi Krima. (Bila je ona i na Tajvanu.) Zašto je Zagreb izabran od pentagonskih mozgova kao mala crvena krpa? Ništa tu nije slučajno. Glavni grad Hrvatske iskorišten je kao mjesto poziva na opću homogenizaciju poslušnika u NATO savezu protiv Rusije kojoj je Krim crvena linija i najvitalniji geostrateški interes. Krim s kojim mi Hrvati nemamo ništa. To je geostrasteška točka na kojoj su još sredinom 19. st. ratovali Englezi protiv Rusa!? Neka onda i danas otvoreno ratuju ako misle da imaju pravo (?), a nas puste na miru. No ne ide to u prljavim i đavoljim igrama.“

Tog važnog dana aktivistice su ‘sluškinjama’ u zagrebačkoj vlasti uputile apel da se ‘jedna od prometnih ulica u Zagrebu’ imenuje po Mariupolju.  Upućen je i prijedlog Zagrebačkoj filharmoniji da ne izvodi djela ruskih skladatelja ‘dok ne prestane genocid Ruske federacije nad ukrajinskim narodom’. Zanima me jesu li noktići lakirani, a obrvice očupane i ofarbane?

Stipo Mlinarić, saborski zastupnik, hrvatski branitelj i zatočenik srpskih koncentracijskih logora, 27.10.2022. je rekao kako su invalidnine hrvatskih branitelj smanjene od 2000. godine za čak 50 %, a do 2022. godine nisu povećane ni jednu kunu. Neki branitelji imali su jako male mirovine, a sada s ovim novim vladinim povećanjem od 4 – 5 %, prelaze cenzus od 3500 kn pa mirovine iznose 3520 kuna, zbog čega slijedi porez od čak 353 kn (10 %).

Provjerila sam ovaj podatak kod mog prijatelja, branitelja iz Vukovara, također zatočenika srpskih logora. Naravno, Ćipe je u pravu. Što reći? 

Zašto se dvojica hrvatskih dezertera toliko zalažu za podršku Ukrajini, a sve koji ne misle kao oni nazivaju rusofilima, pa je čak i opozicija prozvana da je dirigirana izvana. Saborski zastupnik Hajdaš Dončić je za Novi list rekao: „Kada sam čuo što je govorio predsjednik Vlade, moja je obveza bila obratiti se SOA-i, kako bih provjerio je li se dogodilo nešto novo od njihovog redovnog godišnjeg izvješća. Stigao mi je odgovor SOA-e kojim sam ja vrlo zadovoljan. U njemu se SOA-a isključivo poziva na svoje godišnje izvješće, a meni je to više nego dovoljno. Ako premijer smatra da se pojedine političke stranke financiraju izvana i da stoga djeluju protuustavno, iz izvješća SOA-e proizlazi da toga jednostavno nema. U Hrvatskoj ne postoji ugroza parlamentarnog života pod utjecajem iz inozemstva. Znači da hrvatski građani, što se toga tiče, mogu mirno spavati.“

No tko ‘pere’ svoju prljavu savjest? Onaj tko je uveo Istanbulku i Marakeš, onaj koji propagira liberalni spolni odgoj u školama, onaj tko izmišlja neke nove oblike obitelji i financira ih iz državne blagajne, onaj koji djecu bez roditelja daje na posvajanje gay parovima, onaj zbog čijih zakona umire selo, onaj zbog čijih zakona i krađa odlaze mladi, onaj koji nam ukida kunu i onda nas ubjeđuje da je euro naš novac. E pa nije! Znaju li njihovi glasači za to ili još uvijek misle da je Franjo Tuđman živ?

U međuvremenu evo opet ‘klimatologa’… 

Skupina aktivista, koja će uskoro prestati disati jer zahtjeva ‘nula’ ugljičnog dioksida, počela se ‘baviti umjetnošću’. Kažu borci za smrt ovog za život važnog plina: „Ako je potrebno da na sliku bacimo pire ili juhu od rajčica, kako bismo podsjetili društvo da nas sve ubija utrka za fosilnim gorivima, onda ćemo vam i baciti pire na sliku.“

Bacati hranu na umjetnička djela kako bi se spasila klima? Ima smisla, ima! I dalekovidno je jer će uskoro jesti ‘zdravo GMO!’, a za desert škorpije i crve, kako će im naložiti ‘filantropi’?

Kako je reagirala policija i pravosuđe? Hoće li štetočine platiti odštetu? Hoće li završiti iza rešetaka? Kako su uopće mogli izvršiti svoje zločinačko djelo? Jesu li bili na ‘daljinski’ upućivani? Tu informacije prestaju. 

