Iz ove zemlje svi su htjeli u Rusiju, a sad Rusi bježe u nju: ‘Ne moraju se bojati izručenja’
Vrijeme:3 min, 19 sec
Politička je scena zemlje većinom prijateljski raspoložena prema Rusiji, kao i njezini građani
Kirgistan je jedna od zemalja koja je od početka mobilizacije koju je proglasio Vladimir Putin primila najviše Rusa koji ne žele otići u rat u Ukrajinu. Radi se o jednoj od najzanimljivijih zemalja u srednjoj Aziji – zemlja je to poznata po tomu što je jedina u tom dijelu svijeta demokratska. No, posljednjih godina iz nje stižu i brojne negativne vijesti: sukobi sa susjedima, loše ophođenje prema ženama, siromaštvo, pa i nazadovanje često spominjane demokracije.
Iako vlada u Kirgistanu nije sigurna koliko je točno Rusa stiglo u zemlju od početka mobilizacije, taj je broj po svim računicama vrlo visok. Svi su hoteli i hosteli u prijestolnici Biškeku puni, a Rusi su sretni što su napustili mogućnost odlaska u rat.
– Pogledam gore u čisto nebo svaki dan i zahvaljujem se što sam ovdje – rekao je za New York Times (NYT) Denis, kako su ga novine nazvale kako ne bi otkrile njegov identitet. Kirgistan je nekada bio dio SSSR-a i ekonomske i političke veze s Moskvom još su jake. Svaki deseti Kirgistanac danas radi u Rusiji, i ekonomija te zemlje ovisna je o doznakama koje šalju gastarbajteri svojim obiteljima.
No, predsjednik države Sadir Žaparov NYT-u je priznao da je zadovoljan što je ovog puta suprotno, i što brojni Rusi dolaze u njegovu zemlju.
– Ovo je novi fenomen za nas. Više od milijuna Kirgiza radi u Rusiji, i građani te zemlje mogu doći ovdje također slobodno raditi. Ne moraju se bojati izručenja. Ne vidimo štete, a vidimo mnoge koristi – rekao je Žaparov. Politička je scena zemlje većinom prijateljski raspoložena prema Rusiji, kao i njezini građani.
Sadir Žaparov
Kirgistan nije jedina zemlja u koju bježe Rusi koji se protive ratu. Neki sele u Kazahstan, drugi u Gruziju ili Armeniju, treći u siromašnije ‘Stanove’, zemlje srednje Azije. Nezavisni ruski mediji javljaju da je samo u prva četiri dana od proglašenja mobilizacije Rusiju napustilo 260 tisuća ljudi.
Kirgistan se sredinom rujna našao u svjetskim medijima kada je na granici s Tadžikistanom izbio sukob u kojem je stradalo više od sto ljudi. Dvije su zemlje formalni vojni saveznici, ali borba za resurse u plodnoj Ferganskoj dolini, često navodi lokalne civile na tučnjave koje ponekad prerastu i u oružane sukobe, a u koje se zatim uključuju vojske. Biškek i nezavisni analitičari optužili su diktatorsku vladu Tadžikistana da je kriva za sukobe, što ona demantira. Kirgistan je s granice evakuirao više od 130 tisuća ljudi kako bi se izbjegli daljnji sukobi, no oni redovito izbijaju zbog kompliciranih i nedefiniranih granica.
Kirgistan je jedina djelomično slobodna zemlja u regiji, prema kriterijima međunarodno relevantne organizacije Freedom House, dok su sve ostale u toj klasifikaciji neslobodne. U zemlji opstaju demokracija i relativno slobodni izbori, a dosad su građani na ulicama srušili vladu u čak tri revolucije, 2005., 2010. i 2020. godine. Posljednji su puta, nakon navodno nepoštenih izbora, prosvjednici zauzeli vladine zgrade, i iz zatvora izvukli političara Sadira Žaparova, kojeg su, u gotovo filmskoj sekvenci događaja, uskoro proglasili predsjednikom. On je zatim dobio i izbore te je na čelu zemlje i danas. No, referendumom je promijenio ustav i povećao si ovlasti, što su kritizirali brojni analitičari te Freedom House.
Osim što se Kirgistan tradicionalno veže uz nomadski način života te posebne šatore, jurte, koji se čak nalazi i na zastavi države, tamošnje društvo možda je najpoznatije po jednoj vrlo problematičnoj tradiciji – otimanja mladenki. U Kirgistanu je vrlo raširena pojava da muškarac doslovno na silu otme djevojku u koju se zaljubi kako bi je prisilio da mu bude žena. Međunarodne organizacije procjenjuju da se gotovo svaki četvrti brak u zemlji sklopi na taj način, a društvo tjera otete mladenke da se udaju za muškarca, zbog čega mnoge od njih u suzama pod pritiskom pristanu. Neki Kirgizi brane običaje tradicijom, a vlada je taj postupak stavila van zakona tek 2013. te sada načelno muškarcima koji otmu djevojke prijeti sedam godina zatvora.
Dino Brumec/VL/ https://www.vecernji.hr/Hrvatsko nebo