Kad smo već kod umjetnosti, holivudska je filmska industrija dušu je dala za oblikovanje protokola. O tome govori i dokumentarac Hollywoodism, redatelja i producenta Simche Jacobovicia.  Film je snimljen prema djelu Neala Gablera: Židovi, filmovi i američki san. To je film o autsajderu koji postaje insajder. San je rođen iz nada, strahova i ambicija Židova koji su emigrirali u Ameriku iz Europe.  Među važnim holivudskim facama su Adolf Zukor osnivač Paramounta; Carl Laemmle, osnivač Universala; braća Harry i Jack Warner osnivači Warner Brosa; Louis B. Mayer osnivač MGM-a; William Fox osnivač 20th Century Foxa i Harry Cohn osnivač Columbije. Dok su oni bili na čelu Hollywooda još se moglo naći i dobrih filmova.

Većina današnjih je teško gledljiva: umri muški na 598 načina i sl. … 

Godine 1973. MGM snimio je film Soylent Green prema romanu Harryja Harrisona Make Room! Make Room! Radnja se odvija 2022. godine u New Yorku koji je, kao i ostatak svijeta, prenapučen, zagađen i nedostaje hrane. Dok ‘elita’ uživa, narod hrane ‘zelenim sojlentom’ kojeg prave od pokojnika i algi. 

Godina 2022.! ‘Slučajno’ je baš ove godine na jelovnik stigao ‘isprintani’ šnicli, burger od ljudskog mesa, skakavci, crvi, a holivudska ekipa glavni je promotor tih globalističkih protokola. Među njima, jedna od glavnih, Nicol Kidman, snimila je znanstveno-fantastični film za djecu Zlatni kompas, koji sugerira djeci da umjesto anđela čuvara imaju svog demona.

Propagandi kukcojeda se pridružila i HRT koja je izabrala ambicioznu i naprednu magistru agronomije Martinu Kadoić Balaško, da puku objasni kako ne treba praviti nikakvu ‘frku’ oko tako jedne banalne stvari, kao što je jedenje kukaca. Za početak u obliku čipsa. 

Ipak. Svakako me najviše boli što su mnogi u Katoličkoj crkvi pristali na ove ‘protokole’ pa se cjepivo protiv ‘morone’ proglašava ljubav, a načinjeno je od matičnih stanica 293., na silu izvađenog nedonoščeta iz majčine utrobe, kojemu su naživo uzete stanice iz bubrega. 

Jeza me podilazi zbog toga. Što bi rekao sv. Maksimilijan Kolbe kad je 1917. vidio ‘protokolarce’ kako jurišaju na Vatikan slaveći Sotonu? Tada je s nekoliko prijatelja bogoslova osnovao Vojsku Bezgrešne koja se jedina može suprotstaviti tom nasrtaju. Njega su smaknuli u Auschwitzu, a Vojska djeluje diljem svijeta uz svakodnevnu molitvu: 

„O Marijo, bez grijeha začeta,
moli za nas koji se tebi utječemo
i za sve one koji se tebi ne utječu,
a naročito za neprijatelje svete Crkve
i za sve one koji su tebi preporučeni.“

Moglo bi se još toga nabrajati. Važno je istaknuti da aktivisti s asfalta zabranjuju gradnju Crkve sv. Ane i Joakima u zagrebačkom Rudešu. U Milanovo doba to su učinili na Savici. Zašto ih on nije spriječio? Pa uz sebe je imao i HDZ.  Ili je i njemu smetalo ‘uništenje’ parka za kućne ljubimce? Što im sada smeta? Ah da! U oba slučaja katolička crkva.

Zagreb izgleda grozno. Ulice prljave, nema zelenila, nema cvijeća. Na svakom koraku migranti. Osjeća se samo teror ‘zelenjaka’. Iako smeće ne odvoze po dva tjedna, na kontejnere smetlari lijepe naljepnice. Smeće se mora odlagati u ‘k’žiš’ vrećice, bez obzira što u njih staviš. Kakve to veze ima s razvrstavanjem otpada? No bitni su teroristički protokoli jer treba uništiti nacionalno dostojanstvo kao kad su naši nogometaši došli sa srebrom sa Svjetskog prvenstva pa im isključili mikrofon. Neće oni mahati ‘kockicama’ i pjevati Lijepa li si, jer to je vrlo opasno za ‘mudrace’.

Konačno su se opet probudili muškarci. Zamijenili su teretane u koje ih guraju protokolarci i feministice. Umjesto bildanja tijela, mole krunicu, svrstavajući se na mjesto koje im pripada: glava obitelji i svećenik u obitelji. 

Knjigu Život po protokolima napisao je 2002. godine splitski novinar i publicist Josip Jović (1950.). Podnaslov knjige je Prilog anatomiji hrvatske (samo) destrukcije. Knjiga je podijeljena u sedam poglavlja: Inventura jednog mandata; Demokracija kao manipulacija; Detuđmanizacija kao dekroatizacija; Čudan svat na Pantovčaku; Igra mačke i miša; Pod kacigom globalizacije i Još nije kasno. Pisac o suvremenom političkom trenutku razmišlja iz biblijske perspektive, razmatrajući raspad demokratske idile koja je već davno započela. On naglašava da se tvorcima  tzv. Novog svjetskog poretka veoma žuri pa spremaju nove zemljovide bez granica, kultura i identiteta, bez vlasništva i vlastitosti, bez ljubavi i morala, bez vjere i dostojanstva.

Josip Botteri Dini (1943.) pri predstavljanju knjige je rekao kako Jovićeva knjiga ostavlja malo nade, jer je on promatrač i prosuditelj ukupne suvremene političke stvarnosti i oštrim perom reže i rastvara najbolnija mjesta svjetskoga političkog bolesnika. Jović je osjetljiv na sve hrvatsko, jer je domoljub, kojemu je Hrvatska čvrsta točka radi koje se mora žrtvovati sve svoje snage, da bi ostala uporište, sigurno duhovno i tjelesno sidrište malobrojnog, ali ne malog naroda, raseljena po svim kontinentima ovoga (umornoga) nebeskoga tijela…

Iako su Protokoli objavljeni 1903. godine, njihova povijest seže do Edenskog vrta kad su Adam i Eva povjerovali Sotoni. Koliko mi to možemo razumjeti? Bio je to težak pad stvorenja stvorenog na sliku Božju. Toliko težak da je sv. Ivan opisao dostojnost Onoga koji sve može okrenuti na dobro. U posljednjoj knjizi objave, u Otkrivenju, Ivan je imao viđenje: 

I vidjeh: na desnici Onoga koji sjedi na prijestolju – knjiga, iznutra i izvana ispisana, zapečaćena sa sedam pečata! I vidjeh snažna anđela gdje iza glasa proglašuje: ‘Tko je dostojan otvoriti knjigu i otpečatiti pečate njezine?’ I nitko – ni na nebu, ni na zemlji, ni pod zemljom – nije mogao otvoriti knjige i pogledati u nju. Briznem u plač jer se nitko ne nađe dostojan otvoriti knjigu i pogledati u nju. A jedan od starješina reče: ‘Ne plači! Evo, pobijedi Lav iz plemena Judina, Korijen Davidov, on će otvoriti knjigu i sedam pečata njezinih.’

I vidjeh: posred prijestolja i četiriju bića i posred starješina stoji, kao zaklan, Jaganjac sa sedam rogova i sedam očiju, to jest sedam duhova Božjih, po svoj zemlji poslanih. On pristupi te iz desnice Onoga koji sjedi na prijestolju uzme knjigu. A kad on uze knjigu, četiri bića i dvadeset i četiri starješine padoše ničice pred Jaganjca. U svakoga bijahu citre i zlatne posudice pune kâda, to jest molitava svetačkih. Pjevaju oni pjesmu novu:

‘Dostojan si uzeti knjigu i otvoriti pečate njezine jer si bio zaklan i otkupio, krvlju svojom, za Boga ljude iz svakoga plemena i jezika, puka i naroda; učinio si ih Bogu našemu kraljevstvom i svećenicima i kraljevat će na zemlji.’  Otk 5, 1-10

Ovo je snažna poruka koja nije završena Otkrivenjem. Kroz cijelu ljudsku povijest, traje Objava, a u naše vrijeme ona je snažno odjekuje iz Guadalupe, Lurda, Fatime, Međugorja… Kroz nju su pozvani mnogi ljudi da budu sveti, jer nije nam se boriti za zlo nego vojevati s Jaganjcem-Lavom iz plemena Judina za Istinu. To su nam nagovještavali mnogi svetci, a među njima je i Alojzije koji je pokazao kako biti svet u zla vremena. 

Zato je Crkva uvela blagdan Svih svetih, povezujući nebesku i putujuću zemaljsku crkvu. No i tu ‘protokolarci’ doskočiše. Uveli slavljenje sotone u tzv. noći vještica i prosuli ga po svijetu. Koliko zla nosi sa sobom taj protokol vidi se po mnogobrojnim smrtima u Seulu pri ovom obredu. 

Koliko zla navuku roditelji na svoju djecu kad ih tim povodom oblače u kostime smrti, kostura, zombija? A blagdan svih svetih nije blagdan mrtvih. On je blagdan živih – svih onih koji su svojim životom dosegli svetost i po tom su nam uzor.

O tome tragalac za Istinom, sv. Augustin piše: 

„Stvorio si nas za sebe, Gospodine,
i nemirno je srce naše,
dok se ne smiri u tebi.“

Divnih li riječi!

„Kasno sam te uzljubio,
Ljepoto, tako stara, a tako nova,
kasno sam te uzljubio.“

Iako suvremeni narativ propagira hedonizam, nije to ništa novo. Ali i tu postoji Božja ruka za one koji ju prihvaćaju. Jedan od njih je i sv. Charles de Foucauld koji se vratio u krilo Crkve u Augustinovu zavičaju. Rodio se kao vikont 1958. godine u Strasbourgu u Francuskoj. Te godine Marx je završio Kapital, a Darwin je predstavio svoje istraživanje O porijeklu vrsta putem prirodne selekcije pred Linneovim društvom u Londonu.

Mladi Charles ostao je bez roditelja sa šest godina, pa je brigu o njemu preuzeo djed. U školi je od 87 učenika, po uspjehu bio 87. Zbog toga ga je djed dao u vojnu akademiju, gdje je Charles pokazao da može dobro uživati uz priležnicu koja je ostala poznata pod imenom Mimi. Diplomirao je 333. u klasi od 386 polaznika. Živeći i dalje ekstravagantno, postavljen je u 4. pukovniju u Alžiru. I tu počinje njegov povratak vjeri koju je u mladosti zanemario. Ovaj gubitak vjere bio je popraćen nelagodom: Charles je otkrio da je ‘sebičan, potpuno bezbožan, sav zle želje, bio sam kao izbezumljen’. 

Dosađuje se u garnizonskoj službi i putuje u Maroko, Saharu i Palestinu, proučavajući kulturu i zemljopis. Godine 1885. Societe de Geographie de Paris dodijelilo mu je zlatnu medalju za njegova istraživanja.

Kako mu se sve činilo isprazno, odlazi u trapistički samostan 1890. godine. Nakon novicijata poslan je na sirijsko-tursku granicu. Smatra da je život tamošnjeg stanovništva puno teži od njegova, iako su trapisti živjeli skromno. Napušta trapiste i živi u blizini sestara klarisa u Nazaretu kojima pomaže kao vrtlar. Za svećenika je zaređen 1901. godine u Viviersu u Francuskoj i tada odlazi u Saharu i uzima ime Karlo od Isusa. Živi pustinjačkim životom uz narod Tuarega s kojima dijeli život i nevolje. Proučava njihov jezik, kulturu i običaje i sastavlja rječnik i gramatiku tuareškog jezika koji je objavljen posthumno. Ubila ga je grupa pljačkaša 1. prosinca 1916. U travnju 1929. posmrtni ostaci Charlesa de Foucaulda preneseni su u oazu El Meniaa u grobnicu na groblju u blizini mjesne župe sv. Josipa.

Godine 2005. de Foucauld je proglašen blaženim, a 2022. svetim. Blagdan mu se obilježava 1. prosinca, a liturgijska boja nije crvena već bijela jer je nosio bijeli habit s crvenim srcem i crvenim križem na čast Srca Isusova. U Francuskoj je organizirano niz bratovština nadahnutih njegovim djelovanjem, a u trenutku njegove smrti činilo ih je 48 laika i zaređenika. Ove su se skupine proširile diljem svijeta, a danas su poznate Mala Isusova braća, Male sestre i 18 drugih redovničkih, svećeničkih i laičkih zajednica.

Sv. Karlo od Isusa je primjer kako se treba odlučiti i nasljedovati Isusa: bilo u redovništvu, svećenstvu ili laikatu. Svi smo pozvani. A bez Katoličke crkve nema ni Hrvata. Koliko smo se puta tijekom povijesti o tome osvjedočili? I ovo kroz što sada prolazimo samo je ‘kupelj’ da se osvijestimo, da vidimo što nam se događa i da svoj pogled upremo k Onome koji je ‘tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni’, Iv 3,16.

„Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima. Zbog toga posegnite za svom opremom Božjom da uzmognete odoljeti u dan zli i održati se kada sve nadvladate. Držite se dakle! 

Opašite bedra istinom, obucite oklop pravednosti, potpašite noge spremnošću za evanđelje mira!  U svemu imajte uza se štit vjere: njime ćete moći ugasiti ognjene strijele Zloga. Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju.

Svakovrsnom se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi u Duhu molite. Poradi toga i bdijte sa svom ustrajnošću i molitvom za sve svete, i za me, da mi se otvore usta i dade riječ hrabro obznaniti otajstvo evanđelja kojeg sam poslanik u okovima, da se ohrabrim o njemu kako treba govoriti.“ Ef, 6,12-20

Gospodin je strpljiv. Ali odgaja i ‘batinom’. No svoja obećanja ispunjava. Važno je ostati Njegovo dijete i ne sudjelovati u spirali zla.

Zorica Vuković, Hrvatsko nebo